Jesmo li svjesni poruke koja nam se šalje iz Bruxellesa? I o tome pjeva Rim Tim Tagi Dim
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 29 Veljača 2024 10:00
U srcu institucija Europske unije, belgijskom Bruxellesu policija čuva ministre poljoprivrede koji se okupljaju kako bi raspravljali o budućnosti proizvodnje hrane za oko pola milijarde stanovnika starog kontinenta. Sastaju se u smradu gnojiva i zapaljenih guma, zasuti paljbom jajima iz ruku ljutitih prosvjednika kojima policija uzvraća gađajući ih vodenim topovima i stavljajući pred njih bodljikavu žicu i betonske barikade.
To su poljoprivrednici došli prosvjedovati zbog pada prihoda, visokih troškova i konkurencije jeftinog uvoza, došli su se buniti zbog zelenih politika. Situacija je na briselskim cestama napeta i ozbiljna, prosvjeduje se u Italiji i Španjolskoj, a nedavno se prosvjedovalo i u Francuskoj. Portal Politico prenosi riječi 25-godišnje učiteljice agronomske škole za tinejdžere u Valoniji (Belgija) koju su zatekli na prosvjedu i ona kaže da je "ovdje ogroman broj mladih ljudi jer postavljamo pitanja o našoj budućnosti".
Glas s prosvjeda neodoljivo se uklapa u scenu iz spota pjesme Rim Tim Tagi Dim s kojom će Marko Purišić (Baby Lasagna) Hrvatsku predstavljati na Euroviziji. Riječ je o sceni snimljenoj iz zraka u kojoj mladić s motikom u ruci kopa crvenu istarsku zemlju dok se pjesmom oprašta od sela, obitelji, poljoprivrede i stočarstva. Prodao je kravu, pjeva, želi biti gradski dečko, napada ga tjeskoba, ali se pita znaju li i u gradu možda njihov ples.
Pjesma o separaciji i promjeni kao univerzalnom ljudskom izazovu koji baš nikome nije stran, a malo kome je i jednostavan ispričana kroz napuštanje sela i odlazak u grad simbolično se savršeno uklapa ne samo u pojedinačne živote publike zbog čega i dočekana pljeskom već i u aktualnu gospodarsku krizu u Europskoj uniji.
Zašto se boje za svoju budućnost?
U čemu je zapravo problem s tim europskim poljoprivrednicima i zašto se učiteljica agronomske škole boji za svoju budućnost? Prosvjedu možemo pripisati političku motiviranost jer antieuropske političke opcije kroz njegovo poticanje svoje politike žele učiniti vidljivijima, no to ne znači da prosvjed proizvođača hrane treba potpuno zanemariti čim se utopljeni vodenim topom prosvjednici raziđu. Pitanje o budućnosti je opravdano. Želje, ciljevi i mogućnost njihovih ostvarenja nisu baš usklađeni.
U Europskoj uniji se teži samodostatnosti u proizvodnji hrane koja bi trebala biti dostupna svima, što znači jeftina, ali istovremeno proizvedena bez zagađivanja okoliša u velikim količinama. Kada čitamo da se europski farmeri bune protiv zelenih politika to njih ne čini protivnicima očuvanja okoliša i spašavanja planeta, to samo govori da oni ne znaju kako ispuniti zahtjeve stavljene pred njih.
Europska komisija je predana bitki za proizvodnju zdrave hrane oslobođene kemikalija, ali su ipak ranije ovog mjeseca odustali od prijedloga zabranjivanja pesticida uz tumačenje da se čini ustupak poljoprivrednicima kao važnoj izbornoj bazi. Poljoprivreda kao sektor izgleda ne može proizvesti više jeftine hrane proizvodeći je u onome što volimo zvati "eko proizvodi". Uostalom, etiketa "eko" uvijek bez iznimke podrazumijeva skuplje, a ne jeftinije pa čak i kada je lažna etiketa.
Jednooka mačka
Europska unija poljoprivrednicima je smanjila poticaje, a oni nisu više zadovoljni niti time što EU uvozi jeftine proizvode iz Ukrajine kako bi pomogla zemlji zahvaćenoj ratom. Pitanje je jesmo li kao gledatelji prosvjeda poljoprivrednika diljem EU sposobni shvatiti koju poruku nam šalju, jesmo li sposobni shvatiti da nam poručuju da promjena koja se od njih zahtijeva u poslu koji rade podrazumijeva da ni nama sve ne može ostati isto.
Oduvijek svijet funkcionira na način da netko ima novca za piletinu uzgojenu tako da slobodno trči po dvorištu i jede kukuruz uzgojen bez pesticida, a da velika većina ima tek dovoljno za kupnju pileta koje u svom uzgoju nije vidjelo svjetlo dana niti udahnulo vanjskog zraka niti pojelo prirodne hrane. To je stvarnost svijeta u kojem živimo i u kojem smo suočeni sa suprotstavljenim zahtjevima nametnutim nužnošću uvođenja zelenih politika. Želimo da se sve promijeni, ali da nam istovremeno sve ostane isto. A to je nemoguće.
I o tome je Rim Tim Tagi Dim. Nije o europskoj poljoprivredi, nije ni o istarskom selu, ali podignuta na razinu društava koja čine Europu pjesma je kompleksne poruke koja tjera na razmišljanje o tome koliko smo spremi na promjenu. Sigurno nije slučajno što mačka iz spota nema jedno oko, baš kao što nije slučajno što trenutačno biramo biti slijepi na veliko nezadovoljstvo koje ključa u našim društvima.
