Jesmo li progledali?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 09 Veljača 2024 08:49
Mučnom iščekivanju je došao kraj. No, u trenutcima uspjeha ne smijemo zaboraviti zahvaliti svojim neprijateljima; oni su nam krijepili ustrajnost i dodatno poticali da učinimo napor ponad naše snage.
Uspjeh istovremeno opominje da se ne smijemo licemjerno razbacivati oprostom i samodopadno cerekati misleći da je izvojevana pobjeda konačna, a zlodusi bačeni u podzemlje. Strpljenja i opreza nikad dovoljno, njihovi jataci su među onima koji su pljeskom popratili izglasavanje Zakona o hrvatskom jeziku. Šator pobjednika uvijek je pun (svakakvih).
Koliko vidim, nečasnost gubitnika se nastavlja usprkos ljagi i u njihovu zlodušenju prema Hrvatskoj nije se ništa promijenilo. Do odvratnosti sigurni u sebe postali su i ostali patogen hrvatskog društva. Moji bi im Boduli poručili u samo jednoj rečenici …Kajališća pridu, vratilišć da ni, ili na standardu …Dođe vrijeme pokajanja, ali povratka nema. I u toj uzrečici smjestilo se naravoučenije za sve koji su sudjelovali u Zakonu o hrvatskom jeziku, bilo da su bili za ili protiv.
Ovo što Željko Jozić sada (Večernji list, 27. 1. 2024.) pokušava objasniti nije pokajanje nesretnika već prkos besramnika. Jeza i gađenje onog tko podcjenjujući javnost umišlja da ljudi ne pamte što je u medijima izjavljivao 2022. i prkosio domoljubnoj Hrvatskoj. Hrvatski narod pamti i pamtit će njega kao i sva imena zaostalih u tijesku komunističkih vremena, onih što 26. siječnja 2024. nisu glasovali za Zakon o hrvatskom jeziku. To je njih deset jozićzastupnika suzdržanih, sedamnaest protiv i to su svi oni koji nisu nazočili toj povijesnoj sjednici Sabora. Ubuduće svi oni više neće nositi svoja imena i titule, nego će se zvati i pečatiti etiketom „onaj koji je bio protiv Zakona o hrvatskom jeziku“. Taj će atribut natkriliti sve dobro što su ništarije ikad uradili i sve dobro što će ikad uraditi te će kao stigma izdajice obilježiti njihovu osobu, ono mrziteljsko i pogansko u njima, njihovu želju da nastave vladati bestidno. Njihovo „ne“ nije ništa drugo nego erozija morala i oblik očaja.
Neuspjeh samo ponekad širi obzore, obično zastire i ono malo preostale razboritosti. Stoga nisam siguran jesmo li 26. siječnja u sabornici nazočili uobičajenom ponašanju protivnika hrvatskog jezika ili otkrivanju njihove nove strategije, samo znam da su svlačeći zmijsku košuljicu pokazali tko su i odakle su isplazili. Uprizorili su jedan, starijima poznat, Hrvatski sabor komunističke okorjelosti, uvod u hrvatski bal vampira.
Ne, nitko ih neće poimence prozivati, sami su sebe prozvali, javno obilježili znakom izdajnika i to će ih u pamćenju hrvatske nacije i povijesti dovijeka pratiti. Traumatizirani okolnostima vlastite antihrvatske ideologije svojim su glasovanjem željeli osporili pravo hrvatskoj državi da ozakoni jezičnu suverenost, a hrvatskom narodu da vlada svojim jezikom. Vjerojatno se nadaju mračnom zaboravu. Istina, ponekad zaborav zna izaći na kraj s neugodnim sjećanjem, fotoali mu se malokad posrećilo zamračiti instinktivnu svijest o istini; spriječiti utjelovljenje istine koja postoji čak i kada se pojavljuje u izopačenom obliku. Sjetimo se samo poraća 2. svjetskog rata i žrtava hrvatskog Križnog puta, masovnog zločina i njihova sramotnog nijekanja i prešućivanja.
Besramno prešućivanje izglasavanja Zakona o hrvatskom jeziku prezirnom je šutnjom popratila tzv. javna HTV, ne uvrstivši istu večer u svoj večernji dnevnik informaciju da je Hrvatski sabor obilnom većinom izglasao Zakon o hrvatskom jeziku. U „regijon“ i orjunaštvo ogrezla HTV ponaša se po onoj: Što više promjena, to je više sve po starom. I izgleda da tom hrvatskom beznađu sustavnog prešućivanja i karijerističkog oportunizma slugu nema kraja, isto kao ni borbi za hrvatsku suverenost koju Matica hrvatska prihvaća za privilegij. Onaj tko moli pod tuđom je nogom, malen je i ništavan, ugrožen i ponižen od tuđe hirovitosti. Matica hrvatska nosi znanje koje u čovjeku budi svijest o najdubljem zajedništvu pa je ona i ovom prigodom dokazala da je bila i ostala gorušičino zrno suvremene hrvatske države kao i slobodni teritorij hrvatskog domoljublja.
Davor Velnić
