Otkad je Lepa Brena hrvatski kulturni sadržaj?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 02 Kolovoz 2025 17:02
Izgleda da je gotovo svima promaknula izjava ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek oko negodovanja braniteljskih udruga na koncerte izvođača koje smatraju neprimjerenima. Ministrica je na to pokušala odgovoriti diplomatski. Na pitanje o zabranama koncerata kazala je da je – demokracija. Razumije, kaže, perspektivu branitelja, ali ne podržava nikakve zabrane kulturnih sadržaja.
Otkad je Lepa Brena hrvatski kulturni sadržaj?
Što je kultura u očima ministrice kulture? Ne, nije trik pitanje. Iako je i istovremeno duboko retoričko. Jer, dovoljno smo dobro i dugo upoznati s radom Ministarstva kulture otkako je njegovom čelu Nina (“u koju sam afektivno zaljubljen kao ministricu”, reče jednom Andrej Plenković) da bismo se i dalje pitali. No, naivnost je vrlina, a nada umire posljednja. Koji su kriteriji kulturnih vrijednosti osobe koja (još uvijek) vodi ovo Ministarstvo?
Plenkovićeva omiljena ministrica
Je li još jedna ne-tema ili je Plenković poput pjesnika Josipa Pupačića “Zaljubljen u ljubav”, također spada u područje retoričkih pitanja. No, jasno je da na selektivnost i ideološku pristranost svoje omiljene ministrice spremno zatvara oči dajući joj u potpunosti odriješene ruke u financiranju sadržaja od kojih neki već odavno plešu po rubu Ustava i zakonâ Republike Hrvatske.
Karijera ministrice Nine Obuljen Koržinek nije počela jučer. Nije Nina tek nedavno “pronađena” među inima, pa je njezin neprikosnoveni talent za upravljačkim kormilom kulture izvirio na vrhu političke scene u tolikoj mjeri da je “afektivno očarala” premijera.
Stepenicu po stepenicu, od kraja devedesetih, Obuljen Koržinek se uspinjala po hijerarhiji Ministarstva kulture. Najprije kao šefica Kabineta ministra (Bože Biškupića), zatim pomoćnica, državna tajnica te u konačnosti ministrica. Osim što je s Plenkovićem veže i generacijska veza, nema sumnje da je premijer između ostaloga ‘pao’ i na njezin impresivni životopis objavljen na stranici Vlade.
No, reference su jedno, a (ideološke) preferencije drugo.
‘Kulturni’ sadržaji koje financira resorno ministarstvo
Uloga nekog ministarstva kulture, u bilo kojoj civiliziranoj i demokratskoj državi, jest poticati, unapređivati i (financijski) podupirati sadržaje koji odražavaju i čuvaju njihov nacionalni kulturni identitet, jezik, baštinu i umjetničko stvaralaštvo.
Neosporno je potreban sadržaj koji oplemenjuje i promiče pluralizam mišljenja i stavova. No, ne i onaj koji graniči, ili prelazi granicu ukusa ili onu zdravorazumsku, pa i zakonsku.
Nekad se čini da smo umorni od ponavljanja, jer se stvari ne mijenjaju. No, valja opet podsjetiti na sadržaje koje financira Ministarstvo kulture i medija. Našim novcem. Popis je predug, a cifre goleme.
Stoga tek u nekoliko rečenica o gotovo beskonačnim financijskim blagoslovima.
Plakat koji prikazuje obitelj za stolom, uz križ na zidu, uz natpis “Odvratno, ali ja to toleriram”. (Međunarodna izložba plakata “Students for Tolerance”, 2022.)
Milovanja na asfaltu. Razna svlačenja. Lizanja.
Pljuvanja po zrcalima.
Programi o “praksama svakodnevnice muškaraca koji danas traže seks s drugim muškarcima unutar urbanog tkiva grada”.
Usmena povijest homoseksualnosti SFRJ.
Skrnavljenje hrvatske zastave.
Izložba smeća.
I tako dalje…
Milijuni. Vaši milijuni.
Lepa Brena kulturni sadržaj?
Spada li Lepa Brena u kulturni sadržaj kojemu treba naći mjesta u Hrvatskoj? Sudeći po reakciji ministrice – zašto ne?!
Nina se poziva na demokraciju i kaže da razumije branitelje. Ipak, ne reagira na napise u tjedniku Novosti. Tamo, po tko zna koji put, hrvatske branitelje nazivaju zabraniteljima.
“Zabraniteljima su sporni muzičari koji pjevaju na srpskom.”
“Socijalna sablast s nazivom “branitelji””, pišu Novosti o hrvatskim braniteljima u državi koja ih financira našim novcem.
U ovom slučaju, vlada šutnja u Ministarstvu kulture i medija, a i šire. Na snazi je “demokracija”, nipošto govor mržnje.
Ista ta Lepa Brena dala je oko hrvatskih branitelja još 2009. godine izjavu za beogradski list Press.
“Voljela bih da se, osim veterana, mojom karijerom pozabave i učeni ljudi, sociolozi, psiholozi i ostali, a ne samo ljudi s oružjem”, kazala je.
Evo, bavim se. Ako sam za navedenu pjevačicu dovoljno “učena”. “Ljudi s oružjem”? Ostat ću kulturna i pretražiti te tekstove zbog kojih se pune dvorane…
“Ljuta sam k’o paprika
vrela sam k’o Afrika
slatka k’o banana
al’ me ne da nana…”
(Možda budem imala sreće s nekom drugom pjesmom…)
“Boc, boc, bocka trava
pu, pu puna mrava
skaka skakavac mi svira…”
Nekad je uistinu ljepše živjeti u neznanju.
Kime će se utješiti Andrej Plenković?
Dvostruka mjerila ministrice Nine Obuljen Koržinek nisu nam nepoznata.
I dok je prije samo dvije godine iskazala razumijevanje prema gradonačelnicima Pule i Osijeka oko zabrane turbofolka u gradskim prostorima tih dvaju gradova nazvavši odluke gradonačelnika “normalnima i prirodnima”, dvije godine kasnije ipak u toj vrsti glazbenog izričaja vidi kulturni sadržaj.
Sve su učestaliji medijski napisi i nagađanja o njezinu odlasku s mjesta ministrice. Iako je Plenković na takva nagađanja nedavno rekao “Pozdravite one koji o tome pišu” (trebam li sad ja reći “Hvala”?), nameće mi se više pitanja.
Koja je sljedeća stepenica koju Nina mora prijeći?
U čije li će ruke Andrej Plenković tako nerado predati ovo ministarstvo?
Hoće li se politika u tom ministarstvu nastaviti istim koracima ili će kultura u Hrvatskoj (konačno) doživjeti preporod?
Kako Andrej Plenković – “Imam suprugu koju volim i Ninu u koju sam afektivno zaljubljen kao ministricu” – zamišlja budućnost Ministarstva kulture i medija ukoliko ga napusti ministrica Nina?
I kako li će prežaliti “nju, u čijim se kosama migoljila magla”?
