Zašto drug Maršavelski iz Zagreba ima problem s pozdravom ‘Za dom spremni’?

Pin It

H. Hitrec: Ovaj ZDS iz 90-ih prošloga stoljeća je ZDS za modernu,  demokratsku hrvatsku državu - Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća

Profesor koji je srpskoj, a zatim i svekolikoj (regionalnoj?) javnosti posve slavodobitno otkrio svoj identitet autora niza pisama podrške tamošnjim studentima, nije mogao izdržati da se ne pohvali kako je ujedno i dijelom pravnog tima inicijative protiv pjevača Marka Perkovića Thompsona.

Za sve one koji su ijednom u ovoj 2026. godini naivno pomislili da je ideja bratstva i jedinstva relikt davne prošlosti, da ih razuvjeri pobrinuo se profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Aleksandar Maršavelski. On se ovih dana silno potrudio predstaviti javnosti, onako urbi et orbi (iako nisam sigurna kojem gradu i kojem sv(ij)etu) svojim otvorenim iskazivanjem nostalgije za jugoslavenskim vremenima i retorikom koje se ne bi posramili ni drugovi na sjednicama CK SKJ.

Ego Aleksandra Maršavelskog nije izdržao. Preko srpskog medija Danas.rs skinuo je masku svoje tajanstvenosti nakon niza anonimnih pisama podrške tamošnjim studentima kojima se “petljao” u izbornu listu te tako, valjda, poželio potvrditi teoriju svog imenjaka svrgnutog s vlasti – Aleksandra Vučića – da se u Hrvatska (u)miješala u izborni proces u Srbiji. Iako je Vučić u tom kontekstu zapravo aludirao na hrvatski državni vrh, naivni dio Hrvata nije ni sanjao da se “konci” povlače iz smjera Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Maršavelski se, dakle, zaista miješao u tamošnji predizborni proces. Maršavelski se zaista adresom stanovanja nalazi u Hrvatskoj. No, njegovo srce, um i profesionalno djelovanje odavno su nadišli hrvatske granice. Pravo je pitanje – jesu li ikada i bili unutar njih?

Kada svjetonazor (p)ostane problem

Osobni svjetonazori nikada ne bi smjeli biti problem. Niti smo svi isti po rođenju, niti nam je isti habitus; ni obitelj, ni okruženje, ni životna iskustva. Niti bi bilo dobro da svi, ne daj Bože, mislimo jednako.

No, svjetonazor je problematičan upravo u situacijama poput ove u kojoj se našao profesor Maršavelski. Točnije, nametanje svjetonazora jednoumlja propaloga totalitarističkog režima iz kojega smo vjerovali da smo izašli.

Profesor koji je srpskoj, a zatim i svekolikoj (regionalnoj?) javnosti posve slavodobitno otkrio svoj identitet autora niza pisama podrške tamošnjim studentima, nije mogao izdržati da se ne pohvali kako je ujedno i dijelom pravnog tima inicijative protiv pjevača Marka Perkovića Thompsona. Ona se zalaže, kako je profesor sam naveo u pismu za koje je evidentno jedva čekao javnu objavu bez maske, “da se njemu i pripadnicima HOS-a zabrani ustaški pozdrav ‘Za dom spremni'”.

Zamislite! Ovaj drug želi zabraniti pozdrav onima koji su pod tim pozdravom ginuli u Domovinskom ratu. Ratu koji je, podsjetimo po milijunti put – temelj samostalne hrvatske države. Drugim riječima, drug Maršavelski potkopava temelje države i javno radi protiv nje. I svi se prave “grbavi”. Nažalost, nije jedini! No, tko, zašto i do kada ovo dopušta?

SOA na zimskom vremenu?

Prenoseći njegovo posljednje pismo, svojevrsnu osobnu katarzu druga Maršavelskog, upitala sam se – što radi SOA? No, odgovor je stigao i prije nego sam mu se nadala. Drug Maršavelski član je Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Nije li to divno?! (Radim protiv interesa države u kojoj živim, a još i nadzirem one koji bi trebali nadzirati mene!)

Jednostavno, ne mogu napisati “svoje” države, jer čovjek evidentno Hrvatsku ne osjeća “svojom”.

Jest da smo 24. listopada prešli na zimsko računanje vremena, ali nije još dovoljno hladno za zimski san, a i čisto sumnjam da SOA zapošljava medvjede i vjeverice. No, smijemo li se nadati barem da je budna? Nije li izravno javno priznanje za uplitanje u predizborni proces u Srbiji pitanje i naše nacionalne sigurnosti?

Novi jugoslavenski val

I dok se mnogi sa sjetom sjećaju glazbenog ‘novog vala’, novi jugoslavenski val sve više zapljuskuje naš javni prostor.

“Kao student shvatio sam da je moje djetinjstvo bilo otrovano ratnom propagandom mržnje i nacionalizma. Tijekom ratova 1990-ih na površinu su isplivale duboko nemoralne osobe – od ratnih zločinaca i profitera koji su pljačkali državna poduzeća dok su ljudi ginuli na bojištu, do jednog Thompsona koji je svoju popularnost gradio na ustašama, od kojeg se sada distancira. Danas sam član pravnog tima koji vodi inicijativu da se njemu i pripadnicima HOS-a zabrani ustaški pozdrav “Za dom spremni”“, kazao je “naš” profesor.

Kao ni sve ostalo u životu, ni tempiranje prosvjeda u Srbiji nije slučajno. Ni najavljeni prosvjedi mladih u Hrvatskoj nisu slučajni.

Ono što je u Srbiji bila novosadska nadstrešnica na kolodvoru, u Hrvatskoj je bilo “otkriće” otpada u Gospiću. Obje situacije, koliko god nesretne, iskorištene su kao okidač za prikupljanje jeftinih političkih bodova određenih političkih struktura. U Srbiji je završilo kako je završilo. U Hrvatskoj ipak postoji zalog od pola milijuna duša s Hipodroma koje su prošloga ljeta pokazale da vjeruju u vrijednosti vlastitog nacionalnog identiteta.

“Počašćen sam što sam bio karika u lancu vaših veza s Hrvatskom, jer je zajednička borba najbolji put do poslijeratnog pomirenja“, poručio je u pismu studentima u Srbiji drug Maršavelski. Njegovo “poslijeratno pomirenje” zvuči mi kao vrlo jasan poziv prema stvaranju nekog novog “bratstva i jedinstva”.

Maršavelski ipak zaboravlja da su temelji slobodne hrvatske države krvavi. A u njima je ispisano upravo ono protiv čega on vodi pravnu borbu: pozdrav ‘Za dom spremni’. Znatiželjno iščekujem runde.

Helena Mostarkić Gobbo/narod.hr