Šarić: Leković udruge povezane s Možemo od ‘klasičnih manipulacija’ brani klasičnim manipulacijama
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 27 Lipanj 2025 11:56
Bivši šef niti hrvatskog niti novinarskog, tek društva samodopadnih stupova demokracije zvanog HND (Hrvatsko novinarsko društvo), Saša Leković za portal H-Alter napisao je svoju opširnu analizu izvješća udruge U ime obitelji koje nosi naslov: „Izvješće o dodjeli proračunskih sredstava Grada Zagreba udrugama povezanim sa strankom Možemo u 2024. godini“.
Portal H-Alter izdaje Udruga za nezavisnu medijsku kulturu koja je povezana sa strankom Možemo, što znači da sam nekoliko kartica teksta posvetio i ovoj izrazito važnoj udruzi jer, kako pišu, oni se bave “nezavisnom medijskom kulturom”. Tko je protiv dodjele novca ovoj udruzi, taj mrzi nezavisnost, medije i kulturu općenito! Kao i HND, i ova udruga se lažno predstavlja u svom imenu.
Krenimo u još jednu avanturu s pamfletističkim tekstom prepunom manipulacija, za koji je i plaćen oglas, što više ide na ruku meni kao autoru i udruzi UiO kao izdavaču. Naime, koliko vidim u komentarima ispod sponzorirane objave, korisnici Facebooka nisu nasjeli na Lekovićev spin. Barem većina.
‘Ekipa spremna na sve’ protiv Možemo
Kao i kolega Hrvoje Šimičević iz Pupovčevih Novosti, Leković je zaglibio u teorije zavjere i „ekipu“ Željke Markić svrstao u „najmoćniju parapolitičku udrugu u Hrvata“. Zbilja bih htio da je to istina. Tada bih i ja mogao utjecati na Plenkovića i iz sjene upravljati političko-društvenim procesima u Hrvatskoj. Tko to ne bi htio?
Zatim, „ekipa koja je na sve spremna“, u čijem timu igram i ja, autor izvješća čije ime još nitko u napadima na izvješće nije spomenuo (toliko nas se plaše?), navodno se „ulizuje ‘desnoj’ državnoj vlasti“. Brzom pretragom na internetu saznajem da je Leković nekakav stručnjak za istraživačko novinarstvo. Ne vjerujem, to mora biti neki drugi Saša. Koliko pratim rad i djelovanje udruge U ime obitelji, pogotovo portala Narod.hr, ne nalazim ništa ulizivački prema bilo kojoj vlasti u Hrvatskoj. Ne vjerujete mi? Upišite „Plenković, Narod.hr“, ili, još bolje, „Nina Obuljen Koržinek, Narod.hr“.
Na pitanje smatra li da je riječ o pokušaju ubojstva, Leković je rekao da ne zna kako bi to drukčije nazvao.
H-Alter je sjajan primjer sprege udrugara i Možemo
I tako, Leković je bacio bombu: UiO siše proračun, dobiva i dijeli protuusluge od vlasti, dok istovremeno optužujemo druge za isto! Pomislili biste da je Leković nakon ove konstatacije dao primjer ili dokaz, kao što to navodi „ekipa“ UiO u izvješću o udrugama gdje smo iznijeli tvrde i neosporne činjenice, dokazavši da je 108 udruga povezano s Možemo te dobiva novac iz proračuna Grada Zagreba, uključujući i H-Alter koji je sjajan primjer upravo te sprege udrugara i Možemo.
Leković otvara svoju šuplju obranu generaliziranjem i upiranjem prstom u druge udruge civilnog društva, njih pedesetak tisuća, želeći sve svesti pod isti nazivnik, kako od šume ne bismo vidjeli stablo. Jedno stablo je i Udruga za nezavisnu medijsku kulturu koja je napravila sjajnu reklamu za izvješće „ekipe spremne na sve okupljene oko Željke Markić“. Moram priznati, ako je to istina da se toliki plaše te obične žene, majke i bake, i te “ekipe”, to me zbilja raduje i veseli. I zabavlja, prije svega.
Saša piše kako treba uvesti reda u financiranje udruga, s čime se slaže čitava UiO ekipa. To je i jedan od razloga zašto smo krenuli u pisanje izvješća! Potom Leković kaže kako je izvješće “klasičan primjer manipulacije“. Nije ni tu konstataciju objasnio. Možda izvješće nije niti čitao jer, kako sam već pisao, ono je dosadno za čitati. Naime, koncept izvješća zahtijeva iznošenje stotina i stotina podataka, vrlo je malo prostora za teorije zavjere, omiljeno igralište Lekovića i Šimičevića.
Udruga – predsjednik – Možemo – novac
Koliko je prostora za manipulacije u modusu operandi kojim sam se koristio u pisanju izvješća? Pazite sada. Evo uzmimo u ovom konkretnom slučaju Udrugu za nezavisnu kulturu o kojoj je riječ u ovom mom odgovoru Lekoviću. Na popisu udruga koji sam dobio od našeg vrijednog izvora, došao sam i do izdavača H-Altera.
Prvi korak je vidjeti tko je predsjednik udruge i tko sve djeluje u njoj. Izvori su internetska stranica same udruge i podaci s Fininfo.hr, do kojih se dolazi s dva klika. Tako sam saznao da je predsjednik upravnog odbora udruge bivši feralovac Toni Gabrić.
Toni je izabran na listi Možemo za vijećnika u Mjesnom odboru Pavao Šubić. Potom, nakon što još ukratko predstavim udrugu i njezine vrijednosti, koje su izrazito bliske, gotovo identične s političkim programom Možemo, odlazim na stranicu iTransparentnost Grada Zagreba i upisujem OIB udruge.
Saznajem da je Gabrić za svoju udrugu od svoje političke opcije na vlasti u Zagrebu u 2024. godini dobio 36.169,53 eura. U 2025. godini, iako se malo „zakačio“ s Tomaševićem, osigurano mu je najmanje 19.850 eura, i to samo temeljem „Višegodišnjeg programa institucionalne potpore“. U 2024. temeljem tog programa udruga je dobila „samo“ 7350 eura. Lijep porast prihoda!
Zapisujem to u izvješće i idem dalje. Tvrde činjenice. Gdje je manipulacija?
Leković nije čitao Nacional?
Mnogi ponavljaju istu floskulu i govore da je i pokojni Bandić udrugama dijelio šakom i kapom. Međutim, Leković je to prešutio, a piše u izvješću koje je navodno čitao, kako je vlast Možemo udrugama u svom mandatu podijelila dvaput više novca nego 2021. kada su preuzeli vlast.
Nadalje, istraživački novinar Leković nije se osvrnuo na pisanje Nacionala koji je ustvrdio da su nekim udrugama porasla primanja za 100, 200, 300 i više posto! Upravo zato je DORH-u podnesena prijava od strane udruge koja nije dobila svoj dio kolača, a vrijednosno ta organizacija nije ni blizu Željki Markić i UiO. Lekoviću, jesi li to namjerno prešutio? Ipak je to Nacional, a ne Narod.hr. Ako ti je promaklo, članak možeš pročitati ovdje. (Ali nije, je li tako?)
Leković ipak nešto i pametno piše, za razliku od Šimičevića koji vidi samo klevete i potencijalne tužbe, te ustvrđuje sljedeće: „Nije naravno problem u preispitivanju mogućih nečasnih, pa i nezakonitih, financijskih povlastica koje je vlast mogla omogućiti udrugama s kojima je veže ideološka ili bilo koja druga pripadnost. Naprotiv“. Volim kada se mogu složiti s neistomišljenicima. No, slaganje s Lekovićem tu završava. Dalje u tekstu, častan bivši predsjednik časnog Hrvatskog novinarskog društva tek lijepi etikete i upire prstom govoreći kako je izvješće manipulativan i ideološki uradak, „uvijen u ukrasni papir tobože ozbiljnog istraživanja“.
Ovu ocjenu donosi istraživački novinar koji ne vidi izravnu vezu Tomaševića, Benčić, Borić, Celakoskog, Miloš i Bosanca s udrugama koje su oni sami osnivali ili godinama u njima radili! Nema težeg zadatka nego uvjeriti nekoga da je voda mokra.
Lekovićeva ulična taktika
U pisanju ovog članka koji je potom lansiran na društvene mreže s financijskim pogurancem, Leković koristi lajtmotiv „manipulativni pamflet“ i njegove slične izvedenice. Što više puta to ponovi, postat će istina? Saznajem i da Leković predaje na nekom beogradskom fakultetu za medije i komunikacije, a ovdje ne može akademski srušiti jedno izvješće, koje je tobože toliko loše i upakirano u „ukrasni papir ozbiljnog istraživanja“. Umjesto toga, koristi se uličnom taktikom, stalnim ponavljanjem da je riječ o pamfletu, na što mu čitatelji očito moraju slijepo vjerovati.
Dolazimo i do dijela Lekovićevog teksta gdje banalizira i obezvređuje uvrštavanje u izvješće objave s Facebooka. Piše Leković kako sam u izvješću naveo i objave s “osobnih profila s društvenih mreža” kao dokaz povezanosti sa strankom Možemo. Zar to nema težinu? Sve te objave su javne, a društvene mreže, premda virtualne, također su stvarnost. Pokušat ću to Lekoviću objasniti toliko jednostavno da to može razumijeti svaki osnivač Centra za istraživačko novinarstvo.
Naime, ako netko na Facebooku javno iskaže podršku stranci Možemo, to je onda vrlo čvrst i nepobitan dokaz da tu stranku favorizira i za nju glasa. Nema nikakve razlike nego da stane ispod mača bana Jelačića i glasno vikne: „Glasam za Možemo!“, kao što to stoji na profilnim fotografijama brojih udrugara. Štoviše, da budem još jasniji koliko je Facebook dobar izvor informacija, uzmimo za primjer neku masovnu pucnjavu u SAD-u. FBI obično na Facebooku pronađe mnoštvo indikatora i dokaza protiv počinitelja. Kod nas doma, neki su i završili na policiji jer su prijetili Plenkoviću na Facebooku.
Facebook je stvarnost jer na njemu borave stvarni ljudi i iznose svoje misli, kao što to Leković piše na portalu H-Alter. Ako sam u krivu, molio bih objašnjenje zašto objava na Facebooku nije relevantan izvor informacija?
Leković klasičnom manipulacijom protiv ‘klasične manipulacije’
Odjednom izvješće postaje i tragikomično, piše Leković, jer se u njemu nalaze udruge koje su „silom“ utrpane. Evo što piše istraživački novinar prve klase: „Nedostaju još samo udruge čiji je neki član pozdravio na ulici gradonačelnika Tomaševića i sve one u čijem nazivu postoji slovo M“. Ovdje je riječ o onome što Leković provlači kroz svoj pamflet – klasična manipulacija.
Naime, Leković ne navodi niti jedan takav primjer gdje se jedna udruga našla na popisu iz potpuno banalnog razloga. Za svaku udrugu postoji čvrsti temelj i racionalno objašnjenje zašto je i kako povezana sa strankom Možemo. Primjerice, to je upravo udruga koja izdaje portal za koji Leković piše! Uostalom, ne vjerujte istraživačkim novinarima, ne vjerujte nikome, pa niti meni! Pročitajte izvješće sami i zaključite nalazi li u njemu udruga iz potpuno banalnih razloga ili zato što je povezana s Možemo.
Što društvu nude H-Alter, Zagreb Pride, udruga Domino ili Centar za ženske studije?
Što zapravo Leković nastoji postići ovim tekstom? U prvom redu diskreditirati izvješće, a potom okrenuti svjetlo reflektora s udruga povezanih s Možemo u gradu Zagrebu na glasnika. To je najbolje učiniti na način da se Željka Markić i UiO optuže za „parapolitičko djelovanje“ i pokušaje implementiranja „mračnih i nazadnih ideja“ u društvo i zakone, primjerice, sjećate se referenduma o braku?
Za razliku od ostalih udruga, koje nisu „ni orale ni kopale“, UiO iza sebe ima konkretne rezultate, veliku podršku u narodu, što se najviše očituje u Hodovima za život diljem Hrvatske. Jesmo li već premašili dvadeset gradova? U ime obitelji primjer je kako treba djelovati udruga civilnog društva. Na korist društva i države, promičući kulturu života i obitelj kao najvažniji resurs jedne nacije. Što društvu nude H-Alter, Zagreb Pride, udruga Domino ili Centar za ženske studije?
Kratko ću se i osvrnuti na optužbu kako je Bandić udruzi UiO pogodovao prostorima i raznim “privilegijama”. Jedna od tih “privilegija” bio je prostor u centru grada koji je udruga napustila jer nije mogla plaćati režije. Po običaju, Leković bubne i ostane živ. Bubne i pobjegne, taman prije pitanja gdje su dokazi ili primjer koji potkrepljuje njegovu tezu. Uostalom, udruga U ime obitelji je sporna od samog osnutka jer su udrugari vrlo isključiva i netolerantna ekipa. Prostori i novac nisu sporni jedino ako su za određene udruge civilnog društva.
Hvala portalu H-Alter što je platio oglas na Facebooku
Kako Leković završava svoju iscrpnu analizu? Kao i Šimičević od kojega je malo i prepisivao. Izmiksao je termine „sekularna država“, „klerikalizam“, „konzervativizam“ i „populizam“, potom u istu rečenicu stavio Donalda Trumpa i Željku Markić i tobože poentirao.
Uostalom, koliko je izvješće „manipulativno“, „pamfletističko“ i „tragikomično“ svjedoči činjenica da ga češljaju u DORH-u. Koliko je ono „bezvrijedno“ i „banalno“ svjedoči i činjenica da je već u vrlo kratkom roku izašlo mnogo reakcija na izvješće, radi čega sam i prekidao godišnji odmor da odgovorim na prozirne optužbe i, kako bi rekao Leković, klasične manipulacije.
Na kraju, hvala portalu H-Alter što je platio oglas na Facebooku kako bi Lekovićev tekst stigao do većeg broja ljudi koji će potom otvoriti i izvješće, jer tko još vjeruje Lekoviću? To je oduvijek bio cilj „ekipe spremne na sve“ iz U ime obitelji – izaći iz medijskog mraka i doseći što veći broj ljudi kako bismo im pokazali gdje sve ide njihov novac i kako svi zajedno financiramo ugodan život udrugara koji u Zagrebu proizvode kulturno i umjetničko smeće.
Nakon 2013. i referenduma o braku, ovo izvješće zbilja je dobrano zasvrbjelo zeleno-crvenu elitu koja nikako da sjaši s naših proračuna, istovremeno naričući po sebi bliskim medijima kako ih ugrožava tko zna tko. Da, ovo je i pitanje novca, Lekoviću, ali više od novca ovo je prije svega pitanje društva kakvog želimo ostaviti našoj djeci. Udruge povezane s Možemo i „vrijednosti“ koje zastupaju ovom društvu ništa ne doprinose, upravo suprotno, svojim djelovanjem gaze sve što je hrvatskom narodu sveto i rade na rastakanju svih vrijednosti (bez navodnika) bez kojih nas ne bi ni bilo. Još jednom hvala na reklami. Tko je sljedeći?
