Znate li što bi bilo sustavu da liječnici godinu dana ne rade? Odgovor bi vas mogao iznenaditi
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 01 Veljača 2024 16:10
Pitate li hrvatske političare, bez obzira na boju, oblik i orijentaciju, nikad nije dobro vrijeme za bavljenje temama koje su doista važne za svakodnevni život u hrvatskom društvu. Jedna od tih tema su i kronične bolesti domaćeg zdravstvenog sustava.
Taman nakon što im je vlast namijenila povećanje plaća u rasponu od šest do 35,8 posto, a prosječno 11,8 posto, liječnici su objavili kako se pripremaju za štrajk. Vlast ih, smatraju, ne čuje, ne razumije i preskače ključne probleme, a to su odlazak mladih liječnika na rad u inozemstvo, a starijih, u pravilu onih najiskusnijih i najobrazovanijih u privatne praske.
Mladi odlaze u potrazi za radom u uređenijim sustavima, a stariji u potrazi za izdašnijim primanjima. Prvi bi zbog drugih možda i ostali da od njih uče kad bi sustav bio uređeniji, a drugi bi možda ostali poučavati prve kad bi od rada u javnom zdravstvu mogli računati na mirovinu od koje će si moći priuštiti, recimo lijekove. Ali nije tako.
Liječnici poručuju da će u narednih pet godina dva milijuna građana Hrvatske ostati bez svojih obiteljskih liječnika kojih ionako nema dovoljno ili su teritorijalno loše raspoređeni. Liječnici u Hrvatskoj, kaže njihova statistika, odrade tri milijuna prekovremenih sati godišnje, a da bi pokrili sve potrebe i popunili sve smjene, mnogi od tih prekovremenih sati odrade se protuzakonito, odnosno, rade više nego što bi po zakonu smjeli.
Nije riječ o kukolju nego žitu
Prosječan liječnik negdje na sredini svoje karijere, rekli bi cinici, mašta o tome da se prometne u turističkog iznajmljivača pa da predahne barem zimi. Onaj koji radi, naravno, jer ovdje nije riječ o kukolju nego o žitu, jednako kao što nije riječ o potencijalnim primanjima koje mjesečno liječnici mogu ostvariti prekovremenim radom nego o plaćama za osam sati rada dnevno, pet dana u tjednu. Štrajkovi liječnika obično se u Hrvatskoj obustavljaju sudskom odlukom, materijalni status liječnika i zaposlenih u zdravstvu popravlja se bilo da je to vezano za štrajk ili njegovu najavu, bilo da nije, ali uvjeti u kojima liječnici rade izgleda ne popravlja se uopće.
Za plaće liječnika Vlada će na općem valu podizanja plaća državnim i javnim službama, pri čemu su državne malo više favorizirane, izdvojiti dodatnih 247 milijuna eura uključe li se sva dodatna davanja i prekovremeni sati koji se plaćaju liječnicima. Za redovne plaće povećanje će iznositi 190 milijuna eura. Plaća liječnika specijaliste porasti će s 1771 euro na 2500 eura, a to je povećanje od 40 posto i riječ je o plaći bez dežurstava i prekovremenih sati.
Ne da je usporedivo, ali tolika je plaća ministarskih savjetnika koji u ruci imaju odgovornost za ministarski ugled, ali ne i zdravlje. Liječnici specijalisti dežurstvima i prekovremenim radom mogu zaraditi i do 3500 eura plaće, no taj iznos treba staviti u kontekst odgovarajući na pitanje želimo li zaista biti pacijent doktoru koji evo na kraju siječnja odrađuje svoj maksimalno dopušteni prekovremeni sat nakon maksimalno dozvoljenog još jednog dežurstva, eto zato što nesretnik toliko radi jer je podigao kredit?
Očekuje se da uvijek rade 24 sata dnevno?
Situaciju možemo karikirati dalje, no dovoljno je podcrtati komunikaciju samog ministarstva zdravstva u kojoj se kada govore o povećanju plaća stalno ponavlja njihova visina 's prekovremenim satima'. Dok se, naime, u hrvatskom zdravstvenom sustavu govori o nužnosti prekovremenog rada, ne samo zato da bi ljudi koji u njemu rade zaradili nego da bi posao bio odrađen na više mjesta u svijetu, doduše u drugim sektorima testira se četverodnevni radni tjedan, onaj u kojem plaće zaposlenicima ostaju jednake a rade osam sati dnevno, četiri dana u tjednu.
Od liječnika i medicinskih sestara kao društvo valjda očekujemo da uvijek rade 24 sata dnevno? To jednostavno nije realno. Nekada je da bismo vidjeli širu sliku potrebno odmaknuti se od iznosa plaće kojom će vlast nedvojbeno mahati građanima izmučenim inflacijom. A kada to učinimo, odmaknemo se, vidjet ćemo da su problemi puno dublji od plaća, bilo liječnika, bilo medicinskih sestara. A ti se problemi koji se u pravilu svedu na organizaciju posla i sve one boljke od kojih inače boluje hrvatsko društvo ne mogu i neće riješiti obustave li liječnici rad.
No, trebaju li štrajkati? U zemlji šminkerske politike koja uvijek samo surfa po površini suviše lijena da zaroni u potrazi za možda teškim, ali ipak nekakvim strukturnim rješenjima u načelu svaki štrajk valja podržati. Samo se ne treba nadati da bi neka politička promjena donijela boljitak za sve iako za partikularne interese bi svakako i u tome i jest najveći problem. Tko zna, možda liječnici krenu u štrajk, a suci u štrajku ga ovaj put propuste zaustaviti.
Dragana Radusinović/direktno.hr
