Marica, Slavko i Ante kao politička strategija: Kad šef SDP-a umjesto rješenja nudi patetiku
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 16 Listopad 2026 18:02
Sve više se ostvaruje predviđanje mnogih na društvenim mrežama i malim ekranima. Uz ovakvu oporbu, Plenković može vladati koliko dugo hoće. Prije će se umoriti i sam otići nego što će SDP preuzeti kormilo države.
Viralni nastup predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića u Saboru slika je stranke koja godinama nema vizije, programa koji se ističe niti uopće strategiju za osvojiti vlast te građanima potom ponuditi nešto bolje od HDZ-a i Andreja Plenkovića. Otišao je Peđa Grbin, i sam svjestan da je daleko od sposobnog vođe, pa je potražio utočište pod skutama Zorana Milanovića. Davor Bernardić prije njega također, svojom patetikom i ispraznicama o tome da SDP nije korumpiran i da je savršen za voditi državu, nije uvjerio narod da Partiji još jednom ukaže povjerenje nakon “detuđmanizacije” od 2000. i loše Milanovićeve vlade koja nije opstala na prvom sljedećem testu na izborima 2015. godine.
U hrvatskoj politici ponekad je dovoljan jedan kratki video da ogoli slabosti čitave stranke. Upravo se to dogodilo predsjedniku SDP-a Siniši Hajdašu Dončiću, čiji su Marica, Slavko i Ante u nekoliko rečenica postali protagonisti viralnog isječka iz Hrvatskog sabora te možda i nositelji lijesa Hajdaševog mandata na čelu stranke.
Gdje su rješenja?
Dok je obrazlagao oporbeni zahtjev za pokretanje pitanja povjerenja Vladi Andreja Plenkovića, Hajdaš Dončić pokušao je stanje u zemlji približiti građanima kroz priču o troje susjeda, njihovim mirovinama, računima i svakodnevnim odricanjima.
„Manja mirovina, ista struja”, poručio je šef SDP-a, opisujući Slavka koji više ne odlazi na kavu jer mu je i taj mali užitak postao trošak.
Problem nije u tome što je predsjednik Partije govorio o siromaštvu, a vladajući su se smijali, kako to sada pokušavaju prikazati mediji. Hajdaš Dončić nudi jeftinu patetiku, stvari dovodi do apsurda i krajnje negativnosti te svoju stranku građanima predstavlja kao spas i za Antu i za Maricu i za Slavka koji će, eto, kada SDP osvoji vlast imati i za kavu i za struju i za sve što im je potrebno. A kako? Gdje su rješenja? Što je Hajdaš Dončić konkretno ponudio?
Slušamo iste ispraznice kao i za vrijeme Bernardića. Da karikiramo: HDZ je loš, mi smo dobri, HDZ krade, mi ne krademo, HDZ će upropastiti Hrvatsku, mi ćemo otvoriti tvornice i svi će raditi… Teško je da će netko u takvoj retorici pronaći razlog za glasanje.
Susramlje
Smijeh iz HDZ-ovih klupa, vidljiva reakcija premijera Plenkovića i intervencija predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića pretvorili su govor u medijski događaj. Međutim, Hajdaš Dončić je taj koji je to uzrokovao.
Predsjednik najveće oporbene stranke trebao bi govoriti o tome kako povećati kupovnu moć umirovljenika, kako ublažiti energetsko siromaštvo, kako poboljšati dostupnost zdravstvenih usluga i kako osigurati da socijalna pomoć stigne do onih kojima je najpotrebnija. Trebao bi iznositi brojke, rokove, procjene troškova i konkretne mjere. No on iznosi patetiku koja izaziva susramlje.
Ta politička patetika počinje u trenutku kada se emocije, iskrene ili ne, pokušavaju prodati kao dokaz političke sposobnosti. Teškoće građana ne bi trebale biti scenografija za saborski nastup.
Zato je legitimno pitati pokazuje li ovakav nastup manjak političke pripremljenosti i uopće sposobnosti, slab osjećaj za parlamentarnu raspravu ili pogrešnu procjenu onoga što birači očekuju od ozbiljne oporbe. Ili sve zajedno.
Uz ovakvu oporbu, Plenković može vladati koliko dugo hoće
Plenkovićev smijeh i dobacivanja iz saborskih klupa jednostavno su se morali dogoditi uslijed te patetike.
Za SDP bi također sada bilo prejeftino cijeli događaj prikazati kao priču o bezosjećajnoj vlasti koja se smije građanima. Pitanje je tko bi uopće povjerovao u tako postavljene stvari.
Predmet ismijavanja očito je bio šef SDP-a, a ne fiktivni likovi iz njegove drame.
Da ne duljimo, što SDP nudi osim kritike Vlade i emotivnih prikaza svakodnevnih problema? Nema odgovora od strane SDP-a i Hajdaša Dončića. Možda je šef Partije trebao u drami koju je sam napisao, za razliku od Nenada Stazića koji je upravo u problemima, ubaciti i konkretna rješenja. Tada bi smijeh vjerojatno izostao. Pokazao bi vlasti da nije tek novi promašeni lider oporbe koji će za koju godinu otrčati Milanoviću i tako Plenkoviću dati i četvrti mandat.
Sve više se ostvaruje predviđanje mnogih na društvenim mrežama i malim ekranima. Uz ovakvu oporbu, Plenković može vladati koliko dugo hoće. Prije će se umoriti i sam otići nego što će SDP preuzeti kormilo države.
