Xi u Washingtonu, Han u UN-u: Dva lica kineske borbe za moć
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 09 Listopad 2026 11:00
Govore šefova država i vlada s jesenskoga zasjedanja Opće skupštine UN-a malotko uistinu sluša, a još manje pamti. Iznimka su govori svjetskih lidera koji se odnose na ključne prijepore globalnog poretka, kao i govori protagonista akutnih svjetskih kriza.
Razumljivo je stoga što je osobitu pozornost privukao govor američkog predsjednika Trumpa za govornicom nemoćnog UN-a, u kojemu se naglašeno suprotstavio revitalizaciji komunizma (u ideologiji i praksi) i iranskomu vojnom nuklearnom programu.
I to nekoliko dana prije nego što je u Bijeloj kući naglašeno svečano i s punim respektom dočekao Xi Jinpinga, vođu jedne od posljednjih zemalja na svijetu kojima upravlja komunistička partija. No mene je ovoga puta osobito zaintrigirao govor Xijeva zamjenika Han Zhenga na Općoj skupštini UN-a. Više je razloga tomu.
Čitati treba između redaka
Prvo, već sâm tajming bio je poruka: Han je za govornicu izišao na samome kraju 'predsjedničkoga' tjedna na Općoj skupštini UN-a i, važnije – poslije Xijeva posjeta Washingtonu. Poruka je bila jasna: dok istinski vođa Xi odlazi u središte istinske moći Washington, u kojemu se vode razgovori koji utiru put prema formiranju novoga globalnog bipolarnog sustava, koji je politička neminovnost, njegov zamjenik promiče kineski politički PR u UN-u, globalnom središtu bez stvarne moći.
Usto je bilo zanimljivo vidjeti kako će Han spojiti kinesku realpolitiku da s SAD-om suupravlja svijetom, uza stalno natjecanje i ambiciju da preuzme dominaciju, a da s druge strane zadrži prijateljsko lice mirotvorstva i multilateralnosti. Pokazalo se još jednom da Kina s tim uopće nema problema. Da bi se iščitale istinske namjere i politički smjer Kine, Hanov govor treba čitati između redaka. To je onaj modalitet čitanja kojega se mi s ponešto duljim pamćenjem sjećamo iz razdoblja jednopartijskoga sustava, kada je sadržaj umotan u naoko neatraktivne floskule.
Dakle, u redcima zamjenik Han predstavlja Kinu kao državu koja maksimalo zagovara nastavak dosadašnjega globalističkog poretka i XIsnaženje institucija koje ga pokrivaju – UN-a i Svjetske trgovačke organizacije (WTO) – uza striktno poštovanje međunarodnoga prava i mirno rješavanje konflikata.
Striktno podupire državnu suverenost i načelo nemiješanja u gospodarske i političke modele suverenih država. Slobodu pojedinaca i politički pluralizam, dakako, ne spominje. Poručuje da će u sklopu reforma UN-a težiti većem utjecaju malih država i država u razvoju na upravljanje svijetom. Protivi se vojnom i političkom intervencionizmu prema drugim državama, spominjući ukratko Kubu i Iran. Ali ne i SAD.
Između redaka, Kina se načelno zauzima za očuvanje što je moguće više stečevina dosadašnjega globalističkog poretka, osobito trgovinskoga, u sklopu kojega je ostvarila svoj eksponencijalni rast ovladavši velikim dijelom i njegovim institucijama (WTO, UN). Istodobno se s SAD-om preko svojih posrednika (Bliski istok, rusko-ukrajinski rat) pogađa, pa i ratuje, oko arhitekture novoga poretka.
Zamjenik Han u New Yorku se bavi marketingom dok se Xi u Wahingtonu bavi realpolitikom. Zamjenik Han prodaje šarene tabletice za sreću, iluzije o poretku u kojemu će osigurati više utjecaja u upravljanju malim državama u razvoju i pijarovski potpuno nadglasati politički Zapad, što je velikim dijelom već postignuto. A vođa Xi bavi se natjecanjem koje će realno definirati upravljanje svijetom: AI i njegova regulacija koji će oblikovati ljude budućnosti i visoke tehnologije koje će donositi prednost.
Utrka za glave ljudi
Ta utrka podsjeća na hladnoratovsku utrku u nuklearnome naoružanju, samo je sveobuhvatnija jer nije riječ o utrci za nuklearne bojeve us kinaglave, nego u konačnici o utrci za glave ljudi. Europa sama u toj utrci nema izgleda, kao što ih nije imala ni u hladnoratovskoj utrci protiv nekadašnjega SSSR-a. Svoje zapadno nasljeđe može očuvati samo u resetiranoj suradnji s SAD-om, koja nije izraz ljubavi prema ovom ili onom predsjedniku, već politička nužnost.
SAD ima priliku sačuvati svoje zapadno nasljeđe, pa i ostati korak ispred Kine, politički ojačane savezništvima s panislamskim i islamističkim pokretima, autoritarnim i postkomunističkim režimima. Ali samo ako osvijesti i ispravi svoje pogrješke i propuste koji su doveli do ovakvoga odnosa snaga.
Ako si odgovori na pitanje: zašto su istočnjački narativi u protekla tri desetljeća osvojili vodeća američka sveučilišta? Zašto se SAD danas plaši kineskih pozivnica američkim studentima, istraživačima, znanstvenicima na studijski boravak u Kini? I zašto oni kad vide neboder za uzgoj svinja zaborave na – čovjekovu slobodu?
Višnja Starešina
