Naši novi maršali
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 14 Studeni 2026 19:05
Kad je naš novinar Petar Vlahov na 4. program HRT doveo Nikolaja Tolstoja, ostarjeloga autora knjiga o udruženim zločinima Engleza i Tita na Bleiburgu, nastao je u hrvatskoj javnosti tajac. Rijetki su to odobravali u javnim glasilima, a samo neki su kao Narod.hr i Direktno.hr donijeli prikaze razgovora.
I to bez komentara. Jer tome komentari nisu ni potrebni, budući da je već barem pedesetak povjesničara o toj temi napisalo znanstvene knjige. Ne samo hrvatski povjesničari, nego i strani. Naravno da se više cijene strani, hrvatski su uvijek samo pristrani i revidiraju povijest, galami naš skup novih maršala i maršalica, mašući zastavama pod kojima se nemilice pogubio hrvatski narod. Nešto mi govori da se taj naš Vlahov treba čuvati. Nekako se ističe u opakoj baruštini i sve podsjeća na Cesarićev slučaj koji je opomenut vrlo ozbiljno u ono doba slavne kompartije da će se netko pobrinuti za njegovu glavu koja se izdignula iznad bare, kako je zapisao u svojim stihovima. A što se tiče gospodina Tolstoja, on je dakako u pravu, i danas je posve svejedno kako se zvao autor rečenice „počistite palubu“ – W. Churchill, P. Scott ili Harold Macmillan, kako je rekao Tolstoj.
Znamo da Tolstoj zna mnogo o stradanju Hrvata na kobnom mjestu i okolici Bleiburga, ali vjerujem da nije posve upoznat s tisućama jama i logora nakon polaska Križnoga puta čija geografska linija još ni danas nije izbrisana ničijim lažima, a ni suzama, dugačak je put od Bleiburga do Gevgelije. Zato je na HRT najbolje ne dirati tu temu pa se opet vraćam na Vlahova - čuvaj se, sine! Vidiš kako neiskorijenjena udbaška šapa progoni i prijeti časnome Leljaku koji bi mogao živjeti u miru, tamo u njegovim Radencima, ali ima savjest! Piše o strašnoj geografiji hrvatske povijesti, hoće otvoriti još jednu Hudu jamu, onu kod Vojnića, a ima i tisuće manjih ili većih koje se već posve raspoznaju na dugoj stazi gdje danas niču deponiji smeća kao u Petrovačkoj doli: jama Golubinka na brdu Sopanj kod Tisnog, jama Kamenjak kod Benkovca, Brajnovića jama, Končareva jama… I tako dalje.
Pitali su vladare jama i mraka i njihovoga maršala u mojoj knjizi: Jeste li sretni? Ne, moćni smo! Davno prije mene rekao je to Goethe na početku Fausta kojega je pisao 54 godine, kao što ja pišem svoje zapise i broj se knjiga nekako poklapa s brojem godina moga književnoga i povjesničarskog rada u koji ulazi i onaj referat na Bleiburgu 1990., održan na, mislim, prvom takvom susretu povjesničara o toj temi.
Onda je još vrebala šapa maršala bravara, raznih vladara postolara i abadžija nad našima glavama, ali ispodmuća, rekli bi naši južnjaci. Prošlo je njihovo doba, ali ne posve. Aleksandar MarsavelskiImamo tri opaka gnijezda u hrvatskim rukama koja su leglo zmija, samo ne ustaških kako je rekao podli Josipović, nego leglo novih maršala i maršalica. Ovo je zbog rodne ravnopravnosti. Ta su legla: Fakultet političkih nauka, Filozofski fakultet i Pravni fakultet u Zagrebu. Da, gospodo, nisu više drugovi komesari i maršali neobrazovani krvoloci, budaletine i nikogovići. Sada imaju obilatu stručnu spremu. Pogledajte samo biografiju i reference druga Aleksandra Maršavelskog! Nema čega nema – sve od osnovne škole do stranih sveučilišta, od položaja inozemnih do položaja globalnih, još samo nije bio glavni tajnik UN. To će mu preoteti Orban. Ako kramar gospon Trump drugačije ne odredi, ili ga ovi izbori spriječe. Da, drug Aca vrlo je obrazovan, inkluzivan, po svakoj rodnoj i nerodnoj teoriji, veoma zainteresovan za uspjeh studenata u Srbiji koje je instruirao, kako sam kaže. Spasio im je stotine tisuća glasova jer ih je upozorio na izvjesnoga Mila Lompara koji da je isklesani četnik, a oni ga zabunom stavili na listu za Parlament! Ccccc! Što djeca znaju, kaže stari vic o Ciganima, uzmu šinu od 500 kila pa nose, ne znaju oni koliko teži!
E, pa sada se leglo zmija koordinira: okupljaju se pod nazivom komunističkim na FF, prijete prof. Havelu na Fakultetu političkih nauka, a na Pravnom se Aleksandar Veliki zvani Maršavelski, šarmantno naslonjen na neki velegradski prozor, smiješi Aleksandru Vučiću, koji se po svemu inkarnira u drugom obliku na obje strane: i na strani svoje SNS i oporbene studentske strane koja već sada ima jasan plan što ga možete pročitati na stranicama Narod.hr i Direktno.hr. U tome planu nema ništa nova: ne priznaju Domovinski obrambeni rat, ne priznaju Vukovar, ne priznaju agresiju na Hrvatsku, nema nikakvih logora za Hrvate u Srbiji itd. A drug maršal Aca Maršavelski ima još dužnosti: član je komisije koja mu omogućava dostup tajnim dokumentima hrvatskih sigurnosno-obavještajnih službi!! Krasno! Taj ljepotan iz redova onih plašitelja po hodnicima Pravnoga fakulteta, oca i sina koji su tražili ustaše i psovali im majku, ne samo da je pametan, nego i opasan za nevoljenu mu zemlju koja ga dobro hrani. Opsjednut jugoslavenštinom osramotio se u javnosti na slučaju svećenika Astaloša, kojega je pravnim putem rehabilitirao u ime Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva odvjetnik i povjesničar dr. Tomislav Jonjić. Tom je prilikom drug Aca Maršavelski navalio dokazati kako je ubijeni svećenik kriv i, kaj bi rekla teta Slavica, Aca je zglajzal, pa naredio harakiri, kaže Jonjić. Nemre on to, on bi naredil kikiriki, veli susjeda Slavica. Vrajži jezik.
Gomilaju se napori ljevičara da organiziraju štrajkove studenata, radnika i seljaka (to nisu rekli, ovo za seljake) na takoreći sam dan grada Vukovara, to jest 21. studenoga, a odmah nakon toga 12. prosinca, ponovno „zbog velikoga interesa“. Glas promjeneSvi na ulice! Kaos neka bude! Po uzoru na ostale zemlje EU, a osobito na drage susjede u Srbiji. Vidiš kako se može srušiti vlast! maše rukama maršalica, buduća predsjednica vlade Benčićka, a suport joj daje zajapurena nesuđena predsjednica države Kekinica. Vrište o otpadu, žile im na vratu nabrekle od želje da vide Plenkijevu glavu na pladnju kao onu Ivanovu što ju je zaželjela Saloma, ali po nalogu majke Herodijade. Majka svih takvih glava i danas je prepoznatljiva: stara garda jugovinaša na čelu s preživjelim kracima udbe i Komunističke partije. To je majka svih naredaba da se naše glave stave na panj. Tu je i neponovljivi intelektualni div Tomašević, pa razgovorljivi i književno talentirani Hajdaš Dončić, koji se nadmeće s Milanovićem u kabaretskom stilu objašnjavajući velike misli iz povijesti i politike.
Ti možemovci i novi svježi potomci komunizma u ruhu sdp, zapravo su politički balavci, bez radnoga staža u bilo kojoj struci, ta ovaj staž u Hrvatskom državnom saboru je njihov prvi posao! Tu se vrte novci, lijepa plaća i nikakva odgovornost. Tomašević nije odgovoran jer nije sposoban da bude odgovoran. Dobro je pitati za njegov umni status. Srećom da je Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave privremeno zabranila Gradu Zagrebu pregovore s onim vragoljastim dvojcem, arhitekata iz Milana, lepršavih repića i osmjeha, a čujemo i podrugljivog izjašnjavanja u javnoj diskusiji oko njihovoga projekta. Pišu nazočni da su se rugali primjedbama nas primitivnih balkanaca, koje su njihovi crnokošuljaši učili kulturi putem ricinusa. Mi smo za njih bili i ostali stoka koju Rim kroti – Roma doma!
Našli članovi stadionskoga žirija nekoga uvaženog gospodina iz Venecije da on kaže kako smo protiv projekta gospode iz Milana zato jer smo šovinisti! Uostalom, čemu služe rasprave kad u propozicijama jasno piše da upravo takav stadion ne dolazi u obzir!? I baš od svih osamdeset – on izabran! Srećom su dvije žalbe ostalih sudionika pa se nadamo propasti ove upravo prostačke izvedbe koketnih arhitekata i podrške vrlo „stručnoga“ žirija.
Umro je Mišo Kovač. Nisam pratila njegove koncerte i pjesme, samo znam da su se često čule i ljubavne i domoljubne pjesme koje je narod pjevao. U njima ima lijepih stihova unutar jednostavnih misli običnoga čovjeka koji ljubi zemlju po kojoj hoda. Vidim iz životopisa da je više puta odbio pjevati diktatoru Titu, a ni u Srbiju nije kročio. Možda je imao dubokih razloga da ne posegne za šakom dinara i ponizi sebe i svoj narod. Nagradu je dobio na dragom mu stadionu Hajduka. Pokoj mu duši.
