Može li Štimac ujediniti desnicu?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 27 Rujan 2026 16:17
Oni koji malo bolje pamte sjetit će se da se usudio otvoreno suprotstaviti Zdravku Mamiću u trenutku njegove najveće moći, redovito otvoreno govori svoje mišljenje o stanju u Hajduku, jasno i nedvosmisleno brani prava Hrvata u BiH i pozdrav ZDS, a financijski je pomagao Antu Gotovinu i u trenucima kada su ga svi, pa i ovi koji ga danas tapšaju po ramenima i fotografiraju se s njim, napustili
Manje od dvije godine od redovitog termina parlamentarnih izbora stvari su se na desnici zakuhale. Na političkoj sceni ponovno se, po tko zna koji put u trideset i kusur godina hrvatske samostalnosti, potegnula možda i najintrigantnija priča hrvatske politike – priča o predizbornom ujedinjenju desnih političkih opcija. Okidač za aktualizaciju ove, nekima razumljivo i već pomalo naporne priče, nije sklopljeni savez između dijela stranaka desnice kao što je pred neko vrijeme bilo formiranje tzv. “Vukovarske koalicije” niti nešto slično. U središtu zbivanja je jedan bivši hrvatski nogometni reprezentativac, poduzetnik, dugogodišnji sportski djelatnik i donedavni nogometni trener. Iza svega toga krije se, nije teško pogoditi nakon medijske bure posljednjih dana, Igor Štimac.
Popularno Štico već se desetljećima percipira, a i sam se to nikada nije libio javno izreći, kao pripadnik desno-konzervativnog svjetonazora. Posljednjih godina, za vrijeme trenerskog angažmana u vrućem Mostaru, Štimac se svojim izjavama u korist prava Hrvata u BiH dodatno profilirao i nagovijestio ono o čemu će današnji pregled tjedna govoriti. Nakon posljednjih događaja i medijskih istupa raznih aktera sada je već sasvim jasno – Igor Štimac bit će kandidat na sljedećim parlamentarnim izborima.
Hoće li biti predvodnik ujedinjene desnice ili tek “jedan od”? Znači li njegov ulazak veću šansu za okupljanje desnih stranaka ili baš suprotno? Može li se ova situacija usporediti s Miroslavom Škorom?
Više o tome u nastavku.
Štimac i Peternel odagnali sumnje
S angažmanom Igora Štimca dugo se kalkuliralo, a on je te glasine, namjerno ili ne, rado podgrijavao zanimljivim izjavama o mnogim gorućim temama.
Nakon mjeseci neizvjesnosti, dolazak Igora Štimca u Dubrovnik na Kongres obitelji, u organizaciji Stranke europskih konzervativaca i reformista (ECR) te druženje i spremno fotografiranje u društvu lidera stranke DOMiNO, odagnao je sve sumnje.
Nakon Kongresa na kojem se nova zvijezda desnice pojavila i na kojem se govorilo o obitelji, demografskoj obnovi Europe i migracijskoj politici, sam Štimac otkrio je karte u intervjuu za Večernji list.
„Na desnom spektru postoji praznina koju mogu ispuniti jer sam potencijalno možda najbolji mogući kandidat i pregovarač za ujedinjenje desnice i kako bih u nekim političkim okolnostima mogao za konzervativnu, tradicionalnu i domoljubnu Hrvatsku ostvariti ono što u recentnoj hrvatskoj političkoj stvarnosti nisu uspjeli oni koji su to pokušali do sada“, rekao je Štimac te poručio:
“Znam da se mnogi boje. Sada kreće akcija i ispitivanje terena”.
O ovoj temi, baš čudno, ponovno za Večernji list govorio je i Igor Peternel, potpredsjednik stranke DOMiNO te mogući budući stranački kolega Igora Štimca koji zasigurno zna dosta…
On je, za razliku od Štimca koji se vidi kao predvodnika desnice, nešto oprezniji i umjereniji.
“Igor Štimac je sasvim sigurno čovjek koji će imati svoju ulogu na idućim parlamentarnim izborima. To je ono što mogu reći, a drugo ne znam”, rekao je Peternel.
Imajući u vidu sve navedeno više nije pitanje hoće li Igor Štimac ući u politiku, nego koja će mu biti uloga…
Sve još miriše na Škoru?
Kad kažem da očiti ulazak Igora Štimca podsjeća na slučaj Miroslava Škore neću ispasti baš jako pametan.
Takva paralela, realno, pada na pamet svakom prosječnom pratitelju politike u Hrvata.
Štimac je, baš kao i onomad Škoro, nacionalno poznata figura koja zaokuplja, što god rekao, veliki interes javnosti. Također njih su dvojica slični i po tome što su godinama bliski, na ovaj ili onaj način, desnici i nikome ne trebaju posebno objašnjavati tko su, što su i za što se zalažu.
I ambicije su im slične. Škoro je te 2019. uoči predsjedničkih izbora, ali i kasnije, nastojao okupiti desnicu pod svojim kišobranom. Nešto slično, sva je prilika, želja je i Igora Štimca.
Ipak, između slučajeva “Štimac” i “Škoro” postoje i očite razlike.
Škoro 2019. nije bio politički zelen te je već imao prethodnog iskustva u politici, a njegov ulazak u politiku bio je uoči predsjedničkih izbora koji su kud i kamo personaliziraniji od parlamentarnih. U takvoj političkoj utakmici, važno je naglasiti, osobni brend donosi više. Također, Škorin tadašnji tajming (ponovnog) ulaska u politiku čini mi se bolji od sadašnjeg Igora Štimca. Škoro je tada uletio izravno u predizbornu kampanju i izazvao “efekt iznenađenja” dok bi se Štimac i njegova medijska zanimljivost do izbora za godinu i pol ili više mogao ispuhati.
S druge strane, i Štimac ima neke svoje prednosti. Po profilu osobe doima se većim liderskim kapacitetom od Škore, samouvjereniji je, a moguće je da je i neovisniji od raznih utjecaja i otporniji na političke igre koje su Škori, svjedočili smo, i presudile…
Ulazak Štimca u politiku: plus ili minus?
Jednom riječju – plus.
Razlog zašto podržavam ulazak Igora Štimca je jednostavan i prije svega načelan. Uvijek i u svakoj prilici, na svim dijelovima političkog spektra, smatram poželjnim te honoriram politički angažman ostvarenih osoba iz drugih djelatnosti koje žele svoja znanja i iskustva, koliko god to patetično zvučalo, staviti na raspolaganje zajednici.
S druge strane, a povezano s prethodnim, grozim se nadobudnih profesionalnih političara koji se uspinju u stranačkim hijerarhijama gazeći preko drugih i koji dolaze do ministarskih i drugih visokih funkcija bez ili uz vrlo malo radnog staža koji, čak i ako postoji, vezan je uz uhljebljivanje u HEP-u, Hrvatskoj lutriji ili Hrvatskim željeznicama.
Uz to što je životno ostvaren i sa zavidnom nogometnom karijerom, Štimac je, bez namjere da mu virim u novčanik i kasicu prasicu ispod kreveta, vrlo vjerojatno financijski neovisan. Njemu, za razliku od 99% ljudi, tri ili četiri tisuće eura plaće ne predstavljaju nešto pretjerano, a kamoli “bingo” u životu.
Usudio se usprotiviti Zdravku Mamiću, financijski pomagao Gotovinu…
Je li neovisan na sve druge načine?
Naravno da nije, ali nije ni nitko od nas pa u tom smislu ne treba biti pretjerani čistunac.
Uz navedeno, kod Štimca koji pretendira postati važan politički faktor sviđa mi se hrabrost, ne samo zbog spremnosti ulaska u političku kaljužu. Oni koji malo bolje pamte sjetit će se da se usudio otvoreno suprotstaviti Zdravku Mamiću u trenutku njegove najveće moći, redovito otvoreno govori svoje mišljenje o stanju u Hajduku, jasno i nedvosmisleno brani prava Hrvata u BiH i pozdrav ZDS, a financijski je pomagao Antu Gotovinu i u trenucima kada su ga svi, pa i ovi koji ga danas tapšaju po ramenima i fotografiraju se s njim, napustili.
Naravno, Štimac ima i mnogo mana i vidljivih nedostataka koji će mu otežavati politički uspjeh.
Prvo, medijski interes ne mora nužno značiti i veliki broj glasova. Ako ne vjeruje, bez namjere da ih u drugim stvarima uspoređujem, neka pita Pernara.
Također, rekao bih da nije sklon kompromisima i suradnji s velikim brojem ljudi što politika po definiciji zahtijeva te da često reagira naglo i instinktivno. To možda ima veze i s južnjačkim mentalitetom, ali mora biti svjestan da jedna riječ previše, u određenim okolnostima, može uništiti političku karijeru.
Uteg bi mu mogli biti i neki repovi iz poduzetničke karijere koji su se ranije javno spominjali.
Na kraju, po mojem mišljenju, ako je nastojao postići efekt iznenađenja, prerano je otkrio svoje karte.
Što će biti s okupljanjem desnice?
Glavno pitanje ovoga svega je: može li ulazak Igora Štimca u politiku pozitivno djelovati po ujedinjenje desnice te može li on biti taj oko kojeg će se svi okupiti?
Ako gledamo iz današnje perspektive i ciljamo na ono što je najbitnije u tom ujedinjenju, a to je ulazak Mosta u priču s “Vukovarskom koalicijom”, rekao bih da je odgovor na oba pitanja “ne”.
Prvo, ne vjerujem da bi Most, koji prema svima anketama popularnosti (ma što o njima mislili) nekoliko puta nadjačava Vukovarsku koaliciju, prepustio svoj politički kapital u ruke bilo koga, pa tako ni Igora Štimca. S druge strane, teško je očekivati od Igora Štimca, koji se već medijski samo nametnuo kao spasitelj desnice, da sluša Nikolu Grmoju i postane tek “jedan od”.
Paradoksalno, jačanje Mosta posljednjih mjeseci još je jedan korak u udaljavanju od “Vukovarske koalicije”. Njihovi nabujali postoci sigurno će ih učvrstiti u već poznatom stavu da je ujedinjenje moguće, ali samo uz njih na čelu saveza. Takvo što dosad nije bilo primamljivo “Vukovarskoj koaliciji”, a sumnjam da će im biti i ubuduće, posebno uz Štimca i njegove ambicije.
Možemo ustvrditi da se radi o klasičnoj pat poziciji već toliko puta viđenoj na desnici. Stvari bi se mogle bitnije promijeniti jedino naglim padom popularnosti Mosta ili jačanjem “Vukovaraca”.
Živi bili pa vidjeli
Prema tome, iako ga osobno priželjkujem, a javno i zagovaram, ujedinjenje svih relevantnih desnih političkih snaga na sljedećim parlamentarnim izborima, u ovom trenutku, ne čini mi se izglednom opcijom.
Realnijom mi se čini opcija o Mostu s jedne strane i “Vukovarskoj koaliciji” s druge strane koji će se boriti za glasove desnih birača.
U tom, po mojem mišljenju najvjerojatnijem scenariju, Igora Štimca vidim kao medijski isturenog lidera “Vukovarske koalicije” čiji će zadatak na izborima prije svega biti privlačenje birača u dalmatinskim izbornim jedinicama, a ne treba zanemarivati ni njegov utjecaj i imidž među Hrvatima u Bosni i Hercegovini te dijaspori.
Živi bili pa vidjeli.
