'SAMO KRATKO, CRK'O RATKO'
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 30 Kolovoz 2026 14:59
Umro je najgori od najgorih, ali njegov mit među Srbima i dalje živi
Ako netko možda nije čuo – “samo kratko, crk’o Ratko”.
Ratni zločinac Ratko Mladić umro je 27. kolovoza u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu gdje je služio doživotnu kaznu zatvora za ratne zločine. Smrt ovog bivšeg zapovjednika vojske bosanskih Srba kojeg se u civiliziranom svijetu smatra možda i najvećim krvnikom u Europi nakon Drugog svjetskog rata podijelila je javnost u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Ako ćemo preciznije, Hrvati i Bošnjaci (nekadašnji Muslimani) s neskrivenim olakšanjem (barem tako govore u brojnim izjavama) dočekali su odlazak Mladića dok Srbi, u BiH i Srbiji, a možda i u Hrvatskoj, odlazak “komandanta” doživljavaju kao nacionalnu tragediju.
Ovakav razvoj događaja po tko zna koji put dokazuje da, bez obzira na sve napore nekih društveno-političkih skupina i značajan protek vremena, razlike među ovim narodima bivaju postojane, a pogled na događaje iz devedesetih ostaje dijametralno suprotan. Baš zbog toga jedan dio hrvatske javnosti koji se nekritički, u ružičastim naočalama zauzima za neki novi oblik “bratstva i jedinstva” treba pod hitno otvoriti oči. Ne zazivam novi rat niti ga očekujem, ali treba se prestati zavaravati.
S onima koji u Ratku Mladiću vide heroja i pravednika, a takvih je među Srbima poprilično puno, nema nekog novog bratimljenja. Hrvatska prema Srbiji i tzv. Republici Srpskoj, bio ondje na vlasti Vučić, Dodik ili studenti, treba na području politike imati nepopustljiv stav vođen vlastitim interesima (npr. pronalazak nestalih), a što se tiče obrane nikada ne spavati te, naravno, kontinuirano ojačavati obrambene kapacitete “zlu ne trebalo”.
Umro ratni zločinac Ratko Mladić
Ratni zločinac, nasilnik, divljak, psihopat, najgori od najgorih…
Sve te riječi opisuju bivšeg zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića koji je ovozemaljski život skončao 27. kolovoza.
Umro je u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu gdje je, nikada se javno ne pokajavši, služio doživotnu kaznu zbog genocida i ratnih zločina.
Podsjećam, nakon višegodišnjeg bijega i skrivanja pod okriljem Srbije i njihovih službi, uhićen je 2011., a pravomoćno osuđen tek 2021. godine.
Sudilo mu se i presudilo za genocid u Srebrenici, ratne zločine u BiH, ali nažalost ne i za zločine u Hrvatskoj gdje je Mladić i započeo svoj krvavi pir i zavio mnoge hrvatske obitelji u crno.
Uzevši u obzir da je u zatvoru proveo tek 15-ak godina, što je za razinu monstruoznosti njegovih nedjela nerazmjerno malo, ostaje tek nada da mu pravi, pošteni sud tek slijedi na onom svijetu.
Najgori od najgorih
Ratko Mladić rođen je 1942. godine u okolici Kalinovika u Bosni i Hercegovini.
Vojnu karijeru gradio je u JNA u kojoj je kao visoki profesionalni časnik i dočekao velikosrpsku agresiju na Hrvatsku.
1991. preuzeo je zapovjedništvo nad 9. korpusom JNA sa sjedištem u Kninu te je sudjelovao u mnogim zločinačkim operacijama na području Hrvatske. Po crnom ga pamte mnoge obitelji Dalmacije i dalmatinskog zaleđa, a najgori zločin kojeg Mladić potpisuje u RH dogodio se 18.11. 1991. u Škabrnji gdje je samo tog dana mučki ubijeno 48 civila i 15 branitelja.
Nakon odlaska iz Hrvatske Mladić se “skrasio” u BiH gdje postaje glavni zapovjednik vojske bosanskih Srba gdje te čini još monstruoznije zločine.
Šira međunarodna javnost Mladića je upoznala nakon genocida u Srebrenici gdje je osobno zapovjedio ubojstva više od 8.000 ljudi.
Ne treba se zavaravati
Bez obzira ne sve navedeno, a to je tek vrlo šturi opis Mladićevog ratnog djelovanja, za dobar dio Srba on i dalje predstavlja heroja i nacionalnog junaka.
Treba biti pošten i reći da, naravno, ne postoje točni izračuni niti znanstvena istraživanja o tome koliko Srba u Srbiji, BiH, ali i Hrvatskoj podržava lik i djelo Ratka Mladića. Međutim, ako pogledamo javno dostupne izvore podataka, prije svega mislim na izjave političara, medije i društvene mreže, taj broj je sigurno velik i premašuje 50%.
Zato ne treba biti naivan i živjeti u snovima kako će svi oni odjednom doći pameti – jer neće. Srbi imaju svoju verziju povijesti i to treba prestati više ikoga čuditi.
Dokaz o postojanju “njihove verzije povijesti” možemo slikovito vidjeti diljem BiH i Srbije nakon što se proširila vijest o smrti Ratka Mladića.
Na slici ispod vidimo otvorenu podršku Mladiću iz Novog Sada, a slični prizori i okupljanja bili su vidljivi i u mnogim drugim gradovima.
U istom tonu, usmjerenom k nekritičkom slavljenju Ratka Mladića, idu i izjave Milorada Dodika i Draška Stanivukovića, a tek je malo uvijeniji Aleksandar Vučić.
Ne treba zato nikoga ni čuditi najave o pokopu uz državne počasti. Nije neočekivano, ako ćemo iskreno, ali – njihova sramota.
Da zaključim ovaj dio:
“Ne vjerujem u katarzu srpskog naroda u cjelini”. Za veliki dio njih, njihovih političara i medija Ratko Mladić je bio i ostao heroj i s tim se trebamo pomiriti, ma koliko nam to teško bilo.
Mladićeva smrt samo je slijepcima (naivcima) i onima koji nikada nisu prolazili kroz RS i vidjeli njegove murale na svakom koraku, nadam se, otvorila oči.
RH treba biti na oprezu i gledati prema zapadu
Kad su nadam se svi shvatili s kim imamo posla i tko su nam susjedi te kakav je njihov dominantni narativ, red je koji redak posvetiti tome kako bi se prema njima trebala ponašati službena hrvatska politika.
Zbog svega navedenoga smatram da trebamo uvijek biti na oprezu. Ne se bojati, ne čak niti očekivati najgore, a kamoli zazivati, ali i dalje uvijek biti na oprezu. Ako slave Mladića logično je zaključiti da se nisu odrekli ni Knina ni Vukovara. Opet ponavljam ne svi Srbi, ali ima ih takvih sigurno i više nego solidan broj.
Hrvatska se mora, ma koliko to nekome teško bilo shvatiti, kontinuirano naoružavati (ići u korak s vremenom) i pojačavati svoje obrambene kapacitete i sposobnosti uklanjanja bilo kakvih ugroza. U tom kontekstu treba pohvaliti ponešto sustavniji i angažiraniji rad posljednjih godina u sektoru obrane na čelu s Ivanom Anušićem.
U političkom smislu preostaje nam ojačavanje diplomacije i lobističke mreže bez koje u današnje vrijeme nije moguće ostvariti nikakve vanjskopolitičke ciljeve.
Što se tiče konkretnog odnosa sa Srbima i Srbijom treba beskompromisno inzistirati na rješavanju otvorenih pitanja, ponajprije pronalazak nestalih i poboljšavanju položaja hrvatske manjine u Srbiji. A za sve drugo, osim naravno biznisa koji mora ići dalje, treba ih jednostavno ignorirati.
Naše društvo trebaju biti Ljubljana, Beč i Budimpešta, a ne valjanje u blatu s obožavateljima Ratka Mladića.
Njima i tako nema pomoći.
