Zadnji komentari

Uvrede na račun katolika govore o živim mrtvacima

Pin It

Ovaj mjesec je Vrhovni sud donio dvije različite presude o identičnim uvredama portala Index na račun katolika, podsjeća Boris Beck u kolumni u Večernjem listu.

U prvom slučaju je 2016, kad je u Zagrebu bilo izloženo tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića, Index pisao da je „pun trg ljudi koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca.“

U drugom je slučaju 2020. Index pisao o križnom putu na Hvaru, koji su vlasti dozvolile unatoč tada važećim zabranama okupljanja zbog epidemije. Sudilo se oko ovog nezaboravnog citata: „par stotina neukih otočana nanaša neki kurac jer vjeruju da je židovski zombi koji je sam svoj otac prije dvije tisuće godina umro.“

Beck: Meni su oba navoda morbidna i patološka

Meni oba navoda djeluju jednako morbidno, čak i patološki, ali Vrhovni je sud početkom ožujka oslobodio Index zbog drugog, da bi ovih dana ukinuo drugostupanjsku oslobađajuću presudu zbog prvog, i vratio ga na ponovno suđenje.

Ako se usporede dvije presude Vrhovnog suda, vide se potpuno suprotne tvrdnje o slobodi medija i diskriminaciji čitatelja, no to mi se ne da analizirati.

Meni je puno zanimljivija ona rečenica Matije Babića, jer on je taj koji je to napisao, o hvarskoj procesiji, zato što mnogo govori o njemu, ma koliko bila kratka. Otočani moraju biti neuki jer ne može zamisliti da bi itko obrazovan mogao biti religiozan, no to je samo njegova predrasuda.

Bešćutnost, antisemitizam, neobrazovanost i fiksiranost na smrt

Da je riječ o bešćutnoj osobi, vidi se po tome što križ, simbol na grobovima, naziva nekim kurcem, iako je poštivanje mrtvih općeljudska poveznica.

U isticanju da je Isus baš židovski zombi, a ne neki drugi, izviruje antisemitizam, koji ujedinjuje ljevicu i neonaciste. U nerazumijevanja koncepta osobe, koji je upravo kršćanska teologija razvila, kako bi protumačila odnos Oca i Sina unutar Trojstva, i koji je dala današnjem čovjeku kao vrhunsku tekovinu, otkriva se osoba bez povijesnog i filozofskog znanja.

Uskrsloga nazivati zombijem pokazuje fiksiranost na smrt, umjesto na život, i totalni manjak mašte i optimizma, koji nam jedini mogu pomoći da vidimo preobrazbu čovjeka i svijeta, i da na njoj ustrajemo dok se ne ostvari.

Ali to što se sjetio zombija, najviše govori o Matiji Babiću. Zombiji su u popularnu kulturu ušli 1968. s filmom Noć živih mrtvaca, u kojem je kanadski redatelj Georg Romero križao zombije s vampirima. Film je bio toliko uspješan da je pokrenuo masu imitatora, no publika ih se zasitila do 80-ih.

Ekranizirani zombiji su donekle oživjeli s početkom novog stoljeća, najprije na filmu, pa potom i na televiziji, da bi prije desetak godina i taj modni val prošao.

Medijski zombi koji uz trash popularne kulture  dolazi po duše čitatelja

Babić se, vidimo, hrani trashom popularne kulture, banalnostima koje je zapamtio iz mladosti ili vidio nedavno na drugorazrednim kablovskim programima.

Da ga je barem Vrhovni sud oslobodio te grozomorne gluposti koju je napisao, da je i on vidi ne toliko kao uvredu drugih, nego kao uvredu sama sebe! Da je proglašen krivim, oslobodio bi je se.

Ovako je ta primitivna ludost sankcionirana kao dobra i istinita, i zauvijek će ostati spojena s Matijom Babićem. On je stvorio tu izjavu, a sada je ona stvorila njega: nekulturnog i neobrazovanog antisemita bez elementarne ljudske sućuti. On je taj živi novinarski mrtvac, medijski zombi koji dolazi po duše svojih čitatelja.

narod.hr