Povijest koja se prešućivala desetljećima
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 14 Rujan 2025 15:13
Njemačka manjina u komunističkoj Jugoslaviji - protjerivanja, logori i konfiskacije
Sudbina njemačke manjine
Sudbina njemačke manjine u Hrvatskoj i Jugoslaviji potkraj Drugog svjetskog rata i u neposrednom poraću
Njemačka manjina stoljećima je bila važan dio društvenog i gospodarskog života u Podunavlju. No, završetak Drugog svjetskog rata za nju je označio nagli prekid postojanja. U novoj epizodi Podcasta projekta SNOVI o povijesnim okolnostima, progonima i posljedicama govori dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.
Doseljavanje u Podunavlje
Geiger podsjeća kako su se prvi valovi Nijemaca na ovim prostorima pojavili već u srednjem vijeku, a masovnije doseljavanje uslijedilo je u 18. stoljeću. „Nijemci na području Podunavlja, u koje spadaju i hrvatski Nijemci, dolaze tijekom osamnaestog stoljeća i dijelom početkom devetnaestog stoljeća.“
Njemačka manjina je do početka Drugog svjetskog rata bila najvećim dijelom zemljoradnička, no s vremenom se razvijala i u obrtu, industriji i trgovini. „Stanovništvo je i dalje bilo pretežno zemljoradničke. S vremenom, naravno, mnogi od sitnih obrtnika postaju i veliki poslodavci, pokretači industrijskog razvoja.“
Sudbina njemačke manjine
Folksdojčeri i repatrijacija
Kako objašnjava Geiger, kraj rata označio je i pojavu pojma koji je trajno obilježio pripadnike ove manjine – folksdojčer. „Krenuo bih od pojma folksdojčer koji je nastao u Njemačkom Reichu u vrijeme nacističkog nacionalsocijalizma, čime se željelo označiti pripadnike njemačke manjine, odnosno njemačkog naroda izvan Reicha.“
Drugi važan termin bio je repatrijacija. Iako je značila povratak u domovinu, u jugoslavenskom kontekstu bila je tek eufemizam za protjerivanje. „Repatrijacija u širem smislu znači povratak u domovinu, a u pravnom smislu je to povratak neke osobe u njegovu državu. U ovome smislu u kojem to koristi Jugoslavija 45. godine, radi se isključivo o protjerivanju pripadnika vlastitoga državljanstva jer jugoslavenski Nijemci nisu bili njemački državljani.“
Kolektivna krivnja i represija
Jugoslavenske vlasti, unatoč najavama ravnopravnosti svih manjina, Nijemcima su pripisale kolektivnu odgovornost za rat.
„Do repatrijacije dolazi, a ona je bila i opravdanje i razlog za sve ono što se pripisivalo Nijemcima na području Jugoslavije, a pripisivala im se kolektivna krivnja.“
Presudne su bile odluke AVNOJ-a, koje su omogućile donošenje zakona o konfiskaciji i oduzimanju državljanstva.
„Nijemcima je odlukom četvrtog zasjedanja AVNOJ-a, u 11. mjesecu 1944., jednom odlukom pripisana upravo kolektivna odgovornost. Dovoljno je bilo utvrditi da je određena osoba njemačke narodnosti i da ona podliježe pod odluku o protjerivanju.“
Sudbina njemačke manjine
Zbjeg Nijemaca iz Ilače, Tovarnik, Srijem, listopad 1944. godine. http://o-ilaci.blogspot.com/2015/04/ilacka-kronologija-1940-1949.html
Likvidacije, logori i konfiskacija imovine
Odluke su imale tragične posljedice. Masovne likvidacije, represije i logori obilježili su sudbinu desetaka tisuća ljudi.
„U praksi je to išlo malo grublje. Po oslobađanju pojedinih područja Jugoslavije od strane Narodnooslobodilačke vojske, u svim mjestima u kojima su živjeli Nijemci događale su se masovne likvidacije. Dolazi i do masovnog pomora logoraša. Prema svim pokazateljima, jedna četvrtina Nijemaca preostalih u Jugoslaviji izgubila je život u logorima od potkraj 1944.“
Zatvorene granice i dugotrajni logori
Iako su saveznici na konferenciji u Potsdamu odlučili o preseljenju Nijemaca iz drugih zemalja istočne Europe, Jugoslavija nije bila obuhvaćena. To je dovelo do dugotrajne neizvjesnosti.
„Kad se granice zatvaraju, onda se ti sabirni logori pretvaraju u radne logore. Logori u Jugoslaviji traju sve do početka 1948. godine. Tek 1951. godine, kad Jugoslavija jednostrano ukida ratno stanje s Austrijom i ratno stanje s Njemačkom, donekle se poboljšava položaj njemačkog stanovništva.“
U europskom kontekstu
Sudbina jugoslavenskih Nijemaca dio je šire slike protjerivanja iz cijele srednje i istočne Europe.
„Spominjali smo da je na konferenciji u Potsdamu u ljeto 45. Donesena odluka o protjerivanju. S tih područja iseljeno je, prema povjesničarima, više od 12 milijuna Nijemaca, za razliku od Jugoslavije, koja je jednostavno pola milijuna stanovnika praktički izbrisala.“
Sudbina njemačke manjine
Crtež logoraša Ota Švajcera „Stara žena u valpovačkom logoru“, 14. prosinca 1945.
Tema koja i danas izaziva pozornost
Geiger zaključuje da je problematika u historiografiji temeljito obrađena, posebno u Njemačkoj i Austriji, ali i u regiji.
„Ova problematika je u historiografiji vrlo dobro istražena, ponajprije u njemačkoj i austrijskoj historiografiji. Takva je literatura ogromna, a treba i napomenuti da od poslijeratnih dana do danas praktički nema njemačkog naselja na području bivše Jugoslavije, a da nema njemačku monografiju“ zaključio je za kraj Gieger.
