Dječak ubojica
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 08 Svibanj 2023 08:47
Na Vračaru, u Beogradu, u Srbiji jedan je trinaestogodišnji dječak postao, u jednom danu, u jednom satu, masovni ubojica. U svojoj elitnoj školi, iz očeva pištolja, ubio je osmero djece i čuvara. Pri tom je ranio nekoliko djece i učiteljicu. Neki od tih još se uvijek bore za život, nakon operacija. Taj čin nije samo zgrozio Srbiju, već sve susjedstvo, Europu i svijet.
Tisuću zašto, nema odgovor. Mnogi stručnjaci, psiholozi, psihijatri, pedagozi, sociolozi, defektolozi, liječnici,...pokušavaju pronaći odgovore na taj monstruozni čin. Dječak se zove Kosta. Sin je imućnih roditelja iz beogradske elite. Odličan je učenik redovne škole. Ističe se u mnogim izvan nastavnim aktivnostima. Kažu da je bio, tih, miran, svestran, primjerenog ponašanja. Na oko bez problema. Dijete za poželjeti.
Međutim, u tom pametnom i sposobnom djetetu odvijala se mračna drama. Planirao je ovaj pokolj. Napisao popis budućih žrtava. Pomno razradio cijeli program svojeg krvavog pohoda i čina.
Gdje su tad bili oni koji su o njemu trebali brinuti? Zar nitko u njegovu okruženju nije primijetio kako se nešto čudno događa s tim djetetom? Bio je previše dobar i savršen, da bi takav ostao i opstao. U svojoj nutrini i dubini bio je očito sasvim sam, tužan i neshvaćen. Takvi su mnogi geniji. Kod njih se razvijaju suicidalne misli. U ovom dječaku razvile su se misli i nagon za ubijanje, njegovih školskih kolega. Čuvar škole ispriječio mu se na tom putu. Bio je prva žrtva pokolja. Dalje je išlo automatski, bez pogrješke u gađanju određenih meta. Gađanje je usavršio u streljani, gdje ga je otac vodio.
Koji i kakav otac to radi ? Zar se druženje s djetetom provodi u streljani ? Koji i kakav motiv za to je otac imao ? Kako bilo da bilo, to je djelom doprinijelo do masovnog ubojstva u školi.
Osim toga taj je dječak sigurno igrao igrice gdje su junaci oni koji ubijaju, masakriraju i uništavaju “neprijatelje”. Gledao je i filmove s tom tematikom, posebice dokumentarne.
Sve to je doprinijelo njegovoj strategiji i taktici za ubojstva u školi.
U svemu tome, kao i u svojem životu bio je uglavnom sam. Bio je osamljen u mnoštvu. Ni u čemu materijalnom nije oskudijevao. Dapače! Imao je sve, više od mnogih drugih. U tome je poanta.
Nije imao ništa, osim sebe samog, s kim je bio u dubokom konfliktu. Njegov potencijal je težio ka savršenstvu. Ta težnja je negdje u nečemu, zbog nečega, bila, opstruirana. Negdje je nešto zapelo. To je u njemu pokrenulo onu mračnu stranu. Postao je osvetnik, neostvarenih samo njenu znanih ambicija.
Možda je htio biti heroj, poput junaka- ubojica iz video igrica.
Što god to bilo, nastalo je iz njegove unutarnje potrebe i određene praznine u njemu.
Jadno dijete, uništilo si je život. Unesrećilo je i zavilo u crno roditelje, rodbinu, znance i sugrađane ubijene djece.
Je li taj dječak uopće svjestan svojeg krvavog čina ?
Istina, on je povukao obarač očeva pištolja i ubio. Pitanje je tko je povukao obarač njegove svijesti i natjerao ga na taj čin ?
Društvo u kojem živi ? O tom i takvom društvu bi se puno toga moglo reći i napisati. Raslojeno, osiromašeno, militantno društvo, uz vođu koji je prisvajao tuđi teritorij i pozivao svoje sunarodnjake na ustanak, implicira i usmjerava na ubijanje i uništavanje.
Takvih društava ima puno u civiliziranom svijetu. Tamo se razgovara oružjem i slave ubojice. To je surova i sirova stvarnost. To nisu video igrice i igrani filmovi.
Odgajati djecu u takvim društvima nije jednostavno, niti lako. Zapravo, nigdje nije djecu odgajati jednostavno i lako. Djetetu treba puno više toga od uzdržavanja, hrane, pića, odijevanja i materijalne skrbi. Djetetu treba svakodnevna iskrena i postojana, bezuvjetna i samozatajna ljubav, bez obzira kakvo ono bilo, savršeno ili nesavršeno. Ta i takva ljubav se ne iskazuje u davanju svega što dijete poželi i što postoji da mu se da. Ta i takva ljubav se ne iskazuje kad umjesto djeteta obavljaš njegove zadatke. Ta i takva ljubav se ne kupuje, niti ne prodaje. Onaj tko takvu ljubav ne poznaje i ne posjeduje, bolje da nema djece.
Kosta je imao sve. Očito to nije bilo dovoljno da ga zadovolji u učini sretnim.
On nije bio sretan i zadovoljan. Bio je sam u mnoštvu, nesretan i uplašen, mali dječak, na Vračaru, u Beogradu, u Srbiji.
Ankica Benček
