Uzaludan otpor Trumpu i novoj Jalti. Zapad je dosegnuo svoj vrhunac
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 26 Siječanj 2026 16:13
Lideri poput Carneya, Plenkovića, Kallas, von der Leyen, Macrona — sa svojim slijepim, apsolutističkim stavovima o Ukrajini ili čak Grenlandu — uporno se postavljaju na “moralnu uzvisinu”. U stvarnosti, leđima su pritisnuti uza zid, a čini se da toga nisu ni svjesni. Govore kao da je suverenitet zastarjela kategorija, dok narodi jasno traže više suvereniteta
Govor kanadskog premijera Marka Carneya u Davosu bio je uglađen, elokventan, čak i naizgled iskren. Ali zvučao je prazno. Jasno ulazimo u novo Jaltsko razdoblje, a pretvarati se da to nije slučaj znači intelektualno nepoštenje. Svijet je uvijek funkcionirao ovako: pravila za male, iznimke za velike. Moć postavlja granice, a ne principi.
Ono čemu danas svjedočimo nije lom sustava, nego njegovo razotkrivanje. Fasada je pala. Donald Trump nije stvorio ovu stvarnost — on ju je ogolio. Skinuo je uljepšani jezik iza kojeg su se srednje sile poput Kanade, EU-a, Francuske, Njemačke i Britanije mogle pretvarati da su moralni arbitri, a ne puki korisnici američke hegemonije. Svi su profitirali iz tog poretka, uključujući i same SAD. No taj se sustav sada raspada.
Niska demografija, uspon BRICS-a, unutarnja korupcija, trula globalizacija i napuhana elita klasični su simptomi propadajućeg carstva. U tome nema ničeg iznenađujućeg — povijest je tu jasna. Nazovite to Tukididovom zamkom (Thucydides Trap) ako želite, ali ponavljanje starih fraza o “poretku temeljenom na pravilima (rules-based)” više ne prolazi. Nikakvo uljepšavanje to neće promijeniti.
Ljudi su iscrpljeni – elite ih ne žele slušati
Lideri poput Carneya, Plenkovića, Kallas, von der Leyen, Macrona — sa svojim slijepim, apsolutističkim stavovima o Ukrajini ili čak Grenlandu — uporno se postavljaju na “moralnu uzvisinu”. U stvarnosti, leđima su pritisnuti uza zid, a čini se da toga nisu ni svjesni. Govore kao da je suverenitet zastarjela kategorija, dok narodi jasno traže više suvereniteta — ne centralizirani, tehnokratski EU, ne zajedničku obranu NATO-a koja ne odgovara nijednom biračkom tijelu.
Ljudi su iscrpljeni. Imigracijski pritisci, inflacija koja izjeda štednju, stanovanje koje postaje nedostižno, rastući troškovi energije — to je svakodnevna realnost. Zapad je dosegnuo svoj vrhunac, a obični građani to osjećaju svaki dan. U međuvremenu, milijarderi dodatno zatežu obruč, instrumentalizirajući klimatske narative, a sada i AI narative — uvijek nova kriza, uvijek novi izgovor da se iz istog, sve tanjeg srednjeg sloja izvuče još više.
Ovo više nije pitanje lijevog ili desnog. Ovo je pitanje vjerodostojnosti. Stara priča više ne uvjerava, a pretvaranje da je još uvijek relevantna samo ubrzava otpor.
Doba upravljanih iluzija završava. Politika moći ponovno je otvoreno na sceni — tamo gdje je oduvijek i bila.
