Muslimansko bošnjački zločin i nad mrtvim i nad živim Hrvatima katolicima
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 26 Siječanj 2026 17:00
Prošla 2025. godina, koja je na globalnoj svjetskoj razini bila neizvjesna, nepredvidiva, ne znajući danas što sutra donosi na svim poljima ljudskog postojanja, i na svakom komadiću zemaljske kugle, na svom kraju u tridesetogodišnjem nemirnom i nepravednom daytonskom primirju, donijela je malo svjetla pravde i istine hrvatskom narodu, u tami bošnjačkog unitarizma, laži i nepravde
iz koje ubrzano raste muslimanski ekstremizam terorističkih dimenzija. I kada se u beznadnoj političkoj stvarnosti u daytonskoj tvorevini, čiji su temelji, uz nekažnjene muslimanske ratne zločine nad autohtonim hrvatskim narodom, i Miloševićev i Izetbegovićev tajni Beogradski pregovori o podjeli Bosne i Hercegovine, te Alijino prepuštanje zemlje u amanet Turcima, činilo da je istina o vjerskom ratu za teritorij trajno skrivena i zakopana muslimanskim, a zatim bošnjačkim osmanizmom, buržoazijom i svim vrstama laži, u dijelu svjetske zajednice probudila se savjest, a odgovornost za to hrvatsko ropstvo u raljama muslimanskog bošnjačkog vjerskog i političkog unitarizma i centralizma. Ekstremizam svih vrsta kao dio globalnog islamskog terorizma, koji je uglavnom lociran u suvremenoj Bosni i Hercegovini. Pojavila se, naime, istina koju ne može nikakva laž, nikakva nepravda, nikakvi naftni dolari iz islamskih zemalja trajno skrivati, čime se potvrđuje ona narodna izreka “zemljica se zaklinjala raju, da se tajne sve saznati moraju”.
Ratovi, progoni, etnička čišćenja…
Napose je to bilo potrebno, pa makar njeno otkopavanje išlo i sporo zbog opstrukcije onih koje će istina otkriti i suditi, u bosansko i hercegovačkom, više od pola tisućljeća neriješenom trokutu ratova, progona, etničkih čišćenja, rušenja bogomolja, nepravdi i laži. U trokutu sudara vjera i civilizacija. Svega onog na čemu su tajni muslimansko srpski pregovarači diobe beha zajednice u Beogradu, novu podijeljenu BiH htjeli graditi, a u čemu su im uveliko pomogli visoki predstavnici, Petritsch, Ashdown, Haaški krivosudci, velikosrpski i velikomuslimanski ekstremisti i ratni zločinci. Bez Hrvata, bez temelja bilo kakve državne građevine.
Trideset i više godina trajalo je muslimansko-bošnjačko skrivanje ratnih zločinaca i masovnih hrvatskih grobnica, političko zlostavljanje, potkradanje, marginaliziranje i nepriznavanje hrvatsko katoličkog autohtonog identiteta, čime su uspješno skrivali stravične, po obimu i brutalnostima ravne turskim, zločine nad hrvatskim žrtvama i njihove počinitelje iz perioda muslimanske agresije.
Nemilosrdni okupatori
A kako ni jedna bahatost, arogantnost, laž i nepravda agresora i okupatora nema granica, zbog čega se sama raspada, tako je i muslimansko bošnjačka bahatost sa osjećajem potpunog ratnog pobjednika i hrvatsko katoličkog gubitnika, išla dotle da je svoje ratne zločince nagrađivala različitim titulama, položajima i beneficijama, čak i novcima hrvatskih žrtava. Približavalo se vrijeme turskog danka u krvi, i fratarskog traženja Ahdname za svoje katoličke vjernike kako bi barem u skrovitosti i ograničenosti ljudskih prava i vjerskih sloboda mogli ispovijedati svoju svetu katoličku vjeru.
Kršćanofobija
Više od tri desetljeća muslimansko bošnjačkog skrivanja muslimanski ratni zločinaca poznati imenom i prezimenom sa stravičnim slikama hrvatsko katoličkih žrtava, što je dio globalne kršćanofobije koju islamisti hrane mržnjom prema križu, kraj 2025. godine bio je početak, barem najavljeni, procesuiranja muslimanskih ratnih zločinaca. Pa čak i onih što ih muslimansko-bošnjačko čelništvo sakrilo i smjestilo na sigurno po islamskim zemljama, Iranu, Turskoj, Saudijskoj Arabiji, i one poslane u džihad po Nigeriji, Afganistanu, Iraku, Siriji.
Počelo je, i vjeruje se da će se ići do kraja budući da nema polovične istine, detektiranje poznati, a time i procesuiranje ne samo direktni muslimanski egzekutora Hrvata nego i zapovjednika, i generala muslimanske vjerske terorističke Armije, i novinara koji su pratili zločinačku muslimansku armiju na krvavom putu zločina, te planera tog nacifašističkog cilja, etničko vjerski čisti muslimanski entitet.
Procesuiranje i kažnjavanje po zapovjednoj liniji, od Alije Izetbegovića pa naniže, jer ne krene li se odatle ovaj proces suđenja i kažnjavanja muslimanskih ratnih zločinaca, zbog čega su slijedili bošnjački nad hrvatskim povratnicima, ne će biti dovršen, čime se nastavlja vjerski beha sukob za teritorij, nestanak svih mogući demokratskih uređenja Bosne i Hercegovine i pretvaranje te europske periferije u bazu najradikalnijih islamskih terorista.
Muslimanske laži
Stoga, započeti kraj trideset dvogodišnje ere lažnih muslimanskih ratnih žrtava, i muslimansko skrivanje ratnih zločinaca, što je prvi put u daytonskom primirju da Svjetska zajednica razgrće muslimanske laži s istine vjerskog beha sukoba za teritorij, mora se u punom kapacitetu provesti do kraja, jer u protivnom kršćane katolike će morati braniti Amerika od islamskog terorizma kao što ih danas brani u Nigeriji. Ne procesuiranje barbarskih muslimanski ratnih zločinaca koji su beha prostore preko koji su prešli učinili grobljem Hrvata, značilo bi da će se ponoviti, jer da su turski zlikovci bili suđeni i osuđeni za 415 godišnji zločin genocida, crkvocida, djecocida, kršćanocida i svih drugi vrsta počinjenih zločina, zasigurno ni njihovi potomci, branitelji i čuvari tog danka u krvi, ne bi nakon otprilike 115 godina ga ponovili. Čak u istim oblicima i brutalnostima, čime potvrđuju posvećenu im pjesmu, pjevanu kao motivacija u zločinima nad katolicima, “Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati”. I onu što su naučili od Miloševića u vrijeme tajni beogradski pregovora diobe Bosne, “Babo Alija šalji nam salate bit će mesa koljemo Hrvate”.
Muslimanska klanja u fratarskoj zemlji
I poklali su ih diljem fratarske zemlje Bosne na najsvirepiji mogući način i ostali nekažnjeni i za počinjene zločine u Srednjoj Bosni, preko koje su planirali daljnji izlazak na more, i sa iranskim generalima,domaćim i stranim mudžahedinima, vehabijama i britanskim obavještajcima izrežirali slučaj Ahmići. I samo na tom hrvatsko tlu turskom zločinačkom običaju iz mržnje prema križu ubili su oko 1100 hrvatskih civila, žena, stari, bolesni, među kojima su masakrirali 121 dijete hrvatske nacionalnosti, katoličke vjere.
I samo to 121 ubijeno dijete u Srednjoj Bosni muslimanski ratni zločin čini genocidom.
I položaji s kojih su gađali djecu, i vjernike koji su odlazili u crkve i vraćali se skriveni, minareti džamija, potvrđuju istinu da je sukob bio vjerski, i iz muslimanske mržnje prema križu.
U Lašvanskoj dolini, suvremenoj areni katolika, kako u vrijeme muslimanske ratne, tako i primirju bošnjačke političke agresije, između kojih i nema razlike jer se nadopunjuju i poslije jedne slijedi druga, procesuiranje, suđenje i kažnjavanje koja ne mogu obraniti ni milijarde dolara iz islamskih zemalja koje pristižu i u Haaški krivosud, i u muslimansko bošnjačke sudove nepravde koji rade po onoj turskoj, “kadija te tuži kadija ti sudi”, moralo bi se početi od travničkih zločinaca i suzločinaca, planera i izvršitelja, od ratnih zapovjednika i vojnika s terena.
I nikakve počasne titule ķojima su okićeni za ta monstruozna zlodjela isilovsko džihadističkih brutalnosti ne bi ih smjela ni mogla obraniti. U prvom redu zbog istine beha rata, na kojoj se jedino može graditi bilo kakva mirna budućnost beha zajednice.
Krivosud
A ta istina je, i ne može je nikakav Haaški ili muslimanski, ili Ashdownov, ili Petritschev, sud poreći, da se muslimani a zatim i Bošnjaci više od tri desetljeća lažno predstavljaju nevinima i jedinom žrtvom vjerskog, građanskog, svjetovnog, civilizacijskog rata u Bosni i Hercegovini, čime su svih tih godina uspješno skrivali počinjene zločine nad kršćanima, napose nad katolicima. Ti muslimanski zločini su po svim dimenzijama i slikama uistinu zastrašujući.
U Lašvanskoj dolini najvećem suvremenom groblju kršćanskih žrtava islamskog unitarizma, centralizma, terorizma i građanizma istinu, budući da su je oni stvarali, najbolje znaju, pored glavnog kreatora vrhovnog vođe Islamske revolucije u BiH Alije Izetbegovića, Halid Genjac i urednica, danas muslimanskog tjednika “Oslobođenje” Vildana Selimbegović, koja je pratila terorističku muslimansku armiju na osvajačkom putu genocida nad katolicima.
Oni znaju sve svoje sunarodnjake zločince, domaće i strane, i stoga su sudionici zločina tim više što i danas šute o njima. Vildana zna kako je ratni zločinac Mehmed Silni Alagić na konju ušao u gučogorski samostan, izrešetao kip Svetog Frane u samostanskom dvorištu, spalio Bibliju, pokrao sve kulturno blago iz samostana i preuredio ga u zapovjedništvo svoje terorističke vjerske muslimanske armije.
Zna i kako je iz tog zapovjednog centra Mehmed Silni čijim muralima ograđuju muslimanski entitet na Vlašiću, išao dalje u zločinačke pohode u hrvatska sela, kako je u Maljinama poubijao 36 nedužnih hrvatskih civila, žena i djece bolesne, te sigurno zna, jer ga je pratila na tom zločinačkom pohodu gdje je masovna grobnica tih žrtava.
Teroristička vojska u hrvatskim selima
Znaju, Vildana i Genjac vjerojatno, i za druge zločine sunarodnjaka iz terorističke muslimanske armije BiH u hrvatskim selima, Bikoša, Radonjići, Bukovica Velika i Mala, Guča Gora, Bandol, Brajkovići, Grahovčići, Pojska, Ovnak, Šarići, Banovići… Znaju zasigurno ona i krvnik Genjac za zločin svojih sunarodnjaka Muslimana u selu Miletići gdje su na najbrutalniji mogući način ubili 6 civila među njima i jedan maloljetnik, jednom glavu odsjekli i pekli na šporetu pred roditeljima.
Znaju ti suratnici muslimanske zločinačke armije i za njihov zločin u Ćifluku gdje su ubili civila koji je po mraku došao sa malom kćerkicom iz progonstva u svoju kuću da uzme malo stvari za proslavu Božića, a trinaestogodišnjoj mu kćerci muslimanski snajperisti s minareta bandolske džamije odbili obadvije noge, i danas kao invalid živi u SAD-u, zemlji koja pokušava zaštiti kršćane u Nigeriji, a sutra možda i u BiH.
Zna taj muslimanski dvojac i za Alijin konclogor u Gluhoj Bukovici gdje su domaći i strani džihadisti uz sva maltretiranja silovali časnu sestru i svećenika.
Znaju, znaju, i znaju puno toga što tri desetljeća skrivaju, ali će sada pod pritiskom svjetske javnosti zasigurno propjevati. Znaju i za zločin djecocida u Vitezu gdje su sa minareta viteške džamije, Erdoganove vojarne izmasakrirali 8 hrvatske djece. Znaju i za nekažnjene zločine svojih sunarodnjaka u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Dubravici, Brdu, Putkovićima, Rudniku, Vitezu, Travniku, Novom Travniku, Bugojnu, pa zajedno sa Šefikom Džaferovićem znaju i tajne Visoki peći Željezare Zenica gdje su završavali zarobljeni Hrvati.
Znaju i to gdje su danas sakriveni počinitelji tih barbarskih zločina.
I stoga ne provede li se do kraja započeta istraga i kažnjavanje muslimanski ratnih zločinaca, koje ne može ništa obraniti pred tolikim dokazima, značilo bi to da bi 2026. za Hrvate u bosansko i hercegovačkoj areni bila pogubnija i strašnija od prošle i od svih dosadašnjih, jer bi to bio muslimansko bošnjački zločin i nad mrtvima i nad živim Hrvatima katolicima.
Bila bi to još jedna potvrda i pristranost Haaškog suda, Visoki predstavnika, i nemoć Svjetske zajednice, i moć islamskih zemalja koje imaju svoje baze na beha prostoru… No iznad svega bio bi to nepobitan dokaz neodrživosti Daytonske tvorevine, koja se uistinu temelji na nekažnjenim muslimanskim ratnim i bošnjačkim poratnim zločinima svih predznaka.
I zato je krajnje vrijeme za procesuiranje svih i muslimanski i bošnjački zločinaca, jer pravda mora biti zadovoljena i kao takva ugrađena u mir buduće konfederalne Bosne i Hercegovine.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
