Drugi okrugli stol Suverenista i DOMiNO-a o slobodi govora i 'zabranjenim temama'
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 27 Studeni 2025 11:15
Tko određuje što se smije, a što ne smije reći?
A ako građani znaju da za iznošenje svog mišljenja mogu dobiti tri godine zatvora, ali pritom ne znaju što je sve govor mržnje jer to nije zakonski definirano, većina će se odlučiti na autocenzuru. Tako se uvodi kontrola misli
Mjesec dana nakon prvog okruglog stola nazvanog "Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca", DOMiNO i Hrvatski suverenisti danas su u Hrvatskom saboru organizirali i drugi okrugli stol, ovaj put na temu "Sloboda govora - postoje li zabranjene teme?"
– O prošlosti govorimo zato što nije razriješena, a kada nešto nije razriješeno to i dalje traje. Tereta bremenite prošlosti nije se moguće riješiti drugačije nego istinom, a ta bremenita prošlost utjecat će na sadašnjost sve dok se ne kaže njezina istina. Drugi svjetski rat je za Hrvate bio građanski rat, nisu se zajednički suprotstavili agresoru nego su ratovali i ubijali se međusobno, što ostavlja duboke društvene posljedice. Veliki dio društvenih, pogotovo političkih elita u Hrvatskoj vuče korijene iz komunističke nomenklature koja je 1945. prigrabila svu društvenu moć i te elite danas u ekonomiji, politici, obrazovanju, medijima i kulturi čine skupinu koja zajednički interes ima u onemogućavanju otkrivanja prave povijesne istine o zločinačkoj naravi režima koji im je osigurao privilegirani društveni položaj. Tko nam onemogućava slobodno govoriti o povijesnim temama i Drugom svjetskom ratu? Oni čija moć izniče iz naslijeđa toga rata – kazao je uvodno Matija Štahan, profesor komparativne književnosti i književni kritičar, nastavljajući da se hrvatski politički establišment po svojoj genezi sastoji od dva sloja, onog znatnijeg proizašlog iz komunističke revolucije 1945. i onog manjeg proizašlog iz demokratskih mijena i Domovinskog rata 1990-ih.
Politizacija Jasenovca mora prestati, treba nam i referendum o komunizmu
– Jugoslavenska narodna armija (JNA) se 1945. nije borila za isto za što se hrvatska vojska borila u Domovinskom ratu. Onemogućava se spoznaja koliko je komunistički režim bio zločinački. Progoni i ubojstva, koje simboliziraju Bleiburg i Križni put, nisu bili osveta već plansko čišćenje potencijalnih političkih i ideoloških neistomišljenika i suparnika, što je oko 100 tisuća žrtava u samo nekoliko tjedana tijekom proljeća 1945. Time je komunistička ubilačka praksa nadmašila sve četiri ratne godine djelovanja Jasenovca u kojem je prema službenim brojkama bilo 80 tisuća žrtava, što se može dovesti u pitanje jer je bilo izmišljanja i dopisivanja imena, pripisivanja pojedinaca koji su umrli drugdje ili su preživjeli rat. Unatoč toj nevjerodostojnosti služenog popisa jasenovačkih žrtava, to ne znači da tamo zločina nije bilo nego. Oba su režima, i fašistički i komunistički, bila jednopartijske diktature, oba su odgovorna za masovne zločine i oba su žrtvovala dio hrvatskog povijesnog teritorija – kazao je Štahan dodajući da u središtu suvremenog političkog i društvenog života Hrvatske postoji naslijeđe jugoslavenske totalitarističke diktature, dok je naslijeđe ustaštva ograničeno na marginalne supkulturne i popkulturne fenomene, od stadiona do Hipodroma, u obliku antiestablišmentskog mladenačkog prkosa.
– Zdrav odnos prema prošlosti danas podrazumijeva demitologizaciju komunističke pseudo historiografije posljednjih 35 godina. Svi oni fenomeni zbog kojih se danas širi panika kao o neoustaštvu sa zakrabuljenim crnokošuljašima i "kristalnim noćima" proizvod su te nerazriješene prošlosti. Revizija povijesti je poželjna u znanstvenom smislu, no ona ne bi trebala biti instrumentalizirana u dnevno političke svrhe – reče Štahan ističući da hrvatstvo nije mjerilo moralne čistoće, ali da Hrvati imaju pravo doznati istinu o vlastitoj povijesti, bilo onda kada ona Hrvatima služi na čast, bilo onda kada to nije slučaj.
– Kao što se broj žrtava ustaškog režima lažno i u povijesti sustavno uvećavao, tako se broj žrtava komunističko-jugoslavenskog režima isprva prikrivao, da bi se nakon 1990. raznim opstrukcijama onemogućavalo istraživati i otkriti prave razmjere komunističkih zločina. Za pretpostaviti je da je ustaških zločina manje nego što se mislilo, a komunističkih više, što ne znači da onih ustaških nema ili da nisu moralno neprihvatljivi – reče Štahan.
Publicist i geopolitički analitičar Davor Dijanović ustvrdio je pak da sloboda govora u Hrvatskoj trenutačno nalikuje povlastici određene političke klike, a ne ustavno zagarantiranom pravu.
– Oni koji u Hrvatskoj baštine politički, kulturni i medijski institucionalni kapital bivše države imaju i dalje stvarnu moć, a to je struktura koju se ne smije kritizirati. Danas ljevica u Hrvatskoj djeluje prema principu – nema tolerancije za netolerantne, a mi ćemo odrediti tko je tolerantan. Oni koji daju, tobože, nekorektne izjave, bivaju optuženi za govor mržnje. A ako građani znaju da za iznošenje svog mišljenja mogu dobiti tri godine zatvora, ali pritom ne znaju što je sve govor mržnje jer to nije zakonski definirano, većina će se odlučiti na autocenzuru. Tako se uvodi kontrola misli – ustvrdio je Dijanović dodajući kako je ideja da postoje teme o kojima se ne smije govoriti znak da društvom upravlja mentalitet zabrane, a ne kultura slobode govora.
Slobodan Prosperov Novak, hrvatski povjesničar i novinar, u nastavku je ustvrdio da bi on s okruglog stola otišao u slučaju da se na njemu pojavio Žarko Puhovski, koji je također bio pozvan. Zatim se ponovno okomio na književnicu Slaveku Drakulić, referirajući se i na svoj davnašnji tekst "Vještice iz Rija", te na aktualnu pročelnicu za kulturu Grada Zagreba Eminu Višnić, kao i na novinare Borisa Dežulovića, Borisa Rašetu, Juricu Pavičića i Viktora Ivančića koje je optužio da svojim pisanjem stvaraju lažnu histeriju o fašizaciji i ustašizaciji Hrvatske.
– Nitko tko je na našem prostoru živio za ideal Hrvatske ne treba biti prokazan i zabranjen već treba biti hvaljen i slavljen u ovoj zemlji. A oni nas vrijeđaju da smo neki fašisti i ustaše koje će oni istraživati. Tko će mene istraživati? Zar Puhovski ili Rašeta?! To ne dolazi u obzir. Ako do toga dođe, ako oni dođu ovdje mi ćemo njih zgaziti, i mentalno i svakako – poručio je Slobodan Prosperov Novak.
Teolog i novinar Ivica Šola potom je kazao kako je etiketa da je prethodni okrugli stol o žrtvama Jasenovca bio revizionistički "jedna od najglupljih etiketa". Skorašnji marš protiv fašizma nazvao je povijesnom šizofrenijom, dok je za antifašizam partizana ustvrdio da nije bio "nikakav antifašizam".
– To nije bila antifašistička borba, već borba crnog fašizma protiv crvenog fašizma. Termin "antifašizam" na zapadu nije postojao, to se zvalo "protuhitlerovska koalicija" – reče Šola u nastavku ustvrdivši da su" bivše strukture sad okupirale hrvatske institucije". Prozvao je ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek zbog sprečavanja slobode govora i pristranog dodjeljivanja novca, optužujući je pritom da je "prikrivena članica stranke Možemo!"
Matija Štahan u nastavku je kazao kako u nas trenutačno vlada potpuna hegemonija jugoslavensko-komunističke struje u medijima pa je onaj tko je sklon istupiti izvan tog okvira odmah izložen medijskoj demonizaciji ili prešućivanju. – Mnogima su vrata zatvorena i u medijima i u institucijama – ustvrdio je Štahan.
Osvrćući se na to što mu je nekidan zatvoren Facebook profil, aktivist Andrija Klarić reče da nijedna demokracija ne može opstati ako se brani sloboda govora. Pritom se žestoko okomio na mainstream medije.
– U medijima se trebaju promijeniti stvari, a to se neće dogoditi ako mi ne preuzmemo medije. Alternativni mediji imaju veću gledanost i utjecaj nego mainstream mediji – reče Klarić, na što se nadovezao Šola tvrdnjom kako u svijetu utjecaj mainstream medija sve više opada. Klarić je na kraju kazao kako se trenutačno u pritvoru nalazi jedan tokar koji je zbog toga što je premijeru Andreju Plenkoviću na društvenim mrežama napisao: "Dao Bog da te pogodila ruska raketa u glavu" dobio 60 dana zatvora.
