Zašto dezerteri prešućuju ratne zasluge pukovnika Marka Skeje?

Pin It

Dok se u javnom i medijskom prostoru s bjesomučnim žarom analiziraju crne odore, oblik brkova i povijesni pozdrav „Za dom spremni” pod kojim su hrvatski sinovi ginuli, namjerno se i sustavno prešućuje ono najvažnije – herojski ratni put pukovnika Marka Skeje i IX. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban”.

Hrvatska javnost svakodnevno je suočena s licemjernim napisima u kojima razni kritičari, politički konvertiti i dežurni moralizatori blate ljude koji su bili spremni dati život za slobodu domovine, dok se o njihovim stvarnim vojnim uspjesima namjerno šuti. Ti isti kritičari, koji danas s sigurne distance propisuju estetska i ideološka pravila, za vrijeme velikosrpske agresije uglavnom su se skrivali po podrumima ili uživali u udobnosti inozemstva, pa je krajnje vrijeme da se javno postavi pitanje gdje su ti glasni kritičari bili i što su radili dok je krvarila Hrvatska.

Kada je sudbina napadnute i napaćene Škabrnje visjela o niti, a teritorij bio pod silovitim protuudarom neprijatelja nakon operacije Maslenica početkom 1993. godine, rijetki su imali hrabrosti zakoračiti u to grotlo. Po zapovijedi generala Ante Gotovine, Marko Skejo je s borbenom skupinom IX. bojne HOS-a hitno stigao s južnog bojišta u zadarsko zaleđe s jasnim zadatkom – obrana i ovladavanje Škabrnjom. Legendarni ratni zapovjednik Škabrnje, Marko Miljanić, javno je i bez dlake na jeziku posvjedočio o tom ključnom trenutku naglasivši kako je upravo ratna postrojba na čijem je čelu bio Skejo došla oslobađati ovo mjesto u trenucima kada je bilo najteže i kada se malotko uopće usudio doći. HOS-ovci su pod Skejinim zapovjedništvom proveli puna 43 dana u neprekidnim, danonoćnim borbama na potezu Ambar – Ražovljeva glavica, uspješno slamajući juriše tehnički nadmoćnijeg neprijatelja pod zapovjedništvom Kapetana Dragana, uništavajući njihove tenkove i trajno stabilizirajući crtu obrane. Čak su pod Skejinim zapovjedništvom uništili i “Bele orlove“ koji su iz Gornjeg Zemunika neprestano topovima tukli po Zadru. U povijesnim analima tog uspjeha zlatnim slovima ostat će upisano i ime Danke Dražine, heroine nad heroinama koja je napustila ugodan život i školovanje u Njemačkoj kako bi s puškom u ruci branila svoje rodno selo. Upravo je ta mlada djevojka, u kasnim večernjim satima 28. siječnja 1993., kao izviđač kroz hladnu siječanjsku noć uvela Skejine HOS-ovce u Škabrnju, a sam Marko Skejo se s dubokim poštovanjem prisjeća kako ih je taj prizor mlade žene koja gazi kao marinac u vučju jazbinu posramio i motivirao da više nema nikakvog odstupanja.

Ratni put Marka Skeje započeo je još u lipnju 1991. kada se kao dragovoljac uključio u obranu domovine, nakon čega u studenom preuzima zapovjedništvo nad IX. bojnom HOS-a koju profilira u elitnu udarnu formaciju, koja je bila pri 114. brigadi HV-a. Tijekom 1992.  postrojba pod njegovim vodstvom prolazi teške borbe sudjeluje u obrani Metkovića, odnosno mjesta Stolovi, zatim operacijama oslobađanja dubrovačkog zaleđa te u nizu drugih teških bitaka. teškim bitkama u Bosanskoj Posavini, nakon čega se integrira u sastav Hrvatske vojske Zbog iskazanih iznimnih zapovjednih sposobnosti i golemog autoriteta na terenu, pukovnik Marko Skejo u listopadu 1994. postavljen je za zapovjednika 114. brigade HV-a, legendarnih „Škorpiona”. Pod njegovim čvrstim zapovjedništvom ova brigada sudjeluje u zahtjevnoj zimskoj operaciji Zima '94 na području Dinare i Livanjskog polja u ekstremnim klimatskim uvjetima, zatim u operaciji Ljeto '95 kojom je Knin doveden u poluokruženje, te konačno u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja u kolovozu 1995.  gdje drži ključne napadne pravce i osigurava bokove udarnih gardijskih brigada do potpunog oslobađanja okupiranih teritorija. Sve se to zna i puno više o ratnom putu ovog hrvatskog viteza, ali to kao više nije važno, pa ga se kao i niz drugih hrvatskih ratnih junaka polako briše, kao da se to nikada nije dogodilo.Ali, unatoč stalnim pritiscima, prijetnjama koje stižu sa svih strana i medijskim harangama u mirnodopskom razdoblju, Skejo ne odustaje od svojih stavova i vjernosti palim suborcima, dok medijski prostor istovremeno okupiraju likovi čiji je doprinos u Domovinskom ratu bio ravan nuli. Hrvatski narod ima pravo znati punu istinu i zato se pri svakom spominjanju Marka Skeje moraju isticati njegove velike ratne zasluge, a kada razni kancelarijski kritičari uzmu pero u ruke da blate hrvatske branitelje, paralelno bi se u svakom članku moralo javno objaviti gdje su dotični bili i što su radili tijekom velikosrpske agresije.

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)