Može li vatra iz Francuske zapaliti Europu?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Studeni 2026 13:54
Danas taj vitez tužnog lika gleda kako gori i pljačka se Pariz, kako se nasilje približava Elizejskoj palači, kako u francuskim gradovima gore zgrade javne uprave, gradske vijećnice, policijske postaje… Temeljne simbole Francuske Republike ruše i pale oni koji sebe prigodno nazivaju učenicima i studentima i navodno to čine jer su nezadovoljni obrazovnim sustavom.
Kroz vatru rušilačkih pohoda koji su posljednjih dana od Francuske napravili državu kaosa, čiji se predsjednik na odlasku čudi (‘Što to rade našoj Francuskoj?’), prisjećam se desetak godina mlađega predsjednika Emmanuela Macrona. Osobito njegova vizionarskoga programskoga govora ‘Inicijativa za Europu’, održanoga pred studentima pariškoga sveučilišta Sorbona ujesen 2017., piše Višnja Starešina za Lider.
Mlađahni predsjednik zavodljive retorike, koju je uvježbao još u školskim dramskim sekcijama, prenio je izabranoj studentskoj publici svoju viziju buduće Europe. Bila je to klasična francuska vizija federativne Europske unije prilagođene ambicijama francuske političke dominacije: politički i gospodarski integrirana i obrambeno samodostatna Europa, neovisna o SAD-u, u kojoj je posebno naglašena izgradnja europskoga političkog identiteta s pomoću obrazovanja, kulture i demokratske participacije mladih.
Bio je to i tada projekt bez uporišta u stvarnoj, duboko podijeljenoj Francuskoj, koja već tada nije bila u stanju kontrolirati, a kamoli integrirati, svoja islamizirana predgrađa. A osobito je to bio projekt bez realnog uporišta u EU-u, opterećenom nekontroliranim i masovnim islamskim migrantskim valovima koji su podijelili Uniju na države koje više nisu u stanju riješiti problem (zapadna i sjeverna Europa) i države koje si taj problem ne žele stvoriti (postkomunističke države srednje i istočne Europe). Hrvatska je, po običaju, bila – nesvrstana.
Uvertira uoči francuskih izbora
Ali tada je Macron, političar novoga doba koji je, u samo godinu dana, namjenski proizveden u francuskim financijskim laboratorijima liberalnog internacionalizma, bio nova zvijezda mainstream političke scene i pripadajućih joj medija. Svaka sumnja u njegovu viziju tretirana je kao nazadna desničarska hereza. Pa i u nesvrstanome hrvatskom političkom i medijskom prostoru.
Kad je o Francuskoj riječ, čini mi se izglednim još dublji unutarnji sukob između stare republikanske, u temeljima kršćanske i tijekom povijesti potisnute Francuske, koja se ponovno budi, i nove revolucionarne Francuske koja u čudesnoj simbiozi ujedinjuje radikalni islamizam i revolucionarno nasljeđe
Danas taj vitez tužnog lika gleda kako gori i pljačka se Pariz, kako se nasilje približava Elizejskoj palači, kako u francuskim gradovima gore zgrade javne uprave, gradske vijećnice, policijske postaje… Temeljne simbole Francuske Republike ruše i pale oni koji sebe prigodno nazivaju učenicima i studentima i navodno to čine jer su nezadovoljni obrazovnim sustavom. O njihovoj je integraciji i izgradnji zajedničkoga europskog identiteta većom političkom participacijom kao mladi predsjednik Macron ‘propovijedao’ na Sorboni.
Danas, devet godina poslije, kao predsjednik na odlasku pred gorućim Parizom zdvojno pita: ‘Što to rade našoj Francuskoj?’ Ne želeći i dalje vidjeti da to nije i njihova Francuska. A nekadašnji apologeti hladno ga otpisuju kao – nesposobnog predsjednika. Dok nasilje, koje osim pljačke i sijanja straha na ulicama pali i ruši i simbole Francuske Republike, i dalje benevolentno nazivaju – učeničkim i studentskim prosvjedima.
Danas više nije pitanje hoće li Macron ostvariti svoju europsku viziju sa Sorbone, nego hoće li se Francuska Republika uspjeti obraniti od unutarnjeg nasilja. Sadašnji ‘učeničko-studentski’ val izgledno je tek uvertira uoči izbora na proljeće sljedeće godine. I drugo, za Europu i važnije, pitanje: hoće li se francuski rušilački val, koji pod krinkom nezadovoljstva obrazovnim sustavom udara na temelje europskih demokracija, znatno proširiti na druge države?
Kad je o Francuskoj riječ, čini mi se izglednim još dublji unutarnji sukob između stare republikanske, u temeljima kršćanske i tijekom povijesti potisnute Francuske, koja se ponovo budi, i nove revolucionarne Francuske koja u čudesnoj simbiozi ujedinjuje radikalni islamizam i revolucionano nasljeđe. Rezultat mi se zasad čini neizvjesnim.
‘Nesvrstanost’ može biti opasna
Mnogo boljima čine mi se prognoze za srednju i istočnu Europu, koja je prije desetak godina svojim pragmatičnim oprezom premanekontroliranim migracijama bila označavana kao crna ovca napredne Europe. Pa i tadašnji ljubimci briselske promigrantske garniture, poput aktualnoga poljskog premijera Donalda Tuska, danas su vrlo čvrsti u zahtjevima za čvršću migrantsku politiku, čak i pod cijenu sankcija EU-a.
To bi trebao biti i hrvatski put. Jer svaka ‘nesvrstanost’ u tim pitanjima Hrvatsku može sigurnosno ugroziti. I zapadnoeuropske države poput Danske, Švedske, Nizozemske ili Njemačke još imaju priliku izbjeći zamke francuskoga slučaja. A Macron?
Pa i on ima priliku u posljednjih pola godine svoga posljednjeg mandata napokon postati francuski predsjednik koji će jasno adresirati izvore problema i pokušati zaštititi stečevine Republike. Ili otići kao loš glumac i grobar Francuske kakvu smo nekad poznavali.
