Kalendar pokazuje 2025., a u Srbu se još slavi četničko-komunistički pogrom Hrvata
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 30 Srpanj 2025 16:10
Dok ovo pišem, a nedjelja je navečer, sijevaju munje i tutnje gromovi, voda se s neba izlila na zemlju Hrvatsku, ugasila vrućine i u stvari je vrlo ugodno, prohladno. Vrhunac turističke sezone, gužve na cestama i plažama, turist na turistici, iz grmlja snimaju pedofili, mrzovoljni ljudi imaju nešto protiv toplesa.
Mi koji nismo na moru gledamo sav taj svijet na ekranima, to jest Tor, Mak i ja. „Pa dobro, gazda, a kak može onaj debeli bez gornjeg dijela badića, taj ima sise do trbuha.“ „ Na muškarce se ne odnosi“, velim, „oni mogu toplisati koliko žele.“
Tako mi razgovaramo, o turistima i sezoni uopće, pa i onima koji se bune da su cijene previsoke. „Ne prodajemo se mi jeftino, nema predaje“, velim, „a ima tu i nezahvalnosti, turističke. Pa mi te turiste hranimo nekoliko mjeseci, puštamo ih da se točaju u našemu moru. Ulazak u more ne naplaćujemo.“
Dobro. Pustimo to, ofucano je, svake godine isto, osim kada je covid, onda se lakše diše.
Mi domaći imamo drugih briga, i druge teme. I dalje se vuku repovi hipodromskoga koncerta, kako vrijeme prolazi sve je jasnije da se nešto prilično važno dogodilo, da se u nekim glavama nešto pomaknulo, pa slušamo kako i okorjeli orjunaši (kratica OO kao negda na poljskim zahodima) mijenjaju ploču, onih pola milijuna dirnulo ih u srce, iz očaja prešli u kajanje što su tako dugo plakali za Jugoslavijom i komunizmom. Ispovijedaju se javno. Samo što ne traže oprost od grijeha. Osim onih izvana, kojima je Thompson napisao pismo, vrlo srdit što ga stavljaju u ladicu kojoj ne pripada. Najglasnija je bila Austrija, koja je čovječanstvu podarila Hitlera, pa da malo skrenu pažnju udaraju njezini standardni mediji po Hrvatima.
Vuku se repovi i oko ZDS-a, jedni ovako, drugi onako. Ma nije se tako, neslužbeno, kolokvijalno takoreći, pozdravljalo samo u Domovinskom ratu, nego i prije Drugoga svjetskog rata, odnosno građanskoga rata u Hrvatskoj, čak se pozdrav promovirao u školama. Kada? U vrijeme Savske banovine, kako se tada zvala Hrvatska u okviru Kraljevine Jugoslavije. U udžbenicima. Nisam ni ja znao za tu čitanku, ali uvijek ima dobrih ljudi koji mi pošalju podsjete: čitanka iz 1937. zvala se Prva čitanka za državne i narodne osnovne škole u Kraljevini Jugoslaviji. U njoj hrvatska himna, a odmah zatim pjesma naslovljena Za dom spremni. Priredio dr. Sigismund Čajkovac, odobrena po gosp. Ministru prosvjete. Naklada: Školske knjige i tiskanice Savske banovine. Prvi stihovi: „Za dom spreman Hrvat tko je, stijega našeg voli boje.“
Tako je to. A ako netko u danima današnjim viče ŽAP, mjeri kukuruz i bez ikakve ograde podržava jedan totalitarni srbrežim, treba mu reći da se kani ćorava posla, da nam šteti, da je isti kao oni kumrovečki fanatici koji nose jugoslavenske zastave s crvenom zvijezdom, pristaše, znači, drugoga totalitarizma, koji je započeo put u Bleiburgu i na Križnim putovima hrvatskoga naroda, a završio i opet u krvi, razaranjem hrvatskih gradova i ubijanjem Hrvata devedesetih.
Potonji, zvezdaši i četnici, uživaju ipak stanovite ako ne simpatije, a ono dobrohotno neutralan odnos hrvatskih medija. Vidjelo se to i na proslavi pokolja Hrvata u Srbu i okolici i ove 2025. godine. Proslavi koju bi nacionalna država hrvatskoga naroda koja drži do sebe zabranila, jer je već dosadno ponavljati što se na tom području događalo 1941. Ne samo zabranila, već barem prekršajno kaznila, ako ne i kazneno, kada se lijevi fašisti i srpski krivotvoritelji drznu ondje okupiti.
Ilustracija stanja u medijima: gledam u nedjelju navečer središnji Dnevnik nacionalne televizije, koja se zove HTV, znači Hrvatska radiotelevizija. Nakon priloga o psima koji traže mine, slijedi prilog iz Srba. O proslavi. U najavi priloga govori se, vjerovali ili ne, o Danu ustanka (!), te da se sve odvija pred spomenikom Danu ustanka naroda Hrvatske. Gledam ja prema kalendaru, piše 2025. godina, a ne 1965. Je li riječ o neznanju? Treba li netko okupiti urednike i voditelje, pa im održati sat povijesti, dokumentirane, objasniti im da se u Srbu slavi kombinirani četničko-komunistički pogrom Hrvata, da su tom najavom priloga teško povrijedili istinu, i uvrijedili hrvatski narod, hrvatske žrtve. Jesu li dični naši današnji hrvatski političari pogledali rečeni Dnevnik? Ako jesu, ako nisu na godišnjim odmorima na otocima bez signala, trebali bi barem stidljivo reagirati. Ako ne reagiraju, onda nešto gadno nije u redu. Mislim ja: valjda će tiskani mediji nešto reći, ali ne, i oni su očito impregnirani – rado čitani dnevni list ponavlja istu morbidnu priču, citiram: „Na narodnom zboru u Srbu povodom 84. godišnjice Dana ustanka…“ Ma kao da je opet državni blagdan. Nešto tu gadno nije u redu.
Još je jedan slučaj svratio pozornost javnosti. Štandarac u Splitu. Visoki trgovački sud potvrdio da je autor, Kuzma Kovačić, u pravu. Da podsjetim, iako ste vjerojatno pratili „slučaj“. Bivši poteštat je puljkovski arogantno na postolje jarbola dao uklesati još jednu godinu, pa i datum, u splitskoj povijesti. Njemu drag Dan kada je jugovojska ušla u Split kov1944., a za njom se već vukli krvavi tragovi Dakse i Širokog, pa je sljedećih dana i tjedana oslobodila života i mnoge Splićane. Autor štandaraca se pobunio što mu skrnave djelo, pa je Arogantni mudro odlučio da se postolje ukloni krampovima i čekićima (srp nije pogodan), što je izazvalo buru i stvar završila na sudu. A sud presudio u autorovu korist. Jadni je Puljak još izgubio i izbore, a autoru dodijeljena odšteta. (Uzgred, ali treba zabilježiti: Kuzma Kovačić ima i drugih dogodovština, podosta simptomatičnih: njegov gipsani original onoga spomenika Franji Tuđmanu u Škabrnji i Brodu, nestao je u ljevaonici. Nestao. Pa opet na sud, a nego što. Ne može Tuđman samo tako nestati. Pokušali su to i početkom stoljeća, nije išlo.)
Najveći živući hrvatski kipar autor je i spomenika Franji u Zagrebu, ispred kojega će biti, vidimo u pripremama, svečana loža s koje će Milanović dočekati prijavak na početku već sada povijesnoga mimohoda Hrvatske vojske, to jest Oružanih snaga RH. Na stranu Milanović, ali taj je na dužnosti na kojoj jest, pa ne ćemo praviti probleme, iako bismo štošta mogli reći. Defilirat će pred njim i hrvatski branitelji iz Domovinskoga rata. Pa kad već nije kada je trebalo, može sada sići iz lože i pridružiti im se. Inače, osobno mi je žao što u mimohodu vjerojatno ne će biti insignije Satnije hrvatskih umjetnika, na koju su svi zaboravili, s nepravom. Dragovoljačka je to bila satnija, tiskana i monografija, svima dostupna, nadam se… Nije važno, ali nisam slučajno nazvao ovaj mimohod povijesnim, u smislu da se povijest ponavlja, da je svijet opet poludio i nikakva pravila više ne vrijede, pa treba biti spreman na sve što se može dogoditi. Da, nema promjena, od Gazimestana do Gaze, ista priča, neljudska i opasna. Zato će na mimohodu (i mimoplovu) biti lijepo vidjeti da se nismo zavukli pod stol i ostali bespomoćnima, možda smo mali u usporedbi s moćnicima ovoga svijeta, ali smo i dalje (i opet) veliki, barem toliko da će mimohod obeshrabriti one koji nam žele zlo, izvana i iznutra. Iznutra da se ne ponovi Srb i okolica iz 1941. i 1991.
