SDSS ‘teško zamišlja Hrvatsku bez Srba’ – sa Stanimirovićem u svojim redovima
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 04 Studeni 2026 17:08
U listu „Vojska Krajine“ 1993. Stanimirović je u članku pod naslovom „Bolnica u pravom ruhu“ o zauzimanju vukovarske bolnice izjavio sljedeće: „Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar“.
U izdanju Srpskog narodnog vijeća (SNV), političko-interesne organizacije SDSS-a i Milorada Pupovca, objavljena je knjiga „100 znamenitih Srba u Hrvatskoj“. Riječ je o opsežnom leksikonskom izdanju u čijem stvaranju Pupovac sudjeluje kao član uredništva i autor predgovora, dok je ulogu glavnog urednika preuzeo kontroverzni povjesničar Ivo Goldstein. Podijelivši informaciju o tome, SDSS je ustvrdio kako je „teško zamisliti Hrvatsku bez Srba“. Možemo li zamisliti SDSS bez Vojislava Stanimirovića?
„Na predstavljanju leksikona o 100 znamenitih Srpkinja i Srba u Hrvatskoj podsjetilo se na pet stoljeća bogate povijesti srpske zajednice i ljude koji su svojim radom ostavili trag u znanosti, književnosti, politici, umjetnosti, inženjerstvu i brojnim drugim područjima“, piše SDSS u Facebook objavi.
Kako bismo mogli opisati ulogu Stanimirovića u bogatoj povijesti srpske zajednice u Hrvatskoj? Podsjetimo i da je Jovan Rašković trebao završiti u knjizi, no Goldstein je od toga odustao.
Tko je Vojislav Stanimirović?
Predsjednik Glavne skupštine SDSS-a Vojislav Stanimirović otvoreno se u vrijeme Domovinskog rata svrstao na stranu agresora.
Međutim, na stranicama SDSS-a Stanimirović se nije pohvalio svojim dužnostima između 1991. i 1995. godine. Pod kategorijom „radno iskustvo“ navodi tek „rukovodeće dužnosti u zdravstvenoj ustanovi“.
U svibnju 1992. od agresorske vojske preuzeo je vođenje vukovarske bolnice na čijem je čelu bio do mirne reintegracije. Nadalje, pod kategorijom „Političko iskustvo“ Stanimirovićeva politička karijera počinje tek s reintegracijom Podunavlja. Navodi samo kako je bio predsjednik prijelaznog Izvršnog vijeća za Istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem.
U intervjuu Nacionalu Stanimirović tvrdi kako je trpio zlostavljanje „merčepovaca“, a vukovarsku bolnicu napustio je u strahu za vlastitu sigurnost. Navodi i kako je mobiliziran u sanitet JNA 15. rujna 1991. godine. Dakle, Vojislav Stanimirović je za vrijeme vukovarske bitke bio aktivni pripadnik agresorske vojske.
U listu „Vojska Krajine“ 1993. Stanimirović je u članku pod naslovom „Bolnica u pravom ruhu“ o zauzimanju vukovarske bolnice izjavio sljedeće: „Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar“.
Nazor: Stanimirović je nedvojbeno negativna osoba u hrvatskoj povijesti
O ulozi Vojislava Stanimirovića u Domovinskom ratu ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor nema pozitivnih riječi: „To je osoba koja je imala odgovarajuće dužnosti tijekom Domovinskog rata, od ravnatelja bolnice, gradonačelnika, sve do sudjelovanja u Vladi tzv. Republike Srpske Krajine i to u trenutcima kada je ona bila najtvrđa. Ta je Vlada tražila bezuvjetno ujedinjenje s Republikom Srpskom u BiH. Možemo reći da je ta Vlada odgovorna i za samu „Oluju“ budući da pregovori od 3. kolovoza 1995. u Ženevi nisu uspjeli jer je iz Knina javljeno da se odbije sve što je hrvatska strana nudila“.
Nadalje, Nazor napominje kako je Mile Martić iznimno hvalio Stanimirovića i predlagao ga za mandatara. Bio je u vrlo dobrim odnosima s Karadžićem i Mladićem, do te mjere da se zamjerio i Miloševiću.
U jednom od mnogih intervjua koje je dr. Nazor dao raznim medijima, ravnatelj Centra potvrdio je kako njegova ustanova posjeduje dokumente koji jasno i nedvosmisleno govore o ulozi Vojislava Stanimirovića tijekom rata i okupacije Vukovara i istočne Slavonije. Riječ je o srpskim dokumentima.
Također, o njegovom djelovanju postoje i usmene izjave svjedoka, a prozivaju ga i silovane žene. Časna sestra i djelatnica vukovarske bolnice Ida Zdravčević osobno je vidjela Stanimirovića u uniformi JNA 20. studenog 1991. ispred vukovarske bolnice. Pružio joj je ruku i pozdravio je, posvjedočila je sestra. Stanimirović pak odbija priznati da je bio prisutan u bolnici u vrijeme zločina na Ovčari. Supruga Ljeposava Stanimirović sestru Idu je u Vukovaru i verbalno napala zbog ove izjave.
Za Stanimirovića rat u Vukovaru nisu započeli Srbi, a na Ovčari su stradali ‘preobučeni vojnici’
Za beogradsku „Politiku“ 2010. Stanimirović je ranjenike odvedene na Ovčaru okarakterizirao kao „preobučene vojnike“. Srbijanskom mediju iznio je svoju tvrdnju kako Srbi nisu započeli rat u Vukovaru. Na njegove izjave reagirala je pokojna ravnateljica vukovarske bolnice dr. Vesna Bosanac. Svaka žrtva na Ovčari ima svoje ime i prezime, točno se zna tko je ubijen. Bilo da se radi o civilu ili ranjenom branitelju, ratna pravila su jasna. Nitko ne smije biti likvidiran i bačen u jamu nakon zarobljavanja. Stanimirovićeve izjave dr. Bosanac nazvala je sramotnim.
Između ‘Bljeska’ i ‘Oluje’ Stanimirović je izabran u Vladu Republike Srpske Krajine
Neposredno prije „Oluje“ i procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, Stanimirović je izabran u Vladu Republike Srpske Krajine. Izvanredna sjednica skupštine srpske paradržave u Hrvatskoj održana je u ljeto 1995. u okupiranom Topuskom. Mandatar nove „krajinske“ vlade Milan Babić predložio je Vojislava Stanimirovića za ministra „bez portfelja“ i koordinatora državne uprave. Potom je Stanimirović zajedno s ostalim članovima novoizabrane vlade položio prisegu.
Na stranicama SDSS-a Stanimirović se nije pohvalio tom „visokom“ dužnošću koju je obnašao u vladi pobunjeničke tvorevine Republike Srpske Krajine.
