Ima za udruge, nema za radnike
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 30 Rujan 2026 19:01
Za “antifašizam”, ideološki bliske udruge i vlastite stranačke programe i vizije uvijek ima novca, dok to ne vrijedi, kako sada vidimo, za radnike ZET-a i Holdinga. Sjetimo se i kako novca “nije bilo” za roditelje odgojitelje odmah na početku prvog mandata. Gradska vlast prvo je udarila na najranjivije: majku i malu djecu, dok istovremeno aktivno promiče kulturu smrti: pobačaj i LGBT pokret.
Štrajk ZET-a i Holdinga: Još jedan primjer kako je ideologija ispred problema Zagrepčana
Štrajk ZET-a i Holdinga otvorio je i jednu drugu perspektivu kada je u pitanju vlast Tomislava Tomaševića i Možemo. Je li ideologija (opet) ispred rješavanja praktičnih problema i izazova s kojima se suočavaju i vlast i građani, poput prometa i odvoza smeća? Naime, Možemo aktivno provodi odrast u gradu, posebice nauštrb prometa. Ovaj štrajk još jednom pokazuje da je Tomašević bio neiskren kada je na početku svog prvog mandata kazao da će se ideologijom baviti samo onoliko koliko bude potrebno. Sada i tehničko pitanje prikazuje kao ideološko i stranačko.
Današnji Zagreb pruža mnogima neobičnu, ali opet onim upućenima očekivanu političku sliku. Tomašević vodi grad čija je administracija posljednjih godina pokrenula niz programa povezanih s ljudskim pravima, ravnopravnošću, LGBTIQ+ politikama, zdravstvenim odgojem, kulturnim programima i obilježavanjem “antifašističke” baštine.
Istodobno, jutros je u istom tom gradu stao redovni tramvajski i autobusni promet, a štrajk obuhvaća i dijelove Zagrebačkog holdinga čiji rad izravno utječe na odvoz otpada, održavanje javnih površina i druge komunalne usluge.
Tomašević nema novca za majke, ali ima za Dugine obitelji
Naravno, to ne znači da su ti programi sami po sebi uzrok štrajka. Ali otvara se legitimno političko pitanje prioriteta. Za “antifašizam”, ideološki bliske udruge i vlastite stranačke programe i vizije uvijek ima novca, dok to ne vrijedi, kako sada vidimo, za radnike ZET-a i Holdinga. Sjetimo se i kako novca “nije bilo” za roditelje odgojitelje odmah na početku prvog mandata. Gradska vlast prvo je udarila na najranjivije: majku i malu djecu, dok istovremeno aktivno promiče kulturu smrti: pobačaj i LGBT pokret. To je bio itekako dobar nagovještaj da će komunalije za novu vlast biti tek usputan posao, a ne prioritet kako bi trebalo biti.
Nadalje, Grad Zagreb ima službeni Program za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba do kraja 2026. godine. Grad je u okviru tog programa sklapao sporazume s organizacijama civilnog društva, odnosno sebi bliskim udrugama, među ostalim za “pomoć LGBTIQ+ učenicima” i “radionice za nastavnike i stručno osoblje”. Posebno mjesto u srcima nove gradske vlasti zauzima LGBT udruga Dugine obitelji.
U prvom mandatu Tomaševića, primanja udrugama povezanim s Možemo drastično su skočila, mnogim i za više stotina posto.
Grad je također 2026. nastavio rad Povjerenstva za provedbu tog programa, u kojem sudjeluju predstavnici gradske uprave, civilnog društva i “stručne” javnosti.
Istodobno se razvija i program zdravstvenog odgoja i obrazovanja u zagrebačkim školama, a zapravo seksualnog preodgoja djece prema smjernicama feminističke i LGBT ideologije. I to se nameće pod krinkom znanosti i stručnosti.
Antifašizam kao vrijednost gradske vlasti
Slično je i oko odnosa gradske vlasti prema antifašizmu. Kultura smrti, odrast i antifašizam su tri temeljne “vrijednosti” Možemo.
Tomašević je u svibnju ove godine, govoreći na obilježavanju dana pobjede nad fašizmom i dana “oslobođenja” Zagreba, rekao da je antifašistička borba „utkana u ustavne temelje Republike Hrvatske“ te posebno spomenuo ZAVNOH, komunističko tijelo.
U lipnju je, obilježavajući Dan antifašističke borbe u Brezovici, ponovno rekao da je antifašistička borba utkana u ustavne temelje Hrvatske. Istina je da je temelj moderne, demokratske i slobodne Hrvatske u Domovinskom ratu, nasuprot i ZAVNOH-u i tzv. antifašizmu kojeg simbolizira crvena zvijezda petokraka.
Gradska vlast takvim politikama daje prednost određenoj ideološkoj interpretaciji hrvatske povijesti, dok istodobno prema nekim drugim tradicijama i događajima primjenjuje restriktivnije kriterije. Primjerice, gradsko obilježavanje tzv. antifašističke baštine daleko je svečanije i intenzivnije od obilježavanja Oluje i događaja iz Domovinskog rata.
Thompson, Hod za život i pitanje jednakih kriterija
Navedimo i primjere Marka Perkovića Thompsona i manifestacije Hod za život.
U slučaju Thompsona, gradska Skupština je 2025. donijela zaključak kojim se gradonačelnika poziva na poduzimanje mjera protiv korištenja “fašističkih i ustaških simbola i pokliča na gradskim površinama i u gradskim prostorima”. Nakon toga uvedena su pravila koja su se odnosila na prostore Arene Zagreb. Time je Thompsonu de facto zabranjeno nastupanje u gradskim prostorima zbog legitimnog i legalnog pozdrava “Za dom spremni” koji su koristili branitelji u Domovinskom ratu, a riječ je i o stihu kojim počinje najpoznatija ratna budnica – “Bojna Čavoglave“.
Slično je i oko Hoda za život. Grad 2026. nije odobrio postavljanje pozornice na Trgu bana Josipa Jelačića te postoje ograničenja vezana uz zastave Hoda, što predstavlja očitu diskriminaciju na temelju političkog mišljenja.
Ako gradska vlast aktivno podupire jedne javne manifestacije i programe, a prema drugima primjenjuje ograničenja, građani imaju pravo pitati jesu li kriteriji jednaki i unaprijed poznati?
Kao aktivist, Tomašević je uvijek podržavao prosvjede i veće plaće
Sve navedeno može biti predmet političke rasprave. Međutim, današnji štrajk nameće jedno praktičnije pitanje. Što je posao gradske vlasti?
Nije sporno da gradonačelnik ima svoje stavove. Nije sporno ni da smije provoditi programe za koje smatra da su korisni za Zagreb. Gradonačelnik je izabran i za vođenje politike. Ali, građani od gradske vlasti istodobno očekuju nešto vrlo konkretno: da tramvaj dođe, da autobus vozi, da se otpad odvozi, da se održavaju prometnice i javne površine i da gradske službe funkcioniraju.
Današnji štrajk pokazuje koliko se brzo ta očekivanja pretvaraju u egzistencijalno pitanje svakodnevnog života. Zbog toga je legitimno pitati ima li gradska vlast dovoljno energije, vremena i političkog kapitala za ono što je najosnovniji dio njezina posla.
Nije problem što grad ima vrijednosne politike. Problem nastaje ako građanin dobije dojam da se za neke političke ciljeve može pronaći vrijeme, novac, administracija i politička odlučnost, dok se za temeljne komunalne probleme rješenja traže tek kada kriza već izbije.
To je pitanje prioriteta, a ne pitanje toga treba li Zagreb imati vrijednosnu politiku. Komunalna usluga ne bi smjela postati ideološko pitanje. Upravo zato današnji štrajk treba promatrati izvan uobičajenog sukoba Grada kao poslodavca i njegovih zaposlenika.
Kada građanin u ponedjeljak ujutro ne može doći na posao jer nema tramvaja ni autobusa, rasprava o vrijednostima postaje sekundarna u odnosu na pitanje koje je mnogo jednostavnije: može li gradska vlast osigurati da grad funkcionira?
Kao aktivist, Tomašević je uvijek podržavao prosvjede i veće plaće u javnom sektoru, a sada, na poziciji vlasti, pokazuje vrlo neprijateljski stav prema radnicima te optužuje oporbu za probleme koje je mogao izbjeći.
Markić: Da su manje krali i manje se bavili se nametanjem LGBT ideologije…
Pritom i, kako primjećuje Željka Markić, pere ruke od odgovornosti i sugerira građanima da se snađu kako znaju. I to u gradu koji ima najviši lokalni porez na dohodak.
“Možemosi rješavaju probleme u Zagrebu tako da stanovnicima koji plaćaju najviši lokalni porez na dohodak (23%/33%) u Hrvatskoj kažu da sutra rade od doma i smeće čuvaju u stanu…. Da su manje krali i manje se bavili se nametanjem LGBT ideologije možda su i mogli vidjeti što dolazi… Ma ne, nisu”, napisala je na X-u.
