Udruženi srbi i ljevičari siju laži usred Zagreba
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 02 Srpanj 2026 17:09
Budemo li se ovako odnosili prema našoj povijesti, jednoga dana sve će postati mit. To se nikako ne bi svidjelo mom vojniku koji je tada ranjen hicem, a koji je, po našim procjenama, ispaljen iz jednog od tri nebodera poznatim pod nazivom ‘Rakete'”
U najužem centru Zagreba održana je tribina nazvana “Srpski snajperisti’ 1991. – pozadina jedne opasne laži”. Tribinu su organizirali Srpsko privredno društvo Privrednik i Vijeće srpske nacionalne manjine.
Kao govornici pozvani su geograf i povjesničar Marko Faber, te Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava, a moderator razgovora bio je hrvatski novinar Saša Kosanović.
Tribina koja je već po svom nazivu imala za cilj negirati ili makar svesti na minimum pojavu snajperista u Hrvatskoj 1991. godine, održana je u Privrednikovom domu, u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici, a motivirana je istraživačkim radom povjesničara i suradnika Novosti Marka Fabera koji je istražio ovu priču.
“Ne postoje dokazi o naoružanim petokolonašima”
Svoje istraživanje je nazvao “Snajperisti u hrvatskim gradovima 1991. godine: stvarne posljedice jedne fantomske prijetnje”, a na osnovu pretrage dostupnih arhiva, Faber je zaključio da za “tezu o naoružanim gradskim petokolonašima ne postoje dokazi”, pa se u Novostima zaključuje kako se taj “emotivno nabijeni mit o snajperistima održao se sve do danas”.
Ne poričući da je vojnih snajperista koji su pucali iz kasarni definitivno bilo, Faber u svom istraživanju nije naišao na neprijateljskog civila koji je iz svoga stana pucao po gradu, a tim se fenomenom prvenstveno bavio.
Dojave o snajperima služile su za pljačkanje Srba, bilo je i ubijanja”
“Dojave o snajperima bile su carte blanche za pretres stanova i maltretiranje građana srpske nacionalnosti ili jugoslavenske orijentacije, ili bilo koga označenog kao nepodobnog. Upade su poduzimali pripadnici Zbora narodne garde i HOS-a, nerijetko i uniformirani ili neuniformirani civili, koji su krenuli upadati u stanove. Nekad bi netko “samo” pokucao na vrata i provjerio stan, zato da demonstrira moć i pokaže da može. Nekad se prijetilo oružjem, svakako je bilo pljački, pa i ubojstava. U Zagrebu su “lovci na petu kolonu” provaljivali u stanove Srba, a vlasnike otimali i odvodili u nepoznato”, zaključuje Marko Faber čije je istraživanje dovelo do tribine u Zagrebu na kojoj se nastavilo raspravljati o pojavi snajperista u Hrvatskoj ’91.
Iako tvrdi da je temeljito istražio ovu temu, sasvim je očigledno da je (svjesno ili nesvjesno) propustio kontaktirati sa bivšim pripadnicima Bojne Frankopan. Naime, Sergej Matulić i Mladen Milkočević Padobranac bili su tkz. lovci na snajperiste. Oni ne poriču da nisu ulovili niti jednoga snajperistu, no da je iz zgrada i nebodera definitivno bilo pucanja iz snajpera.
“Nikada nisam rekao da su to Srbi, niti srpski snajperisti, zvao sam ih ‘petokolonaši’. I da, postojali su. Nije korektno da se danas netko pojavi i tvrdi drugačije. Bilo bi pošteno propitati na temelju čega taj povjesničar negira nešto što je postojalo u tolikoj mjeri da su morali angažirati ljude poput mene? Budemo li se ovako odnosili prema našoj povijesti, jednoga dana sve će postati mit. To se nikako ne bi svidjelo mom vojniku koji je tada ranjen hicem, a koji je, po našim procjenama, ispaljen iz jednog od tri nebodera poznatim pod nazivom ‘Rakete'”, kazao je Milčec za Dnevno.
dnevno.hr
