Akademik Josip Pečarić - Govor na predstavljanju knjiga 'Andrija Artuković' u Ljubuškom
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 27 Travanj 2025 07:33
Dopustite mi da vas sve lijepo pozdravim i izrazim veliko zadovoljstvo što me je kolega Pavković pozvao da i danas predstavljam ovu knjigu.
Moram priznati da mi nije bilo jednostavno doći među vama.
Što ako netko od vas zna da je znam hvaliti JB Tita?
A hvalim ga ne zato što smo imenjaci nego zato što smo obija među desetoricom najboljih u svijetu i to prema stranim izvorima.
Naime JB Tito je među desetoricom najvećih ubojica, a ja među desetoricom matematičara s najviše objavljenih znanstvenih radova u matematičkim časopisima.
I ova knjiga pokazala je kako postoje dvije Hrvatske. Lice jedne Hrvatske pokazalo se na „Interliberu“ kada nije dozvoljeno najavljeno predstavljanje. Tako je prvo predstavljanje održano u dvorani Zagrebačke HVIDRE, dvorani onih koji su doista najbolji predstavnici one druge Hrvatske koju sam ja davno nazvao hrvatska Hrvatska. Na tom predstavljanju je uz nas dvojicu knjigu predstavio branitelj sa suđenja Andriji Artukoviću prvi državni odvjetnik RH Željko Olujić također poznati pripadnik te druge Hrvatske. On je o tom slučaju napisao knjigu: KAKO NISAM OBRANIO ANDRIJU ARTUKOVIĆA, Zagreb 1991.
Ali hrvatska Hrvatska se budi. To sjajno pokazuje 500,000 prodanih ulaznica za koncert Marka Perkovića Thompsona.
Ja sam već godinama pisao da se predstavnike te prve Hrvatska koja je globalistička ili sluganska mogu prepoznati po lažima o:
1. Stepincu: 2. Jasenovcu i 3. Pozdravu ZDS.
Pri tome im je ZDS bio najvažniji jer je korišten u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu, a oni su povezivanjem isključivo s NDH izjednačavali današnju Hrvatsku s nametnutim negativnim mišljenjem o NDH zasnovanom na mnogobrojnim neistinama. Kao što su Srbi i oni koji su ih podržavali govorili o Tuđmanovoj ustaškoj državi i hrvatskim braniteljima kao ustašama u istom kontekstu.
Danas očekujemo koncert na Hipodromu kada će 500,000 ljudi na Thompsonovo ZA DOM odgovoriti SPREMNI, kako su to radili i mnoge postrojbe Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.
Ali pozdrav ZDS je tu ulogu dobo tek s velikosrpskim Memorandumom SANU 2 prije petnaestak godina. U devedesetim je laž o Jasenovcu bio glavni u dokazivanju tzv. genocidnosti hrvatskog naroda.
Tako je dr. Milan Bulajić osnivač beogradskog Muzeja genocida Napisao knjigu TUĐMANOV JASENOVAČKI MIT. Na Poziv ravnatelja HIP-a dr. sc. Mirka Valentića odgovorio sam knjigom
J. Pečarić, „Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Hrvatski institut za povijest“, Zagreb, 1998
Zapravo logično je bilo i očekivati da se u toj mojoj knjizi i spominje Andrija Artuković. I doista, spominje se 10 puta, a od toga šest puta u predgovoru Željka Krušelja:
DR. MILAN BULAJIĆ - ČUVAR VELIKOSRPSKE “POGIBELJOMANIJE
Inače izv. prof. dr. sc. Željko Krušelj je diplomirao povijest i komparativnu književnost na Filozofskome fakultetu i novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti,
Već to nam pokazuje povezanost s takvim procesu dr. Milana Bulajića ne samo s lažima o Jasenovcu nego i s lažima o Artukovići pa sam na predstavljanju u Zagrebu sve što je Krušelj napisao o Artukoviću u svom predgovoru moje knjige.
Poslije pojave moje knjige na radiju „Slobodna Europa“ (Prag) organizirano je sučeljavanje Bulajića i mene, na kome je nesretni Bulajić tako loše prošao da je napisao novu knjigu s najvećim mogućim pohvalama na moj račun. Naime tvrdio je da su dvije najantisrpskije knjige ikada Cohenova („Srpski tajni rat“) i moja, i pisao o IDEOLOGIJI GENOCIDA COHEN-PEČARIĆ.
Naravno, mnogima u RH je bilo strašno vidjeti da netko iz Beograda mene Hrvata optužuje za tako nešto pa se nitko u RH osim mene nije usudio to spomenuti sve ove godine. Nedavno sakupio sve te tekstove u knjigu:
J. Pečarić, 'Ideologija genocida Cohen-Pečarić', Zagreb, 225., str. 549.
Jedno predstavljanje s malim brojem nazočnih bilo je u Zagrebu.
Kako da se usude i doći kad i vlast i veliki dio oporbe u RH i dalje zagovara laži o Jasenovcu i zapravo su ponajbolji promicatelji srpske laži o „genocidnosti hrvatskog naroda“
Ali zato je značaj moje knjige i za sam slučaj Andrije Artukovića shvatio njegov sin
I doista njegov sin je 2010. došao u Hrvatsku i u „Večernjem listu“ je objavljen razgovor s njim_
LAŽNI DOKUMENTI
SIN ANDRIJE ARTUKOVIĆA: OTAC MI JE ILEGALNO IZRUČEN JUGOSLAVIJI
Jadranka Jureško-Kero
21.11.2010.
Dokumenti američkog ministarstva pravosuđa upozoravaju na niz nepravilnosti u izručenju Andrije Artukovića Jugoslaviji
Tada smo se susreli i rekao mi je da ga je upravo moja knjiga „Srpski mit o Jasenovcu“ motivirala za tu borbu za istinu o njegovom ocu.
Sin ministra iz NDH godinu dana kasnije, dakle 2011., imao je razgovor s istom novinarkom:
RADOSLAV ARTUKOVIĆ: U MOJOJ SU ARHIVI POHRANJENE BROJNE ČINJENICEI O NEDOPUŠTENIM MJERAMA TUŽITELJA ANTE NOBILA
Ova knjiga dokumenata o uhićenju, saslušanjima i presudi bivšeg ministra unutarnjih poslova NDH je prije svega knjiga o tome kako je radilo ili djelovalo sudstvo (pravda) u komunističkoj Jugoslaviji što je i osnovni cilj zašto je Pavkovič objavio ovu knjigu. Ona počinje tekstom „Umjesto predgovora“ iz koji nam to odmah pokazuje:,
„Stječe se dojam da je Artuković još prije suđenja osuđen na smrt, ali malo je tko vjerovao da će komunisti još za trajanja procesa u Saboru SR Hrvatske donijeti zakon prema kojemu i onoga koji umire u tamnici čekajući izvršenje smrtne kazne treba pokopati kao da je osuda nad njime izvršena, dok mjesto pokopa ostaje u tajnosti i za obitelj. Zbog tog propisa obitelj Artuković nikada nije doznala gdje im je otac pokopan, kao da su ga se bojali i mrtvog!“
Napominjem da smo i Željko Olujić i ja na predstavljanju u Zagrebu govorili o tome.
Znamo da veliki dio medija u RH nisu hrvatski mediji. Pretpostavljam da zato i ne znate kako je HAZU sa sadašnjom upravom itekako hrvatski djelovala.
Iako je HAZU državna ustanova ona se usudila suprotstaviti politici Srpskog sveta. Tako u tekstu HAZU-a iz 2022. Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku Uniju nalazimo među ostalim i slijedeće:
„U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem.“
Izdvojio sam ovaj dio o SPC zato što je poznato da su pravoslavne crkve vezane za države u kojima djeluju, pa održavajući to da je SPC najveća pravoslavna crkva u RH pokazuje da se netko u RH itekako zalaže da se održi status u državi koji je ona imala u prethodnoj državi
Na kraju prošle godine Predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt prikazujući naš rad u prošloj godini imao i slajd o mom radu u toj godini koji je sadržao četiri knjige.
Ne napada se samo Stepinac već cijela Crkva u Hrvata. Treba li ikoga podsjetiti koliko je katoličkih svećenika pobijeno od tih vlasti? Pretpostavljam da je zato izdvojeno predstavljanje u Zagrebu knjige, koju sam napisao s don Anđelkom Kaćunkom, o velikom hrvatskom domoljubu biskupu Bogoviću, a koja je već u prethodnoj godini predstavljena u Gospiću
Poslije Crkve u Hrvata problem je i HAZU, koja po prirodi stvari mora voditi računa o interesima hrvatskog naroda. Otud i naslov te druge knjige što govori naslov moje knjige:
J. Pečarić, Hajka na HAZU / ''Mozak veličine maković-zrna', Zagreb, 2024,,str. 303.
Zapravo radi se o prošlogodišnjim novim izborima za akademike kada sam se usprotivio izboru povjesničara Stanka Andrića. Radi se o povjesničaru koji je po svjetskoj bazi Scopus spadao u grupu najslabijih znanstvenika iz HIP-a. Ali radi se o – kako ga je nazvao veliki hrvatski kipar akademik Kuzma Kovačić 'Povjesničaru – uklanjatelju'. Kuzma ga je tako nazvao kada sam upozorio akademike da je još 2011. čim je postao ravnatelj podružnice HIP-a u Slavonskom Brodu uklonio bistu Utemeljitelja RH povjesničara akademika Franje Tuđmana, protiv koga je pisao i glupave tekstove. Velike zasluge u toj borbi imao je i Mladen Pavković koji je prvi objavio veliki tekst o tome u kome je dao odgovor osnivača Podružnice i prvog ravnatelja hrvatskog povjesničara dr. sc. Mata Artukovića.
To je meni omogućilo da objavim knjigu o tome i prije same izborne skupštine, a poslije nje još jednu. Na predstavljanju ove druge javio se iz publike akademik Ivica Kostovič koji je činjenicu da sam još 2012. zaustavio prijedlog Razreda za izbor u akademike Iva Goldsteina, danas poznatog kao Ivo Drobilica po svom izmišljanju drobilice u Jasenovcu, a tada 'Povjesničara – uklanjatelja' kazao da je ravno čudu.
Andriću je na Izbornoj skupštini trebalo 56, a dobio je 40. Mene je podržalo 50 akademika, pa je Kostovićev komentar itekako pogodio one kojima je bio drag napad na Utemeljitelja RH.
J. Pečarić, Akademik Ivica Kostović / 'Ovdje sam došao baš da se vidi kako u Akademiji ima ljudi koji vole Hrvatsku državu'”, Dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/kostovic.pdf
Pokazalo se da ih manje boli sam neizbor 'Povjesničara – uklanjatelja'. Panika je uslijedila kada su shvatili pravu ono bitno:
AKADEMIJA JE HRVATSKA AKADEMIJA!
Uslijedila je hajka na mene i samu Akademiju. Naime jedna 'Potpuno beznačajna ličnost' povjesničar umjetnosti koji je bio Član suradnik napustio je HAZU. Glupavim urednicima i novinarima ja sam bio 'Potpuno beznačajna ličnost' valjda zato što sam postao Član suradnik HAZU prije nego što je Zvonko Maković uopće doktorirao (to je uspio s 49 godina života), a izdavač moje prve već spomenute knjige o Jasenovcu je bio HIP.
Naravno narugao im se i Zvonimir Hodak u svojoj kolumni:
„U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti razbuktao se sukob - Zvonko Maković protiv Josipa Pečarića. Maković je "suradnik" i to poznati, a Pečarić je akademik. Maković traži da ga se izbaci iz tog društva. E, moj Zvonac, nije to više "Jugoslovenska" akademija. Maković ne želi više biti član Akademije ako nije akademik. Sve ili ništa! Maković je profesor povijesti umjetnosti. Umjetnost je da k’o profa postaneš akademik pišući o povijesti i umjetnosti.
Analiziraš tekstove i slike drugih, a da sam nisi napravio baš ništa. Zorica Gregurić prezentira stanje stvari. Maković: Citati - 1 dokument, Pečarić – 8142.
Zapravo je glavni napad bio na samu Akademiju jer su shvatili da će takva akademija opet u Upravu izabrati akademike koji 'vole Hrvatsku državu'.
A treba li spomenuti da se Makoviću narugao svojim tekstom i Mladen Pavković?
Zar Pavkoviću kao hrvatskom branitelju nije bila dobra preporuka to što je Maković, za koga sam ja još 2005. godine napisao da je simbol jugoslavenstva, tvrdio kako
„relativiziram najmračnije segmente hrvatske povijesti“?
Posebno mi je bilo drago što su u Akademiji izdvojili knjigu arhiepiskopa Aleksandra o HPC, Arhiepiskop je na koricama knjige naveo moju tvrdnju
“Za hrvatsku paradigmu u povijesnoj znanosti više je uradio poglavar HPC arhiepiskop Aleksandar od katedri za povijest sveučilišta u Hrvatskoj
Još sam 2015. tvrdio u pismu arhiepiskopu Aleksandru:
„Zapravo, priznanje Hrvatske pravoslavne crkve od RH važnije je za samu državu nego za Vašu Crkvu.“
Zašto sam to napisao objasnio sam ranije Priznanjem HPC pokazali bi da su vlasti u RH hrvatske vlasti a ne poslušnici koji služe svjetskim moćnicima koji su podržavali fašističku agresiju na Hrvatsku, a SPC u RH im i dalje služi za ostvarenje toga cilja.
A zašto je Arhiepiskop izdvojio moju tvrdnju o povjesničarima u RH na svoj način je pokazala i Akademija izdvajajući i predstavljanje knjige o Artukoviću jer u RH ima puno toga što na sve moguće načine pokazuje želju mnogih za Tamnicom hrvatskog naroda.
Dok se na Interliberu zabranjuje najavljeno predstavljanje knjige koja govori o tome kako je radilo ili djelovalo sudstvo (pravda) u komunističkoj Jugoslaviji HAZU na svoj način ističući moj doprinos tom predstavljanju pokazuje što o tome misli tj. što misli o onima koji i danas sprovode sličnu politiku . politiku podrške politici „Srpskog sveta“.
Josip Pečarić
