‘Žena vrsna’ iz partijske kuhinje – revolucionarka Marija Lugarić
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 18 Listopad 2024 15:56
Međunarodni dan djevojčica obilježava se od 2011. godine. Određen je datum 11. listopada. Malo tko prati međunarodne dane koje propišu UN-ovi birokrati. Mi katolici imamo svoj katolički kalendar, prepun je svetaca i svetica, uzora u koje se možemo ugledati u svakodnevnom životu. S druge strane, imaju i sekularisti, ateisti, agnostici, globalisti i partijci svih zemalja svoj kalendar – UN-ov.
To je ujedno i institucija koja kod te „slobodnomisleće“ grupacije poprima i obilježja crkve. Stoga, ne čudi kako nas na međunarodne dane podsjećaju na svoju globalističku religiju. SDP-ova partijska uzdanica, snažna žena, neudana, odnosno bez „utega“ braka, ali i bez djece, Marija Lugarić ima savjet za sve djevojčice svijeta: “Ne čistite kuću, spremajte revolucije!“.
Na svom X profilu Lugarić je podsjetila na spomendan UN-ove djevojčice. Ta je djevojčica potpuno suprotna od slike koju prosječan otac ili majka imaju o svojoj kćeri. Ona nije tatina i mamina princeza, ne gura mala kolica s plastičnom bebom po kući. Ona ne radi kolače s mamom niti pomaže u kuhanju, ne daj Bože, nema većeg ropstva za ženu nego pripremiti objed za ljude koje najviše voli. Ta djevojčica ne oblači haljine svojim lutkama, ne nosi rozu haljinicu po kući. Djevojčica kakvu zamišlja Lugarić od najranijih dana sprema revolucije. Ona je pobunjena, mala partizanka, penje se na drvo u dvorištu i dalekozorom traži fašiste, ili molitelje krunice, sve je to isto.
UN-ova djevojčica gospodične Lugarić
UN-ova djevojčica, barem kako ju vidi Lugarić, od najranijih dana dolazi svake prve subote na Trg. S majorkom Sanjom i revolucionarkom Marijom ona udara u bubanj svom snagom i viče prema moliteljima: „Moje tijelo, moj izbor!“. Od najranije mladosti, umjesto u crkvi, djevojčica crpi „dogme“ iz Foruma žena SDP-a, te male kapelice velike svjetske crkve zvane UN. Djevojčica će svoj uzor pronaći u životopisu „svetica“ poput Margaret Sanger ili kakve domaće „narodne heroine“, ne iz ovog, nekog iz onog rata koji je bliži Lugarički i Majorki.
Buduće žene, one prave i jake, revolucionarne, ne pohađaju vjeronauk, one idu na tečaj feminizma. Umjesto župnika u crkvi, u Centru za ženske studije nauk predaje Ankica Čakardić, voditeljica rodnih studija, također partizanka, revolucionarka svjetskog kova čiji je doseg sinekura na Filozofskom fakultetu. Možda Ankica nije uspjela u podizanju revolucije, ali to će učiniti neka djevojčica u budućnosti. Mora samo slijediti savjete Lugarić, Major ili Čakardić.
Lugarić: Partijska ‘žena vrsna’
Zašto se ne bi ugledala na samu Lugarić? Mnogo je vrsnih partijskih žena u SDP-u, no sada ćemo odlike ‘žene vrsne’ pokušati pronaći u životopisu feminističke ‘svetice’ Marije Lugarić. Tko je to tko djevojčice šalje na front u krvave revolucije i govori im da ne čiste kuću? Jedan je korisnik na X-u dobro primijetio: kako li samo izgleda kuća ili stan gospodične Lugarić? Očito izvanbračni drug, ili danas popularno „partner“, mora čistiti za neovisnom i jakom ženom.
Hagiografija Marije Lugarić kaže kako je rođena 1978. godine. Išla je i u osnovnu i u srednju školu, što buduće djevojčice neće moći zbog ‘klečavaca’, a potom je diplomirala, gle čuda, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kako rodnih studija tada nije bilo, Marija je izabrala pedagogijske znanosti i postala diplomirana učiteljica. Kakav paradoks! Kakav stereotip! Od toliko područja iz STEM-a, Marija izabire poziv magistre primarnog obrazovanja.
Odmah da vas razočaram, dragi čitatelji, u ovom životopisu nema revolucije. Marija je samo učiteljica koja služi muškarcima iz Partije. Bila je zamjenica ministra znanosti Željka Jovanovića. Potom je služila još jednom muškarcu – Toninu Piculi u Europskom parlamentu. Bijeli cis muškarci na poziciji moći u Partiji stavili su je na listu za izbore 2000. godine. Zahvaljujući muškarcima ušla je u Sabor. Njezina zastupnička karijera tako traje već više od dva desetljeća, a da za nju gotovo nitko nije ni čuo.
Marija niti jednu revoluciju nije pokrenula?!
Godine 2020. izabrana za predsjednicu Glavnog odbora SDP-a. Teško je povjerovati da će joj neki muškarac u Partiji dati neku značajniju ulogu, naprimjer mjesto predsjednice SDP-a. Ne, ne, ne, to je mjesto rezervirano za muškarce! Sjetimo se samo skandala na nedavnim unutarstranačkim izborima. Samo jedna žena i svi se urotili protiv nje, iako žena može bolje voditi i vladati samo zato što je žena.
I tako, Marija u gotovo tridesetogodišnjoj karijeri, od omladine do zrele dobi, niti jednu revoluciju nije pokrenula. Međutim, aktivna je, kako piše na partijskim stranicama, u Akademiji za politički razvoj, nevladinoj udruzi koja provodi programe obrazovanja mladih liderica i lidera. Što može poučiti mlade liderice, osim da se po završetku fakulteta, ako ne i ranije, učlane u jedno od dva krila bivšeg SKH kako bi mogle služiti muškarcima?
Opasna sekularna Marija u ‘važnom’ poslu zaštite ravnopravnosti spolova
No, Marija je uvjerena da je jaka i snažna, štoviše, ona je opasna. Na X profilu joj piše: „Mislim, dakle opasna sam!“. Bojite li se? Dečki iz SDP-a se ne boje, to je sigurno. Mnogo je malo važnih, ili gotovo nevažnih funkcija obnašala Lugarić. Danas se ponosi jednom izrazito nevažnom i suvišnom funkcijom. Predsjednica je Odbora za ravnopravnost spolova. Zamislite taj napor i pretrpanost poslom u takvom odboru. Treba tu i tamo izdati priopćenje. „Nasilje je neprihvatljivo“, bila je poruka nedavnog priopćenja ovog besmislenog ureda. Kako snažna poruka! Međutim, ona se tamo osjeća moćno, a muškarci iz Partije ne moraju slušati o revolucijama. ‘Win-win’ situacija, reklo bi se.
Najbliže što je sekularna Marija bila revoluciji je galama na Trgu bana Jelačića. Nakon što je umro Fred Matić, revolucionarna kakva je, Marija je vidjela slobodno mjesto za postati novim zaštitnim licem nekulture i prostakluka zbog molitve krunice. Međutim, uletjela je majorka Sanja. I nju su muškarci iz Partije ukrotili, odnosno zadržali u kuhinji SDP-a – Forumu žena (moram patentirati ovaj pojam). I tako, Marija je bezličan činovnik, na državnoj plaći, karijera joj je ovisila i danas ovisi o muškarcima, no ipak se osjeća pozvanom djevojčice učiti da budu revolucionarke.
Obitelj je danas nešto najrevolucionarnije što postoji
Što je danas zbilja revolucionarno za djevojčice? Da budu upravo to – djevojčice! Da partijske „žene vrsne“ ne budu njihov putokaz jer ono što djevojčicama nude Lugarić, Major i Čakardić je život bez radosti, pun gorčine i u konačnici vodi u očaj i usamljenost. Možda sam u krivu, ali vjerujem da bi svaka žena bila sretnija u obitelji i s djecom, nego u šumi krvavih ruku s Ankicom, Sanjom ili Marijom.
Poruka jednog cis muškarca koji nije na poziciji moći: Djevojčice, budite doista revolucionarne, izaberite obitelj i djecu. To ne znači da ne možete imati karijeru. Dokažite lugarićkama svih zemalja da možete biti i majka i direktorica, pospremiti kuću i biti doista revolucionarna u ovom modernom dobu gdje se djevojčice uče da ubijanjem vlastitog potomstva, netrpeljivošću prema muškarcima i sebičnošću pokreću svijet naprijed. Ili, kako je to „klečavac“ G. K. Chesterton rekao: „Najčudesnija stvar na svijetu su običan muškarac, obična žena i njihova obična djeca“. Netko mora i uplaćivati za mirovinu gospodične Lugarić.
