Javor Novak: Skrivanje istine
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 16 Kolovoz 2022 13:04
nisam ja keve mi
Srbski kolumnist i odani Vučićev i Slobodanov „čovek“ pravda se kako nije on stavio svog vožda Miloševića na grob Oliveru Dragojeviću u Vela luci. Ma ne bi on to nikada. Izgleda stavili ga kineski turisti.A onda vidi vraga, ugasio svoj fb profil. Onda jel to bilo objavljeno na njegovoj stranici ili nije? Kome je prijavio ako mu je fb bio hakiran? Pozdravlja ga prvi lažov srbstvaDobrica Ćosić.
Kao da to nije bilo sramno srbijansko skrnavljenje ma tko ga od njih (planski) poduzeo.I onda Vučić koji ne zna plivati, zabranjuje srblju „letovanje“ na hrvatskom Jadranu.Kaže „Hrvatska je carstvo zla“ dok, logično je, Srbija je izašla iz samoga raja. Ali izdala ga estrada i obiteljski mutajkuni svi vrlo dobri plivači:srbskejahte krstare hrvatskim morem od marine do marine, a srbski tajkuni troše mnogo kuna po odličnim dalmatinskim restoranima.I to bez prsluka za spašavanje (od zla). A što bi tek dali Vučićevi velikosrbi da mogu svoje tajne dokumente pustiti kroz školjku kao Trump. Vučić zato žurno traži vodoinstalateraali u vasceloj Srbiji nema tako velike školjke.
hrvatski turizam kao mamac
Svemu tome unatoč u hrvatskom turizmu, baš kao u obećanoj zemlji, radi čak 7.000 građana Srbije. „Ustaška“ im kuna baš nimalo ne smeta. I ne samo da radi nego su i zadovoljni, pa kažu: Nacionalistička, politička, srbijanska retorika uopće nas ne zanima. Stvarni život nešto je sasvim drugo.
još jednom slučajno
I drugi se poraženi Srbin, sada u Poreču, glasao facebookom a sve s organskom mržnjom na VRO Oluju. Čovjek je zakinut,još nije prebolio poraz iz davne 1995. Pa da ga upitamo: Štabreletuješ u ustaškoj Hrvatskoj? Vidiš kako tvoja premijerka Brnabić ne želi u slabo poznatu i turistički nerazvijenu Staru Bašku na Krku (što nas je sve ucvililo). Iako je uhićen taj „državljanin Republike Srbije“ tzv. hrvatski mediji marno prešućuju njegovo ime. Ono kao još se ne zna. Koliko je svo to prešućivanje uspješno vidimo po najnovijem sukobu vozača kod Knina u kojem je sudjelovao košarkaš iz Srbije (opet anoniman ali zato s ratobornom suprugom). Glavno da je kažnjen hrvatski branitelj i da je s posla ekspresno udaljen hrvatski policajac. To je recept pomirenja.Ne znam samo gdje ljetuje Pupovac, vjerojatno u nekom području bez signala jer nikako da se oglasi po svim ovim srbijanskim mržnjama. Kad Hrvatska skriva sve ove afere to je zbirno, u ime pomirenja i snižavanja međunacionalnih tenzija. Ma nek nam samo „večno“ živi bratstvo i jedinstvo, naša najveća tekovina.Dok vučićevcina sve strane grizu a Milorade niti vidi niti čuje.Nekmoli Plenković.
Ne znamo ni imena piromana oko Dubrovnika. No dosjetili smo se jadu: uhićeni su mladići pušači koji su neodgovorno bacali čikove. Njih bismo sada mogli okriviti i za sve druge požare jer prave krivce i njihova imena uporno se skriva od javnosti.Ma da gromovi možda ne udaraju od Savudrijske vale sve do rta Oštro? Al su snjezi ali su Bele orlušine.
nije sve tako crno
DritanAbazović, premijer Crne Gore i njegov ministar unutarnjih poslova Filip Adžić stigli su u privatni posjet Dubrovniku. Tom prilikom Abazović je izjavio: „Bombardiranje Dubrovnika najveća je sramota Crne Gore u njezinoj modernoj povijesti.“ Bilo izborno vrijeme ili ne al' izjava mu stoji.
ne vole svoj ustav
Izrael se doslovno trese. Prelijepa Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova BiH uputila je prosvjednu,inače vele-snažnu diplomatsku notu povodom podrške Izraela Ustavu BiH i Daytonskom sporazumu. Stvarno drsko od tog Izraela. Oni podržavaju one dokumente koji bi i inače imali jamčiti konstitutivnu ravnopravnost svih naroda pa tako i od veliko-Bošnjaka prevarenim Hrvatima. Brzo je dobila domaći odgovor kako je to tek pojedinačno stajalište SDA a ne i države BiH. Izrael se poziva na ustav BiH a Bisera biseri.
Dragan Čović pak želi otvoriti veleposlanstvo BiH u Izraelu. Odlična ideja, valjda da se Hrvati lakše mogu iseliti.vještačenje ili „vještačenje“
Od dvanaest tragično preminulih u autobusnoj nesreći kraj Novog Marofa sva su tijela u samo nekoliko dana sudski izvještačena. Tridesetak ranjenih je zdravstveno zbrinuto a mnogi su već otpušteni i na kućno liječenje. Za svo to vrijeme traje vještačenje jedne jedine smrti, one novinara.Ma tkogod on bio. Do danas istraga još traje. Kako to? I ne samo da još traje nego Ministarstvo zdravstva uporno odbija odgovoriti na službene upite i nekolicine novinara i samog Novinarskog društva. Podsjetimo, novinar je umro pod sumnjivim okolnostima još 05. kolovoza a teška autobusna nesreća kod Brezničkog Huma zbila se 06. kolovoza. Ovakva desetodnevna istraga jedne smrti vrlo je loša poruka koja naravno otvara prostor spekulaciji da se nešto kuha iza vrata splitske bolnice.I naravno, Novinarsko društvo to već tako i naziva: zataškavanje. Izgleda da je stotinu liječnika sudjelovalo u ovome slučaju pa je onda logično potrebno i stotinu dana da se izađe s istinom na vidjelo. Kao da se odgovorni dogovaraju kako zamotati ovu smrt u ničiju odgovornost.Ministru Berošu takva je „procedura“ nešto najnormalnije. Tajna i misterij i odugovlačenje, sasvim su mu normalni.
pogubljeni Beroš
Smrt novinara razotkrila je i nov sukob ministra Beroša s liječnicima, kao da već i svi dosadašnji nisu bili isuviše. Tako ministar zdravstva (!) tvrdi kako u hrvatskim bolnicama ima dovoljno lijekova protiv novog soja Covida, čak naglašava kako su izvršili pregled po svim bolnicama i isto to utvrdili. A onda su mu se dogodili liječnici koji kategorički tvrde: lijeka ipak nema dovoljno. Ministru to (i opet) baš ništa ne znači te se ponaša kao da je sve u redu. Berošu je sve u najboljem redu čak i onda kad se liječnici pozivaju na službeni dokument kojim su od Ministarstva zdravstva nedavno zatražili dodatne pošiljke lijekova i dobili isto tako pismeni i službeni odgovor od tog istog ministarstva kako lijeka nema i kako ga tek moraju naručiti. Pomozite zato ministru Berošu s činjenicama, žurno, jer možda čovjek vidi čega nema.
rabski turizam
Čini se odlična ovogodišnja turistička sezona odnosi se na Istru i Dalmaciju, posebice Dubrovnik. Naime za boravka na Rabu vrlo me začudilo: popodne gradska plaža doslovno prazna, restorani u gradu doslovno prazni osim jednog na obali, razglašenog, po cijenama umjerenog a po kvaliteti hrane vrhunskog. Očito je većinom riječ o tzv. špeceraj turistima, koji u vrijeme ručka opsjedaju samoposluživanja i jedu negdje u šumi ili po hotelskim sobama. Sami Rabljani to ne vole priznati vjerojatno ravnajući se po corona sezoni, onoj lošijojprošlogodišnjoj. Čak se ne sjećam kada sam to vidio - neki su rabskikafići bili zatvoreni već u 15 sati, umjesto da rade non-stop sve do dva u noći. Na povratku,u trajektnoj luci Mišnjak, morali smo čekati na vozni red trajekta, toliko je malo automobila bilo. U špici sezone, sredinom kolovoza! To naravno ne znači samo da je automobila vrlo malo bilo tek s rabske strane jer da je u Stinici, na kopnu, bila gužva - svi trajekti vozili bi non-stop, ma kakav vozni red! Sve to unatoč tradicionalnim Rabskim glazbenim večerima. Može li to predstojeća Ribarska fešta iliRabski filmski festival promijeniti?Zasad sve izgleda ovako: Rabska je Fjera prošla i kao da je to ujedno isvršetak rabsketurističke sezone!
auto-ceste su stajanke
Na Jadranskoj magistrali ponovno slična slika: nema kolona, nema gužve, povremeno nikoga nije bilo na cesti doli nas. Tek kad smo se poslije Senja digli do Vratnika i Žute Lokve na auto cesti je bio gust promet ali se začudovozilobrzo. Pred Zagrebom klasika:rano se počela nakupljati duga kolona automobila. Tako to prestaje biti auto-cesta a puzanje postaje neminovno. Nije bitno, glavno da ste platili auto-cestu. Kod Lučkogjavljaju da je kolona duga dva kilometra pa smo sišli u Jaski i mirno stigli starom lokalnom cestom bez gužve u Zagreb.Kasnije čitam na mreži: kolona od Maslenice do tunela Sv. Rok prema Zagrebu bila je duga punih 17 kilometara!Očito turizam stanuje južnije i sjevernije od otoka i grada Raba.Šuška se da je ove godine došlo bitno manje Talijana, njihova im država uredno dijeli vaučere da ostanu ljetovati na svojim obalama…
Usput, uvijek ima mudrijaša koji auto-cestom voze onom zaustavnom trakom ili se svaki tren prebacuju (bez žmigavca) iz jedne trake u drugu. Uvijek ima mudrijaša ali nikad nema policije. Ni na motorima, niti u helikopterima Hrvatske policije.
Rabsku turističku sezonu ove će godine izgleda spašavati nautika: u luku su se već u rano poslijepodne stale slijevati duge jedrilice u većem broju incontinuo dok je riva već bila ukrašena s nekoliko dvadeset metara dugačkih jahti, glisera. Nije s toga čudo da ćerabska općina, od kraja ove ili s početka iduće godine, mnogo novca uložiti u proširenje lučkih kapaciteta: stiže još jedan gat, povišenje rive i proširenje obalnih površina. Za svaku je to pohvalu.
Salman Rushdie
Treba osuditi svako nasilje, pogotovo muslimansku fetvu kao jedno od najgorih nasilja (javno naručivanje ubojstva, nalog svima da ga izvrše) u ime vjere. Isto tako vrlo vrlo rijetko možemo danas pročitati osudu s muslimanske strane što je neki militantni Musliman izvršio zločin raznijevši se bombom na javnome mjestu. Muslimani o takvim Muslimanima ne govore ili govore pozitivno. Ono kao, to je ostvarenje najvišeg sna svakog pravog Muslimana. Allahu ekber!
Sve to naravno ne daje nikakvo pravo Zapadnjacima da se svetinje svih vjernika Muslimana vrijeđaju i ismijavaju. Ne, to nije nikakva sloboda govora. Sloboda govora je ono što ne ide na štetu drugih i ne poziva na mržnju. Tako ni Rushdie-vi „Sotonski stihovi“ nisu sloboda govora već sloboda vrijeđanja. Umjetnost je tu nažalost bila tek prljavo sredstvo izričaja. Tako ni navodno humoristički list koji donosi karikature, Charlie Hebdo, svojom onodobnom navodnom satirom nije dostigao taj cilj, on je samo kumulirao javne netrpeljivosti i uvrjede ne razmišljajući uopće o posljedicama.
Napadom na urednike tog francuskog lista počinjeno je teško nasilje u krvi, koje se ničim ne može opravdati. No, ne smijemo smetnuti s uma da je objavljena karikatura možda i ubojitije oružje od same gole pisane riječi. Ona probada kao koplje. Kao i Rushdie i Charlie Hebdo zloupotrijebio je načelo slobode govora i pretvorio ga u slobodu mržnje prema drugom, drugačijem i prema njegovim najvećim svetinjama. Nije čudo da se skandal pa zločin dogodio upravo u Francuskoj koja je preplavljena (čini se i iziritirana?) tolikim Muslimanima a koja time očito plaća velik ceh svojih stoljetnih kolonijalnih genocida. I Salman Rushdie je godinama živio u Velikoj Britaniji u kojoj također postoje jaki pokreti i protesti protiv „obojenog“ useljeništva. I VB također plaća visoke kamatesvojem zločinačkom kolonijalizmu pa se i u njoj baš kao i u Francuskoj javljaju glasni javni pozivi na netrpeljivost i mržnju. I ne samo da se javljaju, nego ih se pokušava neuvjerljivo zamatati u tobožnju slobodu govora, slobodu umjetnosti. S obzirom da je u oba slučaja počinjeno krvavo nasilje, pjesnika i uredništvo satiričnog lista rado se proglašava jedinim žrtvama, umjesto pokretačima javne mržnje.
Javor Novak
