Što te pali, hrvatski narode?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 19 Rujan 2025 19:03
Što te pali, srce moje,
pa progovaraš samo na društvenim mrežama?
Noćas gledaš odjeke zagrebačke konferencije za medije
o sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji.
“Zar nisi o tome davno sanjarilo
u djetinjstvu, dok su nad glavom
drhtale zvijezde u vinogradu?”
Oprostio bi mi Dragutin Tadijanović što djelomično iskoristih njegovu, meni jednu od omiljenih (iako je izbor pretežak), pjesmu “Večer nad gradom”. Ovaj veliki pjesnik duboke introspekcije govoreći o naizgled jednostavnim emocijama već je s 13 godina u svojoj poeziji opisivao impresije mladića koji je tek otkrivao svijet. I u narednim desetljećima pjesnikova života, svijet djetinjstva i ranog mladenaštva kakvoga smo poznavali, obilježili su nevinost, kreativnost, domišljatost i igra. Čak i u periodima ratova, kad se odrasta naglo i surovo, doslovno preko noći – dijete ostaje dijete.
Kontrolira li ministar obrazovanja krađu djetinjstva?
Ipak, danas, samo 120 godina (sitnica za povijest) nakon Tadijanovićeva rođenja, neke nove pošasti haraju svijetom. A dopuzale su i do Hrvatske. Opasne ideološke igre s više razina. No, jedna im je misija zajednička: krađa djetinjstva.
Nimalo ne pretjerujem kad kažem da je djetinjstvo gotovo pa iščezlo iz naše svakodnevice. A mi, kao pojedinci i društvo, dopustili smo to. Osim prekomjernog korištenja tehnologije koja je ostavila nepopravljivu štetu na velikom broju djece i mladih pretvarajući im “mozak u pekmez”, njezinim posredstvom nevini dio populacije već se neko vrijeme agresivno uvlači u svijet seksualnosti. I dok se odgojno-obrazovni sustav bavi sadržajima koji poučavaju, gaseći “usputne” požare poput porasta nasilja u školama, na vrata mu, čini se, ulaze seksualne fantazije. Ministre, gdje je zakazalo?
Gdje se uopće nalazi famozni kurikulum sveobuhvatne seksualne edukacije? U ladicama LGBT udruga, Tomaševićevom ormaru ili na hrpi papira u resornom Ministarstvu? Dok jedni tvrde da on ni ne postoji, drugi ističu da ga se već trebalo implementirati u sustav.
Je li previše toga na razinama kojih se Ministarstvo obrazovanja, znanosti i mladih rasteretilo? Nije li to bio savršen korak prema općem gubitku kontrole o tome što i kako ulazi u hrvatske škole?
Još je tragičnije da ministarstvo koje je bavi obrazovanjem nije jedino ministarstvo uključeno u začarani krug indoktrinacije djece.
Princip primjerenosti – iščezao?
Da bi se organizirao i u praksi proveo kvalitetan nastavni proces, u odgojno-obrazovnom sustavu postoje didaktički principi. Jedan od njih je i princip primjerenosti koji mora poštivati primjerenost sadržaja uzrastu djece.
Pa postavljam pitanje roditeljima, političarima, ministrima, ali i pedagozima, psiholozima, psihijatrima i svima onima koji se osjećaju stručnima i p(r)ozvanima odgovoriti na sljedeće pitanje.
Smatrate li zaista primjerenim da se u školama postavlja pitanje poput ‘Što te pali?’, koje smo među ostalim imali priliku vidjeti na famoznoj zagrebačkoj konferenciji? I to na karticama koje su, kako se tvrdi, “slučajno zalutale” na pressicu o seksualnoj edukaciji u zagrebačkim školama.
Primjeri ‘naprednih’ zemalja
Možda je potrebno navesti primjere zemalja za kojima se tako rado volimo povoditi kad je u pitanju uvođenje “novih politika”. Osobito kad su u pitanju eksperimenti bilo koje vrste. A najlakše ih je provoditi na djeci. Zašto? Roditelji su preokupirani, a djeca spužve koje čekaju biti natopljene sadržajem. Širom otvorena vrata onima koji čekaju.
I dok sve više zemalja napušta prakse seksualnog, hormonalnog i ideološkog eksperimentiranja s maloljetnicima, u Hrvatskoj neke političare, psihologe i samoprozvane “stručnjake” za odgoj djece očito ‘pali’ davanje podrške seksualizaciji školaraca. S druge strane, oni koji bi trebali dići glas protiv toga, šute. Jesu li neinformirani? Slažu li se s ovim “progresivnim” idejama? Jesu li uopće upoznati s namjerama udruga koje djeluju kroz politike određenih gradova i županija?
Kako vam zvuči scena iz njemačkih vrtića gdje jednom tjedno dječaci nose suknjice kako bi se, prema zamislima “stručnjaka”, “bolje upoznali s djevojčicom u sebi”?
Kako vam djeluju slikovnice za djecu u kojima se eksplicitno prikazuje oralni seks?
Kako vam se čini praksa u kojoj predškolsku djecu odgojitelji skidaju kako bi se međusobno dirala po spolovilima i tako “bolje razumjela različitosti”?
Djeluje vam nevjerojatno? Degutantno? Pretjerano?! Nažalost, to je realnost današnjice koja se nesumnjivo nastoji ugurati i u naše škole!
Što je na zagrebačkoj konferenciji o “sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji” radio predstavnik Švedske, zemlje u kojoj je takva edukacija obvezna? Je li došao utrti put hrvatskim kolegama? Hoće li hrvatska djeca morati u školama opisivati svoje seksualne fantazije, i to na nastavi koja stremi postati u budućnosti obveznim predmetom?
Što te pali?
Na tragu (u najmanju ruku rečeno kontroverznih) aktualnih “karata seksalica” ne mogu ne zapitati se: što te pali, hrvatski narode? Što te pali dovoljno da podigneš svoj glas za zaštitu djece? Što te najviše pali u ovoj priči da ne okreneš očima misleći da se indoktrinacija djece događa “tamo negdje”?
Evo, došlo je “tamo negdje” i u tvoje dvorište. U Hrvatsku za koju se kuneš da je voliš.
Tebi pričam, političaru koji u rukama imaš alate moći! Možeš mijenjati zakone. U čiju korist će prevagnuti?
Pričam tebi, profesore koji imaš savjest! Koji poučavaš jer si osjetio poziv. Činiš li sve na dobrobit djece?
Tebi pričam, domoljube! Ako se na svakom koraku kuneš u prave vrijednosti, upravo sada ne smiješ biti mlak!
Što te pali, hrvatski narode, dovoljno da ustaneš i počneš zahtijevati poštovanje prava roditelja i djece? Djece koja ne sanjare o seksu, već o bezbrižnosti, sigurnosti, zaštićenosti, igri, roditeljskoj ljubavi, blizini i privrženosti, dobroti, empatiji, čitanju, glazbi, crtanju, kreativnom izražavanju.
Svetost djetinjstva – jedino čisto što nam je ostalo. Nekima su djetinjstva već ukradena i povratka nema. No, ona koja su još tu valja nam sačuvati po svaku cijenu. Neokaljana. Onakva kakva i trebaju biti.
