Koalicija oko načela i vrijednosti ili osobe?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 01 Listopad 2026 19:03
Kvarnost ljudi dolazi s vlašću i znano je - što je veća vlast i moć, to je veća mogućnost kvarnosti. (Sjeti se gomile ministara u našoj demokratskoj RH!) Mnogi podliježu đavoljoj sitnici koja se zove novac, korupcija, spletkarenje i urote za tu ovozemnu pohlepu, traganje za tvarnim predmetima kao što su vile, jahte, stanovi, luksuzna odjeća, bankovni računi itd…
Narod je sklon stvarati idole i uzvisiti osobe u poziciju spasitelja osobito u opasnim vremenima. Čim se pojavi opasnost koja na čudesan način prožme osjećaje narodnosnoga bića, daleko prije samoga fizičkoga napada na narod, pojavom razornih i prijetećih ideja koje počnu ugrožavati samu bit intelektualnoga, identitetskog i emocionalnog u narodu, on se počinje odupirati jer sluti opasnost i nadolazak tuđega i neprijateljskoga.
Državnost je forma koja nas brani od nasrtaja, stoga je moguće kao u DOR-u stvarati tu državnost i na razvalinama kuće što se zvala jugoslavenska država, u našem slučaju obnavljati Državu Hrvatsku. Bez obzira bila to kneževina, kraljevina, banovina ili republika. Može Država Hrvatska ponekad gubiti svoj osnovni prostor, kako nam se događalo tijekom povijesti, ali ne gubi time narodni entitet i identitet, svoju unutarnju osobitu osobnost i kvalitetu niza gotovo neizrecivih identitetskih sastavnica od jezika, običaja, etičkoga i religijskoga sadržaja koji počiva u pojedincu i tvori to neizrecivo što se zove narod. Stoga kad nismo imali vlastitu državu imali smo domovinu.
Na čelo države nije moguće odabrati uvijek najbolje umove i etički blistave ljude, ali u pojmu domovine stoje upravo takvi. Tako je nepoznato da bi dr. Ante Starčević primio mito ili lagao u svoju korist. Upravo takvi ljudi iako ponekad imaju istaknuti položaj u narodu bez prave državnosti, nose u sebi one kvalitete koje zovemo domovinska načela i vrijednosti (o tome su u slučaju Starčević iscrpno pisali dr. Tomislav Jonjić i dr. Pavo Barišić).
Kvarnost ljudi dolazi s vlašću i znano je - što je veća vlast i moć, to je veća mogućnost kvarnosti. (Sjeti se gomile ministara u našoj demokratskoj RH!) Mnogi podliježu đavoljoj sitnici koja se zove novac, korupcija, spletkarenje i urote za tu ovozemnu pohlepu, traganje za tvarnim predmetima kao što su vile, jahte, stanovi, luksuzna odjeća, bankovni računi itd… Demokracija nije zaustavila ni u jednoj državi svijeta takve oblike devijantnih ponašanja. Nije ih zaustavila ni opaka vlast u tiranijama. Stoga ne treba idealizirati ljude koji obnašaju vlast ili ju žele obnašati, treba razmišljati o načelima i vrijednostima koje su jedine vrijedne da se oko njih okupi skupina ljudi i čelnici takvih principa koji izviru iz etičko-pravnoga sustava što je nastajao stoljećima.
Uvijek postoji mogućnost subverzije u takvim izbornim vremenima. Danas se svijet nalazi u kriznim vremenima: vode se ratovi, međunarodno pravo se gazi, gase se države i uzdižu nove, uništavaju se temelji europskoga kršćanskoga zdanja, organizirane seobe mladoga muškog stanovništva azijskih zemalja kao i Afrike nasrću na Europu, stvaraju se odvojeni dijelovi zapadnjačkih gradova u kojima više ne vladaju zakoni nego šerijatsko pravo, propada jedna civilizacija koja se stvarala od antičkoga svijeta do danas. Mnogi smatraju da je ova epoha analogna onoj obilježenoj propašću Rimskoga carstva.
Tada je propala neizmjerno viša kultura i civilizacija u odnosu na narode i plemena koja su stigla na vrata rimskih limesa. Iznutra je već vladalo strunulo plutokratsko društvance opsjednuto sličnom grabeži i raspojasanosti kao što i danas vlast upravo prelazi u ruke nekoliko najbogatijih osoba ili korporacija svijeta koji drže 90% bogatstva svijeta. Rimskim je ljudstvom zavladalo beznađe uronjeno u mrtvilo starih bogova nemoćnih da spriječe propast. stari rimOdrekli su se časti i ponosa kao što se danas odriču čitave skupine koje uživaju u ritualima protivnim antropološkoj biti čovjeka. Sve je to zapisano u Bibliji, sve propasti i bijeda Sodome i Gomore što su sagorjele u nekakvoj onodobnoj „atomskoj eksploziji“.
Demokracija kao najsavršenije društveno uređenje, koje nismo smjeli spomenuti u doba komunističkoga uređenja, što je tada bilo najsavršenije uređenje u kojem čovjek „ostvaruje“ sva svoja prava i potrebe, ta naša suvremena demokracija sazrela je do stanja trulosti jer otvara toliko bezumlja individualnoga prostora i vlastitih zakona, toliko uključivosti i virtualne stvarnosti, izopačenosti rodne ideologije i terora manjine koja se poziva na demokratizam, da više nema snage upravljati mehanizmima vlasti koja bi morala zauzdati sve koje imaju opravdanje u globalizmu i apsolutnoj slobodi pojedinca.
Dobrobit svakoga naroda danas zavisi od stanja cijeloga svijeta. Izbori još postoje, nastojanja da se izaberu časni ljudi još postoje, zakoni još postoje, ali njihova se primjena ne provodi. Moguće je da se naša zapadnjačka pravosudna politika primjerice u Haagu provodi tako da se osvjedočeni ratni zločinac Šešelj pusti na slobodu, a zadrži Slobodan Praljak, kojem nije dokazan ni jedan optužni čin. Moguće je da se slavi ratni demon Srbijanac Mladić koji je jednom rukom gladio dječaka Izudina Alića, a lijevom zaklao njegova oca. Sve to na razini zapadnjačke civilizacije mlako i ljigavo prolazi u eteru i nestaje kao hologram koji gubi važnost za egzistencijalnu svakidašnjicu.
A izbori za novi ciklus života su na vratima.
Već se vidi okupljanje grupacija oko ljudi koji bi rušili ovu vlast, s kojom smo vodili solilokvij jer nismo mogli dijalog, oni se ne obaziru na naše riječi ponajviše iz razloga što nemamo moć ni komadić vlasti. A nismo ni moćni novčari, bankari, plutokratska elita.
Sada gledamo kako se okupljaju oko davno propalih ideja klubovi, sekte i stranke na čelu s kameleonima i lukavcima raznih vrsta. Kao slijepci polaze neki za sektom neradnika i perverznih očijukala s raznim stranama, koji su uzeli vlast u gradu Zagrebu na osnovi 19% glasova (o tome smo pisali). Zašto kažemo oko davno propalih ideja? Izumrli komunizam je u korijenu svih ideja Možemo i SDP. Tomašević DončićSvi će biti sretni i namireni kad oni uvedu nove zakone i promjene, svakome prema potrebama i svima prema radu. Sami primaju iznimno velike plaće, kupuju velike stanove, posjeduju vile diljem lijepih primorskih krajolika i jednom riječi postigli su već sebi ono što nude sljedbenicima. Riješit će pitanje otpada u trenu, od kada su zaboli zastavu na Jakuševac, samo o njemu brinu, kao i oni što su noćima lupali loncima i poklopcima na svojim novogradnjama i tako doprinijeli poboljšanju naših uvjeta života.
Zanimljivi su njihovi dosadašnji uspjesi u upravljanju Zagrebom (uz pomoć HDZ!) jer su zaista „riješili Jakuševac“, uveli red u promet dajući bicikle za vožnju koji će upravo dana 28. rujna ove godine poslužiti svima koji moraju na posao, u školu, u bolnicu, u rađaonicu i tako redom. Otvaraju se nova radna mjesta za džabalebaroše koji trebaju radno mjesto: „Viši stručni suradnik na razvijanju strategije razvoja nezavisne kulturne scene“!!! Dakle, taj sretnik razvija razvoj, a osobito nezavisnu kulturnu scenu. Tu spada razbijanje tanjura na ulicama, valjanje po asfaltu, polaganje cvijeća po trgovima, kidanje zastava s crkava, ležanje u dvojstvu lezbijskih poljubaca i maženja, skidanje gaća odrasloga muškarca u javnosti, sjedenja pirsingiranih na putu „Hoda života“, koje se sjedenje kao prepreka kulturno, dragocjeno i nezavisno odvijalo neki dan u Puli pod rukovodstvom druga Grbina i još mnogo takvih nezavisnih kulturnih događanja.
To je samo jedna strana okupljanja neradnika oko povratka ideje komunizma. Vjerujemo da imaju još u rezervi i čuvare zatvora za političke zatvorenike kako bi time proširili radna mjesta.
Zagreb je posivio, pošaraniji nego ikada, prljaviji i obeščašćen počeo je gubiti imena svojih ulica i trgova. Tako se u tramvaju može čuti u trenutku prilaza Trgu bana Josipa Jelačića kako zvučnik objavljuje: Zagreb skver! Nismo ni znali da imamo taj trg! Uskoro ćemo imati trg sakupljača perja, po znamenitom filmu od onijeh vremena seljačkih radnih zadruga koja upravo nastupaju u prikazu nacrta novog Dinamovog stadiona.
To je najnoviji udarac zagrebačkom Dinamu, za kojega, kao i za našu državnu reprezentaciju je ista klapa najavila da će taj nogomet, ta močvara biti isušena! novi Dinamov stadionEto došlo doba da se i to proba. Počelo je zabranom Thompsona, isključivanjem mikrofona, onemogućavanjem slavlja na Trgu bana Josipa Jelačića, a sada i projektom gradnje stadiona.
Struka na koju se pozivaju drugovi iz žirija – Boban i Tomašević otvoreno i znalački, ostali malo sostenuto con sordina – odjednom su se kao stručnjaci odlučili za socijalistički „brutalistički“, a to je isto, oblik raskošnijega kokošinjca sklepanoga od ploha koje se drže zubima za zrak. Nešto ružnije teško je vidjeti. Vidjeli smo takvo skladište za drva koja su se spuštala s Papuka u Voćin negdje 1949. Ali mi nismo „struka“, to je Otto Barić, arhitekt, koji je konačno rekao svoju: takvo se što ne može ni izvesti poradi statike itd. Opširnije o tome pišu portali.
Dakle i ružno i neizvedivo zbog statike i opasnosti, a također i nepokriveno u cijelosti pa su gledatelji izloženi suncu i kiši. Još k tome broj sjedala smanjen je na 35 000, a to je zapreka da nam FIFA ne dozvoljava biti sudionikom velikih događanja u nogometnom svijetu, jer je minimum 40 000!
Dvojica talijanskih mladunaca koji nisu do sada izgradili ni igralište za djecu, lukavci uzeli sliku iz jedne video-igrice i prilagodili za natječaj. I to sve naopako zadanim propozicijama. Ali mi nismo struka pa osim što nas ružnoćom podsjeća na komunističko djetinjstvo, na ruševinu skladišta ili kokošinjca, ovaj odabir od „vrlo stručnog“ žirija čini se kao namjerno srozavanje Zagreba i Dinama na razinu koja bi ga isključila iz velikih igara svijeta.
Ovo je, kaže žiri, najbolje urbanističko, arhitektonsko i povijesno-identitetsko rješenje od svih 88 pristiglih radova!
Dragi drugovi, dragi „stručnjaci“, kakve veze ima povijesno-identitetski Zagreb s ovom nakazom? Možda Zrinjevac, možda Maksimir? Možda Donji grad s mnoštvom historicističkih i secesijskih zdanja, možda otmjeni kvartovi na sjeveru grada, možda Gornji grad? Čak ni Novi Zagreb nije toliko ružan!
Čini se da nitko iz žirija nije upoznat da postoji povijest umjetnosti, a to bi neki arhitekti morali bar malo poznavati. Ne da kopiraju stare stilove i duh vremena, nego da tu i tamo osjetimo kakav mali citat u oblicima, komociji za ljude koji će sjediti na takvim mjestima, toplinu i veličanstvenost prostora koji su, htjeli mi to ili ne priznati, vječna kopija rimskoga Koloseuma, samo modernizirana. Osim toga, ta dva mlada Talijana nisu nikada proučavali arhitekturu Zagreba, to se jasno vidi, a svojim tzv. „brutalističkim“ stilom koji su bez obzira na zadane parametre namijenili za njih provincijskome gradu kojega ne poznaju nikako, a najmanje identitetski, uspjeli su naše „velike stručnjake“ Tomaševića, Bobana (svaka čast za onaj vritnjak!) i ministra turizma i sporta Tončija Glavinu omađijati, jer im očito nedostaju znanja iz područja koja su sami naveli, a koja bi trebali prosuditi stručnjaci arhitekti, građevinski inženjeri i povjesničari umjetnosti u posebnoj suradnji s čelnicima Dinamovih navijača i uprave. Konačno, mislim da takav projekt treba biti pitanje jednoga referenduma građana grada Zagreba.
Eto, dragi moji čitatelji, ovo je primjer okupljanja oko političke ideje koju nudi skupina Možemo-SDP i još poneko brbljavo proletalo. Ideje, načela, vrijednosti, ali kakvi?
O onim drugima pisat ćemo u idućem tekstu.
