Markić: Program spolnog odgoja oblikuju ideološki istomišljenici, drugi nemaju pristupa
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 27 Rujan 2025 11:00
Tema je otvorena pitanjem kako je moguće da ”transrodni” aktivisti imaju pristup svim medijima, da komentiraju društvena zbivanja i promoviraju svoje planove, a istovremeno traže da se Željku Markić, dr. med., psihijatra Hermana Vukušića i druge isključi iz javnih rasprava. Iz koje oni uopće pozicije nastupaju i otkud im pravo određivati tko smije, a tko ne smije sudjelovati u raspravi o odgoju.
Izvršna direktorica udruge U ime obitelji, Željka Markić gostovala je u emisiji Fenomen tjedna na Z1 televiziji kod Marina Vlahovića. Razgovarali su o uvođenju spolnog (pre) odgoja i ulozi udruga u obrazovnom sustavu, te brojnim drugim temama.
Markić je istakla da dominacija LGBT aktivista u medijima i školama uskraćuje pravo sudjelovanja drugim udrugama i stručnjacima te slijedi obrasce tipične za totalitarne sustave. Naglasila je da se iza tvrdnji o brizi za djecu često skriva promocija LGBT životnog stila i ”transrodnosti”, dok stvarno ranjiva djeca ostaju zanemarena. Dodala je da adolescenti trebaju stabilan identitet, a roditelji bi trebali odgovarati na pitanja o spolnosti bez ideološke intervencije.
Dominacija LGBT aktivista i njihovog narativa u medijima može se usporediti s obrascem tipičnim za totalitarne sustave
Tema je otvorena pitanjem kako je moguće da ”transrodni” aktivisti imaju pristup svim medijima, da komentiraju društvena zbivanja i promoviraju svoje planove, a istovremeno traže da se Željku Markić, dr. med., psihijatra Hermana Vukušića i druge isključi iz javnih rasprava. Iz koje oni uopće pozicije nastupaju i otkud im pravo određivati tko smije, a tko ne smije sudjelovati u raspravi o odgoju.
Markić je kazala da je riječ o obrascu tipičnom za totalitarne sustave. Najprije se nekome uskrati pravo sudjelovanja, zatim ga se diskvalificira različitim razlozima – da nije dovoljno pametan, dobronamjeran ili stručan, a potom se pokušava onemogućiti njegov pristup javnosti.
Dodala je da je osobno tome izložena već godinama, još od referenduma o braku 2012., ali i ranije kada su se roditelji organizirali protiv uvođenja obaveznog spolnog odgoja koji je planirao tadašnji ministar Jovanović. Naglasila je da se radi o poznatoj i u literaturi opisanoj metodi. Istovremeno, problem je što novinari ne postavljaju osnovna pitanja – tko ste vi, koja vam je kvalifikacija, zašto mislite da imate pravo određivati tko može sudjelovati u javnim raspravama?
Oko oblikovanja programa spolnog odgoja postoje dvostruki kriteriji
Što se tiče teme stručnjaka i međunarodnog konsenzusa o tome tko uopće treba oblikovati programe spolnog odgoja, Markić je objasnila da postoje dvostruki kriteriji. Podsjetila je kako je SDP 2012. pokušao uvesti obavezni spolni odgoj, no kad to nije prošlo, gradovi poput Zagreba i Rijeke danas to pokušavaju progurati u obliku izvannastavne aktivnosti (za što imaju legitimitet), surađujući s udrugama koje imaju jasne ideološke stavove.
Istaknula je primjer udruge Status M, u kojoj su, kako kaže, mnogi članovi ”transrodni” aktivisti, feministi ili marksisti. Pritom je naglasila da je jedno biti stručnjak, a drugo aktivist. ”Ako netko ne razlikuje znanstvene činjenice od svojih uvjerenja i ideologije, onda djeluje kao aktivist, a ne kao stručnjak”, kazala je.
Dodala je da se time stvara nepravda. Jer druge udruge, poput U ime obitelji, također imaju programe i stručnjake, ali im se ne daje pristup u škole niti javni novac. Postavila je pitanje zašto Grad Zagreb ili Grad Rijeka ne dodjeljuju sredstva i njima, kad već financiraju svoje partnerske udruge s desecima i stotinama tisuća eura. Upozorila je da milijuni eura javnog novca odlaze uvijek istom krugu organizacija, dok se druge selektivno isključuje. Postavila je i pitanje što u vezi s tim radi ministar Radovan Fuchs.
Iza tema o mentalnom zdravlju djece krije se LGBTIQ indoktrinacija
Što se tiče sadržaja priručnika za spolni preodgoj (u riječkim školama), Markić je rekla da udruge tvrde kako se brinu za mentalno zdravlje djece, žele spriječiti pušenje, ovisnosti i slično. No to su teme koje su već pokrivene u školskom sustavu, i u osnovnim i u srednjim školama, i to kroz različite predmete i sate razredne zajednice.
Kazala je kako je pravi cilj ustvari promocija LGBT životnog stila i ”transrodnosti” među djecom, što prikrivaju iza tih općenitih priča. Kritizirala je i pozivanje na švedski model, navodeći da on ima brojne probleme o kojima se šuti.
U školi postoje ranjivije skupine djece koje nitko ne štiti
Markić je istaknula da su djeca koja su stvarno ranjiva – siromašna, loši učenici, gojazna ili iz disfunkcionalnih obitelji, znatno brojnija i potrebnija zaštite. No ta se problematika zanemaruje dok se u fokus stavlja LGBT i ”transrodna” manjina. Navela je i primjere djece koja su se željela izjašnjavati kao suprotni spol zbog obiteljskih trauma, a problem se kasnije riješio na drugi način. Upozorila je da adolescenti trebaju formirati stabilan identitet, a da ih se danas zbunjuje pričama o 70 rodova.
Dodala je da je roditelj taj koji treba odgovarati na djetetova pitanja o spolnosti, onoliko koliko dijete pita, jer je granica između edukacije i seksualizacije vrlo tanka. Stid vezan uz spolnost, smatra, ima zaštitnu funkciju i nije nešto što treba ukloniti.
Na kraju se posebno osvrnula na Stipu Nogala iz udruge Status M, glavnog edukatora koji radi s dječacima i predaje po školama. Navela je da koristi vulgaran rječnik i tvrdi da se protivnici spolnog odgoja protive jer žele ”kontrolirati heteronormativu”. Markić je to ocijenila dokazom da se u škole unosi ideologija i aktivizam, a ne neutralan i znanstveno utemeljen sadržaj.
