‘Udrugari’ opet provociraju predstavom, a građani pitaju: ‘Gdje je priča o 402 ubijene hrvatske djece’
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 18 Rujan 2026 18:18
Sasvim je jasno kako je opet riječ o tome da “udrugari” provociraju javnost predstavom nastojeći prikazati Hrvatsku kao državu koja je ubijala djecu 1990-ih.
U zagrebačkom Arterariju u petak, 18. rujna, s početkom u 19.30 sati bit će premijerno izvedena predstava „U našem vrtu samo trava nije pokošena“, koju režira Roman Nikolić. Riječ je o autorskom projektu nastalom u suradnji s dramaturginjom i feministkinjom Doroteom Šušak, povezanom s YIHR-om, a bavi se posljedicama koje rat ostavlja na preživjele, njihove obitelji te generacije koje odrastaju nakon ratnih događaja. Sasvim je jasno kako je opet riječ o tome da “udrugari” provociraju javnost predstavom nastojeći prikazati Hrvatsku kao državu koja je ubijala djecu 1990-ih.
Incijativa mladih za ljudska prava (YIHR) udruga je u kojoj je Šušak predsjednica Upravnog odbora. YIHR redovito provocira hrvatsku javnost tvrdnjama da je “Oluja” zločin, da je Hrvatska izvršila “agresiju na BiH” i slično, tako relativizirajući srpsku agresiju i izjednačavajući krivnju, odnosno brišući razliku između žrtve i agresora.
Predstava je producirana u Arterariju uz potporu Grada Zagreba. Nakon premijere predviđene su i reprizne izvedbe 19. i 20. rujna, također u 19.30 sati.
Autori kao jedno od polazišta predstave navode civilna stradanja na Petrovačkoj cesti u kolovozu 1995. godine. Posebna se pažnja posvećuje sudbini devetogodišnjeg Žarka Rajića i jedanaestogodišnje Nevenke Rajić, za koje se navodi da su ondje izgubili živote.
Autori ističu da predstava ne pokušava ponuditi klasičnu povijesnu rekonstrukciju događaja niti zauzeti ulogu suda. Umjesto toga, kažu, fokus je stavljen na obitelj, sjećanje i svakodnevni život nakon tragedije. Međutim, s obzirom na kontekst i uključene u projekt, jasan je odabir teme.
Burne reakcije na društvenim mrežama
Najava predstave izazvala je brojne negativne reakcije dijela javnosti. U komentarima se posebno ističe pitanje načina na koji se obrađuju ratne žrtve te se podsjeća na podatak da su tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj ubijena 402 djeteta, dok ih je više od 1200 ranjeno.
Dio komentatora propituje izbor teme i pita zašto se, prema njihovu mišljenju, ne obrađuju i stradanja djece u Hrvatskoj. Tako se među komentarima mogu pronaći pitanja poput: “Koje je srpsko dijete stradalo od hrvatskih snaga u Oluji?“.
Jedan od komentara navodi i niz drugih slučajeva: „A kad će predstava o više od 400 ubijene djece u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata? Hoće li biti predstava o nerođenom djetetu ubijenom u utrobi majke Ružice Markobašić na Ovčari? Hoće li biti predstava o mučenoj i ubijenoj djevojčici Verici Nikšić iz Široke Kule? Hoćete li raditi predstavu o Angelu Žiliću koji je kao beba ranjen u Škabrnji? Mogli biste napraviti i predstavu o zbjegu iz lovinačkog kraja preko Velebita, i tamo je bilo djece. Ili o djeci iz, primjerice, Vukovara koja su odvedena u logore?“
U drugim komentarima stoji: „Pravi film je ubojstvo 402 nevine hrvatske djece u agresiji na Hrvatsku“, kao i: „U Hrvatskoj je ubijeno 402 djece. Ubojstvo svakog djeteta je zločin, ali treba imati mjeru.“
Pojedini komentari znatno su oštriji pa se mogu pročitati i tvrdnje poput: „Velikosrpska mitomanija u suradnji s domaćim izdajnicima maltretira Hrvatsku“.
Jedan od komentatora iznio je i osobno iskustvo ratnog i prognaničkog djetinjstva, navodeći: „A gdje je moja bol, bebe od šest mjeseci koja je s majkom izbjegla i provela osam godina u izbjegličkoj sobi, odvojena od oca dragovoljca četiri godine?“ Isti komentator pritom dodaje da suosjeća sa stradalom djecom, ali ističe kako su i djeca hrvatskih obitelji zbog rata i progona godinama živjela u teškim uvjetima.
Sporna pitanja vezana uz Petrovačku cestu
Dio polemika odnosi se i na samu lokaciju događaja. Petrovačka cesta nalazi se na području Bosne i Hercegovine, a ne Hrvatske, što pojedini kritičari najave posebno ističu.
Udruga Hrvatski Ratnik u tom kontekstu podsjeća na odgovornost za bombardiranje kolone na Petrovačkoj cesti te se poziva na ranije objavljeni, a potom izbrisani prilog TV Pinka. Prema njihovim navodima, bivši oficir vojske tzv. RSK Miroslav Bjegović, koji je događaj opisao kao očevidac, izjavio je da je zrakoplov koji je bombardirao izbjegličku kolonu imao crvenu zvijezdu petokraku, oznaku JNA i jugoslavensku zastavu.
Povjesničar dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, o Petrovačkoj cesti iznio je stav koji se razlikuje od tvrdnje da je nedvojbeno riječ o napadu hrvatskih zrakoplova na izbjegličku kolonu.
Prema njegovoj izjavi iz 2022., smatra da je ključno uzeti u obzir činjenicu da se u koloni nisu nalazili samo civili, nego i vojna vozila i naoružanje Srpske vojske Krajine. Stoga je rekao da su za civilne žrtve, neovisno o tome je li kolonu napao srpski ili hrvatski zrakoplov, „prvenstveno odgovorni oni koji su dopustili da se vojna vozila i tehnika vojske RSK povlače zajedno s civilima“.
Nazor nije isključio mogućnost da zrakoplov nije bio hrvatski. U razgovoru je naveo više izvora prema kojima su kolonu mogli napasti zrakoplovi srpskih snaga. Posebno je istaknuo svjedočenje Miroslava Bjegovića.
