Vjekoslav Krsnik: U Hrvatskoj je gromoglasno prešućen Europski akt o slobodi medija
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 21 Kolovoz 2025 13:10
Uopće nije nimalo čudno da je u Hrvatskoj prešućen "Europski akt o slobodi medija" (EFMA - European Free Media Act) koji je stupio na snagu 8. kolovoza iako je usvojen još prije više od godinu dana. Sve članice Europske unije trebale su do 8. kolovoza uskladiti svoje zakonodavstvo koje se bavi medijima propisima tog zakona.
Njegov je glavni cilj zaštititi neovisnost i pluralizam medija, kako od političkog uplitanja, tako i od utjecaja velikih privatnih interesnih skupina. U fokusu su problemi poput koncentracije vlasništva u medijskom sektoru, pritisaka na redakcije putem oglašivačkih ugovora, kao i političke kontrole nad javnim servisima.
Ugledna novinarska organizacija RSF (Reporteri bez granica) koja na globalnoj razini prati stanje medija u cijelome svijetu ističe da su mnoge članice EU odgađale njegovu primjenu zbog nedostatka političke volje. Zato su pozvali sve države članice da odmah usklade svoje nacionalne zakone s novom regulativom i omoguće njezino učinkovito provođenje.Važno je podsjetiti da je poticaj za dodatni pritisak na usvajanje ovog zakona bila afera “Pegaz”, kad je otkriveno da su neke države, poput Mađarske i Grčke, koristile izraelski softver za špijuniranje novinara. Taj softver omogućuje tajno preuzimanje kontrole nad mobilnim telefonima, pristup porukama, pozivima, lokaciji i drugim privatnim podatcima.
Ključne odredbe EMFA-e obvezuju države članice da jamče zaštitu novinarskih izvora i povjerljive komunikacije, kao i da se nijedna državna institucija, uključujući regulatorna tijela, ne smije miješati u uređivačku politiku medija. Poseban članak posvećen je javnim servisima, koji moraju imati uređivačku i funkcionalnu neovisnost. “Regulativa je osmišljena da se suprotstavi napadima na slobodu tiska u državama gdje su mediji pod stalnim pritiskom. Ali sve članice EU moraju preispitati koliko ispunjavaju njezine standarde”, poručio je glavni direktor Reportera bez granica (RSF) Thibaut Bruttin.
Za stanje medija u Hrvatskoj ovaj europski zakon je i te kako važan, jer su mediji bilo oni javni ili oni komercijalni pod strogom kontrolom političara ili njihovih vlasnika. Što je još gore jedina novinarska strukovna organizacija u Hrvatskoj Hrvatsko novinarsko društvo (HND) je od samog stvaranja Republike Hrvatske pod čvrstom kontrolom dnevne politike i novinara koji ne poštuju i provode profesionalni etički kodeks, jer su to uvelike pretežito "društveno politički radnici" naslijeđeni iz komunističkog "Društva novinara Hrvatske", a i nove generacije iz Fakulteta političkih znanosti odgojene su u tom duhu. Samo jedan mali detalj koji znakovito govori o profesionalnoj i političkoj orijentaciji današnjeg Hrvatskog novinarskog društva. Ono nikad nije rehabilitiralo nekoliko vodećih hrvatskih novinara iz ugušenog "Hrvatskog proljeća" (Božidar Novak, Ivo Bojanić, Krešimir Džeba, Neda Krmpotić, Sreško Frajndlih, Josip Horvat) jednostavno zbog toga što je jugokomunistički duh ostao duboko ušančen u HND-u. Tako su u ovih tridesetak godina na njegovom čelu bili ne visoko profesionalni novinari, nego poslušni pouzdanici dnevne politike. Klasičan priomjer takve kadrovske politike bio je Dragutin Lucić Luce koji je došavši iz tzv. udružnog rada bio čak dva mandata na čelu društva, iako nikad nije napisoa ni jedan suvisao novinarski članak, ali mu to nije trebalo jer je bio pouzdanik Stipe Mesića. Kad je svojedobno Haaški tribunal optužio trojicu hrvatskih novinara potpredsjednik HND-a Zdenko Duka umjesto da brani pravo novinara na pošteno izvješćivanje, podržao je optužnicu protiv njih. Takvih bisera moglo bi se nanizati u nedogled, pa je u tom smislu sasvim normalno da je sadašnji predsjednik HND-a Hrvoje Zovko postao to između ostalog zahvaljujući tome što je na HTV-u koristio jednu podvalu KOS-a da bi optužio predsjednika Tuđmana za predaju Vukovara. Jugokomunistička struktura koja je ostala u HND-u zadržala je i stari delegatski način biranja vodstva, tako da nema teorije da se u samom društvu pojavi oporba koja bi provjetrila te Augijeva štale naslijeđene iz komunizma.
S takvom profesionalnom a još više ideološkom podlogom teško je očekivati da će se iz novinarskih redova vršiti pritisak na politiku kako bi se primijenile zakonske odredbe "Europskog akta o slobodi medija". Budući da je političko,ideološko i neprofesionalno stanje duboku zacementirano u komercijalnim medijima koji su gotovo svi u stranim rukama, što je samo po sebi neprihvatljivo važno je što EMFA kao zakonski akt propisuje za javne medije. Što se tiče Hrvatske tu je najvažnije pitanje upravljanje Hrvatsko javnom televizijom koja obuhvaća i Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju. Po slovu tog europskog zakona u buduće se glavni ravnatelj HRT-a ne bi smio birati po političkoj volji kako je to sad slučaj, jer ga bira Hrvatski sabor, nego bi ga trebalo birati neovisno tijelo. Zakon ne kaže kakvo bi to neovisno tijelo trebalo biti, a budući da dvjema vodećim strankama nije u interesu da se u funkcioniranju HRT-a bilo što mijenja Plenkovićev HDZ će to jednostavno ignorirati.
Država koja ne uskladi svoje zakonodavstvo o javnim medijima sa zahtjevom EMFA-e bit će sankcionirana, uključujući i penale. S obzirom na katastrofalno stanje u javnim i komercijalnim medijima koje već deseteljećima vlada u Hrvatskoj teško je očekivati da bi se primjenom novog europskog zakonodavstva moglo nešto promijeniti, jer je država pod utjecajem hibridnog rata pored drugih sastavnica nacionalnog suvereniteta izgubila i vrlo bitan medijski suverenitet. Zato je u povodu početka primjene "Europskog akta o slobodi medija" primijenjeno staro oružje sažeto u izreci "silenzio stampa"
