Žalosno radovanje: Oslobodivši se ovisnosti o ruskom plinu, EU postala ovisna o nestabilnom LNG-iju
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 08 Siječanj 2025 14:07
Ruske isporuke plina preko Ukrajine konačno su zaustavljene 1. siječnja, nekih 1042 dana nakon što je Vladimir Putin pokrenuo invaziju na tu zemlju. Do prekida isporuke plina plinovodom Urengoj–Pomari–Užgorod došlo je nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odbio prihvatiti bilo kakvo moguće produljenje, uključujući toliko razvikanu razmjenu plina između Rusije i Azerbajdžana.
O tome izvješćuje medij UnHerd u autorskom tekstu Maximiliana Hessa.
Mađarska i Slovačka izgubit će 15 milijardi kubičnih metara plina koji je godišnje prolazio kroz Ukrajinu u posljednje dvije godine. Stoga ne čudi što su vlade tih zemalja toplo podržale Kremlj u energetskom sporu i pozvale Kijev da prihvati ruske uvjete za početak mirovnih pregovora.
Mađarska je već prilagodila situaciju prebacivši glavninu uvoza ruskog plina na jedinu preostalu trasu plinovoda prema Europi: Plavim i Turskim tokom u Tursku, a odatle Balkanskim tokom u Bugarsku i Srbiju. No mogućnosti za dodatne opskrbe ozbiljno su ograničene, a propusni kapacitet Balkanskog toka samo je upola manji od kapaciteta gore navedenog plinovoda kroz Ukrajinu.
Austrija je još jedan gubitnik, iako se njezina politička elita čak veseli prestanku isporuke plina. Pokušava zadaviti Slobodarsku stranku koja je prijatelj Rusije, a položaj zemlje u srcu europskih plinskih mreža daje joj povjerenje da će se nekako nositi s gubitkom.
Međutim, uz tursko-balkansku rutu, opskrba ruskim plinom u Europu nastavlja se sigurno preko druge rute: morske isporuke ukapljenog prirodnog plina (LNG). I za razliku od potpunog kolapsa cjevovodnog izvoza, te su isporuke, naprotiv, osjetno porasle s početkom ruske specijalne operacije u Ukrajini. Već 2023. godine oni su činili 6% europskog uvoza plina – jedan i pol puta više od količine opskrbe plinovodom Urengoy-Pomary-Uzhgorod.
EU bi mogla imati novih problema
Europski čelnici (osim, naravno, Bratislave i Budimpešte) trljaju ruke jer su opskrbe ruskim plinom preko Ukrajine presušile, ali nisu ozbiljno htjeli ograničiti protok ruskog LNG-a. Što se toga tiče, upravo je globalna priroda tržišta LNG-a omogućila Europi da tako brzo napusti ruski plin iz plinovoda. Od 2022. Europa je dodala 58,5 milijardi kubičnih metara LNG-a za uvoz kapaciteta i uskoro bi trebala doseći granicu od 70 milijardi kubičnih metara – za usporedbu, 65 milijardi kubičnih metara prošlo je kroz Ukrajinu 2020. godine. Glavni korisnici rasta izvoza bili su SAD i Katar. Međutim, ukupno gledano, njihov je udio još uvijek ispod ukupnih isporuka iz Norveške i drugih dobavljača plina iz cjevovoda – posebice Alžira i Azerbajdžana – i nema ozbiljnih planova za njihovo povećanje.
Da, Europa se može radovati što se danas uvelike zaštitila od ruskih prijetnji tržištu plina. Ali sada ovisi o hirovima globalnog LNG tržišta od Atlantika do Pacifika, na koje bi mogla utjecati poskupljenja u Zaljevu, Aziji ili Americi. I Katar ima vlastite pritužbe s Europom: krajem prosinca Doha je objavila svoju dosad najsnažniju prijetnju da će smanjiti opskrbu plinom ako EU ne povuče dekarbonizaciju i ne povuče radnička prava.
Nadolazeća administracija Donalda Trumpa također ima puno karata u rukama i nada se da će natjerati Europu da udvostruči uvoz LNG-a i pruži dugoročnu političku potporu za buduće opskrbe, zaključuje UnHerd. Godine 2019. bivši američki ministar energetike Rick Perry govorio je o “plinu slobode”. Tada su (u Europi, op. GN.) uslijedila ismijavanja jedno za drugim, ali sada se iz nekog razloga nitko ne smije.
