Gdje je Hrvatska u velikoj europskoj političkoj transformaciji?

Pin It

Europa se politički mijenja, pokazuju to izbori iz tjedna u tjedan. Najprije pokrajinski njemački (Saska-Anhalt), zatim parlamentarni švedski, opet njemački pokrajinski već ovoga vikenda (Berlin, Mecklenburg-Zapadno Pomorje)… I to je tek početak izbornoga niza koji će kulminirati sljedeće godine predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Francuskoj te parlamentarnim u Španjolskoj i Italiji

piše Starešina za Lider.

Pitanje je gdje je tu Hrvatska. Je li moguće da će nas zaobići ta velika europska politička transformacija od nadnacionalne prema nacionalnoj državi, od internacionalizma prema suverenizmu, koja se često naziva porastom ili pobjedom krajnje desnice u Europi? Što je samo djelomično točno. Naime, u tom je procesu nerijetko u porastu i krajnja ljevica, inspirirana marksističkim idejama i praksama (Francuska, Njemačka, Španjolska…). Gubi politički neprepoznatljivi establishment centra, pozicioniran za čuvanje stabilne, gotovo vječne vlasti.

Vic koji sve govori

Nije uopće izgledno da bi Hrvatska propustila sudjelovati u tome velikom europskom trendu. Pitanje je samo na koji način. Tko će u nas biti sljedeći vodeći politički pobunjenici protiv političkog establishmenta? Šveđani su bez velikih političkih potresa, inteligentno i promišljeno, u velikoj mjeri već izveli politički zaokret u mandatu manjinske desne vlade (Umjerena stranka) Ulfa Kristerssona, uz potporu krajnje desnih Švedskih demokrata: zaustavili su nekontroliranu migraciju, drastično smanjili stopu kriminala, uveli Švedsku u NATO. Iako je na nedjeljnim izborima lijeva koalicija osvojila tijesnu prednost od (kako se zasad čini) tri mandata, ne znači da će moći sastaviti vladu.

No bez obzira na to tko sastavio vladu, Švedska se više ne će vratiti staromu, ultraliberalnom internacionalizmu, a krajnja desnica (Švedski demokrati) izgubila je nešto potpore, ali integrirana je u švedsku političku arenu. Šveđani su racionalno učinili ono što Nijemci nisu znali ili se nisu usudili. No mi nismo ni Švedska ni Njemačka. Za razumijevanje hrvatskih političkih promjena važniji je jedan stari vic, još iz Titova doba.

Dakle, hvalili se Kennedy, Hruščov i Tito čija je medicinska znanost najrazvijenija. ‘Nema nam ravnih u medicinskim čudima’, počne američki predsjednik Kennedy. ‘Naši su liječnici potpuno nepokretnom čovjeku presadili mišiće i živce. I sada trči brže od konja.’ ‘Nije to ništa’, nastavi sovjetski vođa Hruščov. ‘Naši su kirurzi u Sibiru pronašli smrznutoga čovjeka smrskane glave, presadili mu mozak i sad je on naš najbolji nuklearni fizičar, voditelj svemirskog programa.’ Maršal Tito mirno odsluša njihove samohvale, otpuhne dim cigare pa kaže: ‘A moji su doktori uzeli običnu drvenu dasku na gradilištu i od nje mi napravili – predsjednika vlade.’

Druga Tita već odavno nema, komunističke Jugoslavije nema tek nešto kraće. Ali taj duh totalne političke prijevare, a ne samo politici svojstvene sitne, umjerene ili ekstremne laži (kao u Kennedyja i Hruščova iz vica), i danas je živ u hrvatskome političkom prostoru. Iz svake daske ‘doktori’ duboke države mogu napraviti političara kakav im u tom trenutku treba, sve dok imaju monopol na upravljanje političkim prostorom.

Samo malo preslagivanje dasaka

Pa evo jedne skice kako bi europski trend političkih promjena mogao izgledati u Hrvatskoj. HDZ-u, koji je postao nacionalno klijentelističko središte svih koji žele vlast i/ili korist od vlasti, ne trebaju nove daske. Samo će ormar pomaknuti malo udesno. Desnije od HDZ-a već se tradicionalno ukazuje prostor koji ‘doktori’ uspješno pune novim ili prebojenim političarima od dasaka. Koji brzo osvoje prostor. I brzo izgore. Most je od osnutka u potrazi za novim liderima od daske, koji brzo izgore.

Ali stara pobunjenička jezgra nekim čudom uspijeva politički preživjeti. Možda je njihov novi smjer – ekologija? Tu uistinu postoji prazan i važan politički prostor, pa i prostor za naizgled nespojive koalicije. Pa i za neku ekosuradnju s Možemo!, koji bi za tu prigodu mogao zavijoriti i pokoju hrvatsku zastavu. Što, uostalom, već pomalo i čini. SDP-u više ni nove daske ne mogu pomoći, ići će onamo gdje mu Možemo i Milanović kažu. U državama stare Europe političke se promjene uistinu događaju – bilo potiho kao u Švedskoj bilo praćene lomovima kao u Njemačkoj. U nas dramatična i konfliktna retorika samo prikriva izostanak promjena. Zato je najizglednije da se i ovoga puta, uz mnogo buke, samo daske malo preslože.

Višnja Starešina/narod.hr