Papu Franju pitali zašto Stepinca nije proglasio svetim: Ove riječi odjekuju Hrvatskom
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 22 Travanj 2025 18:09
Ja, koji moram potpisati kanonizaciju, to je moja zadaća, moleći i razmišljajući i tražeći savjet, sam uvidio da moram zamoliti pomoć srpskog patrijarha Irineja, koji je veliki patrijarh
Za života pape Franje, koji je preminuo u 88. godini, jedno od najsloženijih i najosjetljivijih pitanja u odnosima između Katoličke crkve u Hrvatskoj i Vatikana bilo je – što će biti s Alojzijem Stepincem? Ovaj zagrebački nadbiskup i kardinal, i dalje snažno prisutan u kolektivnoj memoriji Hrvata, bio je predmet podijeljenih povijesnih i teoloških prosudbi koje su na kraju ostale bez konačne riječi Svete Stolice.
Stepinac, koji je još 1998. uz veliku svečanost u Mariji Bistrici proglašen blaženim od strane pape Ivana Pavla II., trebao je biti idući na redu za kanonizaciju. Međutim, očekivani nastavak procesa nikada se nije dogodio. Kada je na čelo Katoličke crkve stigao papa Franjo, pitanje Stepinca dobilo je novu dimenziju – i odgođeno je na neodređeno.
Unatoč tvrdnjama da su svi proceduralni koraci za proglašenje svetim bili ispunjeni već u ranijoj fazi, papa Franjo odlučio je usporiti cijeli proces i zatražiti dodatno pojašnjenje. Umjesto da potpiše kanonizacijski dekret, osnovao je Mješovitu komisiju sastavljenu od katoličkih i pravoslavnih povjesničara. Cilj je bio razjasniti povijesni kontekst Stepinčeva djelovanja, koji je uključivao i razdoblje ustaške NDH i kasnijeg komunističkog režima.
Zagrebačka nadbiskupija
Evo što je rekao o Stepincu
Najvažniji sastanak komisije održan je u srpnju 2017. u vatikanskoj rezidenciji Santa Marta. Tada je zaključeno da su mnogi aspekti Stepinčeva djelovanja i dalje predmet različitih interpretacija. Dok ga hrvatski katolici u velikoj većini vide kao mučenika i svetog čovjeka, s pravoslavne strane često dolaze ozbiljne rezerve. Iako se priznaje njegova uloga u izazovnim vremenima, različita povijesna čitanja i dalje dijele dvije strane.
Na povratku s putovanja u Bugarsku i Sjevernu Makedoniju 2019., papa Franjo je novinarima otvoreno govorio o svojim dvojbama. Tada ga je dopisnik Večernjeg lista Silvijo Tomašević upitao o Stepincu i procesu proglašenja svecem. Kazao je da je Stepinac bio čovjek vjere i kreposti, ali da se, kada je stigao do nekih povijesnih nejasnoća, odlučio konzultirati tadašnjeg srpskog patrijarha Irineja.
“Povijesni slučaj je ovakav, kanonizacija Stepinca. On je bio krepostan čovjek i zato ga je Crkva proglasila blaženim. Vjernici mu se mogu moliti, ali u jednom trenutku procesa došlo je do nerazjašnjenih točaka koje se tiču povijesti. Ja, koji moram potpisati kanonizaciju, to je moja zadaća, moleći i razmišljajući i tražeći savjet, sam uvidio da moram zamoliti pomoć srpskog patrijarha Irineja, koji je veliki patrijarh”, rekao je papa.
‘Zanima me istina’
“I on mi je pomogao. Osnovali smo zajedno povijesnu komisiju: i njega i mene jedina stvar koja zanima je ne pogriješiti, zanima nas istina. Ne pogriješiti. Čemu služi jedna izjava o svetosti, ako nije jasna istina? Ne služi nikom. Znamo da je Stepinac dobar čovjek, da je blaženik, ali da se učini ovaj korak ja sam tražio pomoć Irineja da sve bude po istini. Najprije je osnovana komisija koja je dala svoje mišljenje. Ali sada se izučavaju druge točke. Dublje se proučavaju neke točke kako bi istina bila jasna. Ja se ne plašim istine. Ne plašim se. Samo se plašim suda Božjeg”, zaključio je tada, dok su ove riječi sada opet jako odjeknule hrvatskim medijima.
Unatoč želji za dubinskom analizom i višegodišnjem radu povijesne komisije, završni zaključak bio je pomalo ironičan – hrvatska i srpska strana složile su se da se ne mogu složiti. Šest sastanaka kasnije, pitanje Stepinčeve svetosti i dalje visi u zraku, bez potpisa s papinskog vrha. A sam Stepinac – ostaje između povijesti, politike i svetosti, u zapećku vatikanske diplomacije i ekumenske osjetljivosti.
dnevno.hr
