Javor Novak: Truli kadrovi i njihovo ponosno vodstvo
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 01 Studeni 2022 13:01
Izbaviteljev trbuhozborac B. Bačić sav zdvojan glumata i prevrće okicama: „Situacija je neugodna“. Pa kako to odjednom? Onda brzo neuvjerljivo dodaje: „Ali ne želimo snositi kolektivnu odgovornost“. Želje su jedno ali istina je nešto drugo. Ljuti se i na antikorupcijsko vijeće Sabora, logično, pa treba se boriti protiv istine. Ono kao crna se voda po nama slijeva ali mi ne želimo biti mokri.
s iskaznicom Remetinca
Kome nije jasno da Plenkovićevi ministri i dužnosnici nredom sramno i kriminalno padaju kao kruške? Tko tu očajnu situaciju može prikazivati kao nešto normalno, po stranku beznačajno? Samo Izbavitelj. Samo debela koža. A tko je sve te ljude pomno kadrovirao, instalirao? Izbavitelj. Tko bi onda morao snositi punu moralnu odgovornost? Sâm Izbavitelj. Ali on besramno izjavljuje: „Nije to teret za Vladu. Nitko od njih nije u Vladi“. Znači kriminal u tom tzv. HDZ-u, ako nije u Vladi, nije grdo moralno pitanje čitave te stranke? A ima li tu uopće ikakvoga tereta za Vladu, tereta bivših ministara i podpredsjednika Vlade? Da li takvo nešto uopće postoji? Dokle ide bezobraština Izbaviteljeva tzv. HDZ-a? Izbaviteljeva Vlada je bez ikakvoga tereta pa čak i bez onog provizijskog a optužnice njegovim pervertiranim HDZ-ovcima pljušte. Kako nevažno, kako lijepo. Kakve veze ima što su DORH ili policija navodno neovisni kad Izbavitelj abolira sve svoje tzv. HDZ-ovce: „Nitko od njih nije u Vladi“. Pa ih se rješava kao prljavog ali navodno tuđeg veša. No, jesu li optuženi počinili kaznena djela tek nakon što su smijenjeni? Koja glupost. Krali su kad više nisu bili na položaju??
I onda dolazi najnovija sramota: optužnicom USKOK-a (ob)uhvaćena su čak četiri bivša Plenkovićeva ministra, dva bivša potpredsjednika Vlade! B. Miloševića se tereti za namještanje potpora područjima s nacionalnim manjinama. Srbi opet harače Hrvatskom, a kad nisu? Je li to možda sramota za Vladu? Mislim ta sitnica od 2,6 milijuna nestalih kuna. Je li to možda teret za Vladu? Hoće li i sad Izbavitelj reći: Nitko od njih nije u Vladi? Sežu li korijeni pljačke još i u Izbaviteljevu Vladu? Ma ne će valjda biti. I sam nam odvjetnik Nobilo mudro kaže da su SDSS-ova Miloševića navukli. Onda dobro, onda nije kriv. Pljačke nema, drug je tek i samo navučen.
obrana nemogućeg
Izbaviteljev trbuhozborac B. Bačić sav zdvojan glumata i prevrće okicama: „Situacija je neugodna“. Pa kako to odjednom? Onda brzo neuvjerljivo dodaje: „Ali ne želimo snositi kolektivnu odgovornost“. Želje su jedno ali istina je nešto drugo. Ljuti se i na antikorupcijsko vijeće Sabora, logično, pa treba se boriti protiv istine. Ono kao crna se voda po nama slijeva ali mi ne želimo biti mokri. A zašto je Bačiću situacija neugodna ako Izbavitelj kaže kako to nije teret za Vladu? Ako je situacija neugodna onda to valjda i sam Izbavitelj treba (moći)priznati. Ali vidi vraga, njemu to uopće nije neugodno. Navikao čovjek.
„Moja odgovornost počinje i završava na povjerenju ljudi na izborima, na provođenju programa Vlade“ – zbori Izbavitelj. A koje je to povjerenje? To je onih 25 %masnih i umreženih, onih sisavaca na stranačkoj bradavici ovog tzv. HDZ-a, onih koji će uz Izbavitelja biti uvijek, a možda još i kasnije sve dok im to puni džepove. „Moja odgovornost počinje i završava na povjerenju ljudi na izborima“ – poručuje Izbavitelj i time nam govori da može raditi što god poželi između dvaju izbora. Dotle nije odgovoran baš ni za što. Koje divnoi oduševljeno priznanje neodgovornosti. Koje divno ponašanje i izostanak svakog stida i poštenja čak i prema Europi.
Inače, treba li reći: i za mnogo manje kriminalne radnje u stvarnim demokratskim sustavima padaju cijele vlade, ali ne i u Hrvatskoj. Ovdje padaju dužnosnici, padaju ministri, padaju probrani, najodaniji Izbaviteljevi ljudi ali nikome ništa. Ova izvrsna Vlada i dalje opstaje, za nju tereta nema!
oj junačka Crna Goro…
U Crnoj je Gori podignuta spomen ploča sadržaja: „Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotilo ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočeni. Da se nikad ne ponovi.“ Naime u logoru u Morinju u Boki Kotorskoj bili su zatvarani i mučeni zarobljeni Hrvati u Hrvatskom obrambenom ratu.Ovoj lijepoj svečanosti podizanja ploče uz istinsko priznanje i molbe za oprostom nazočili su potpredsjednik Hrvatske Vlade Tomo Medved i ministar vanjskih poslova RH Gordan Grlić Radman.
Prije toga, u rujnu na Visu, otkrivena je spomen ploča crnogorskom admiralu Vladimiru Baroviću koji je zbog okupacije i razaranja Hrvatske izvršio protestno samoubojstvo. Otkrivanju spomen-ploče nazočili su ministri vanjskih poslova Hrvatske i Crne Gore te ministri obrane dvaju država kao i gradonačelnik Visa.
Ali, tko je tu lud? Najviši predstavnici Crne Gore priznaju agresiju na RH. Naši najviši predstavnici otvaraju svečanost postavljanja tih ploča ali kada će se Republika Hrvatska napokon odvažiti i postaviti službeni zahtjev za isplatu ratne štete? Nakon ovih crnogorskih priznanja, što je još za to uopće potrebno!?
Milanović
Mislio sam da je Milanović predsjednik RH a kad tamo on se drznuo ponijeti manirom žabe koja diže nogu da i nju potkuju. Njemu je predsjednica Zastupničkog doma SAD-e Kongresa i donedavno najviše rangirana žena u SAD-e politici Nancy Pelosi nevažna osoba. Tobože jer joj mandat uskoro ističe. Tko je on da u ime hrvatskoga naroda odbija ovlaštenu i tako visoku predstavnicu američkog Kongresa? Tko je on da uopće odbija ikoje gošće u Republici Hrvatskoj? To je presedan! Kada je ikoji predsjednik Hrvatske odbio nečiji državnički posjet? To nisu činili čak ni bezvezni Mesić & Josipović.
Koje provincijsko junačenje Milanovića, i protiv koga? Sastaje se odioznim i potpuno marginaliziranim Dodikom a odbija Pelosi! I da stvar bude još mnogo gora taj Dodik je nedavno citirao Milanovića koji je navodno srebrenički genocid označio običnom propagandom!S obzirom na to da o tome Milanče sada mudro šuti, si tacitus… To, kao i njegova proruska politika jasno pokazuju kako je Milanović na ratnoj nozi sa Zapadom, u prvom redu s Amerikom.
Ne primiti Pelosi: koji međunarodni teški diplomatski gaf, koje podilaženje Rusima i Putinu. I ne samo da je odbacio prijedlog o sastanku nego ju je još i uvrijedio: gospođa je za njega „nothingburger“! Bivša političarka. Zar on zaista vjeruje kako će time ova njegova sramota ostati tek i samo na relaciji Pelosi-Milanović? Tko su nama Ameri najbolje možda govori činjenica da već drugi put ove godine u Split uplovljava USS George H. W. Bushklase Nimitz na nuklearni pogon, jedan od najvećih američkih nosača zrakoplova ali i svjetskih brodova uopće. Da li američki nosači uplovljavaju u luke koje im nisu prijateljske? Njihovo uplovljavanje ne znači podršku Hrvatskoj? K tome se Milanović jako grlati oko Hrvata u BiH a tko im je dao najveću međunarodnu podršku?
Je li Milanović isti taj vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske koja je do sada već primila više vrijednih vojnih donacija od SAD-ea(vozila, helikopteri)? Ili je riječ o dvije osobe, jednoj koja prima i drugoj koja pljuje u donatorsku ruku? Neš ti te velebne državničke veličine koja ekskluzivno prima samo predsjednike.
No ako svjetski vrlo kvalitetan i mega popularan akcijski glumac Steven Seagal ima cijenu na čelu, pa navija za okupaciju Ukrajine, za Putina i Srbe, ne znam zašto cijenu na čelu ne bi nosio i Milanče? Putin tim odabranima naime, takvu reklamu odlično plaća.
Zlovenci bi opet
Zlovenci opet jašu staru kobilu: oni bi priznali ulazak Hrvatske u Schengen ali bi i da im usput poklonimo Savudrijsku valu. To što je arbitraža propala, prave se da ne znaju. Razvijaju novu alkemičarsku teoriju kako Hrvatska ulaskom u Schengen ujedno priznaje i arbitražu. Sami njihovi pravni stručnjaci elaboriraju kako to uopće nema pravne snage ali politički Zlovenci jašu dalje. Još schengen pa smo s njihovim blokadama valjda jednom zauvijek gotovi.
kako dražesno
Kako razdragano piše JL Ivan Mišković proslavio je 102 rođendan. Na proslavu u premanturski restoran svratio je i odiozni Stipe Mesić s kćerkicom. Rođendan je proslavljen uz istarskog župana Borisa Miletića, gradonačelnika Buzeta Damira Kajina te vodećih ljudi Općine Medulin i načelnika Ivana Kirca. Koje divno jugo-društvance, kako lijepo za IDS, za cijelu Istru. Za proslave, telefonom mu je najljepše želje iskazao i sâm Milanović, vodeći hrvatski demokrat. Kako dražesno, sjetili se jednog starca i njegova visokog rođendana.
Iako je ovaj beznačajni komunjarski publicist objavio tri knjige, uzvanici nisu pohrlili na taj bal zbog njih. Taj Ivan Mišković na kraju Drugoga rata već je bio jedan od glavnih oficira Kontraobavještajne službe u tzv. Jugoslavenskoj narodnoj armiji pa je tako očita činjenica da se samog po sebi generala Miškovića u Istri cijeni i priznaje kao osobu velika autoriteta. Nego što.
To je bio jedan takav autoritet koji je odlučivao o tolikim zamračenim sudbinama. Sigurno ne bez suđenja, naravno. Autoritet posebno zbog svih onih koje je potopio i čijim se potapanjima dokazivao te je na njima tako visoko napredovao. Jer trebalo se temeljito dokazati i stalno dokazivati Titu koji, poznato je, nije imao ni malo milosti za svoje protivnike i sve koje su oni takvima (nepravomoćno) difamirali te eliminirali.
Mišković je još 1963. imenovan ništa manje nego načelnikom KOS-a i na toj je funkciji zasluženo ostao gotovo puno desetljeće: sve do 1971.Drug je toliko dobro radio. Zatim je žestoko unaprijeđen: dvije godine bio je Titov specijalni savjetnik za sigurnost, a 1973., poslije sukoba s Jovankom, maknut je iz Titove blizine. Šteta što nije i mnogo prije. Taj Ivan Mišković, bivši specijalni savjetnik za sigurnost Broza tako je bio i posljednji savjetnik za sigurnost predsjednika SFRJ-a. Titu je ponestalo neprijatelja? Ne, nego je srećom uginuo.
Svi ti gore navedeni zadrigli slavljenici krvoločne, odvjek veliko-srbske JNA, svi ti miljenici i Titova deca, preko Miškovića otvoreno slave zločinački KOS, krvavu Jugoslaviju, igračku koju smo im razbili i koju više ne mogu sastaviti čak ni Pokretom za Jugoslaviju kojeg su u okupiranoj Istri do danas, podržavali kad to baš nitko više nije htio. Pokret za Jugoslaviju zato je postao pokret za KOS, za Tita i još živi i dan danas u onih maloumnih i pijanih biciklista saborskih zastupnika kojima se volan kao petokraka ulubio u čelo te koji vjeruju kako posao 1945. „nije bio obavljen do kraja“.
I dok Istra i dobar dio zagrebačke vlasti sramno slavi tog i takvog načelnika KOS-a, Titova specijalnog egzekutora za sigurnost, pitanje se postavlja a za što su uopće optuženi i na kojim su to funkcijama bili njegovi dragi kameradi iz bala veliko-srbskih vampira, niže rangirani Perković i Mustač? U Njemačkoj zbog ubojstva osuđeni na doživotni zatvor. Njemačke da nam je. Jer truli su to kadrovi u hrvatskoj, trulo je to a tako ponosno vampirsko i slavljeničko društvo.
trogirski slavuj
Daa, jako volimo lijepe riječi. Lijepe riječi za nekoga koga nema, tko nam je bio tako važan dok je bio živ. Izuzetno lijep tenor, trogirski slavuj Vinko Coceumro je mnogo prerano prije točno devet godina. Osim hladeći zube, kako smo mu se odužili za sve njegove prekrasne pjesme? Kako smo se odužili čovjeku koji je bio nadaleko poznato i ljudski dobar? Kako mu se odužila hrvatska glazbena javnost kako produkcijska tako i izdavačka? Otkako više ne donosi profit, Vinko Coce je nedopustivo i potpuno zaboravljen. Kao da ga nikada nije ni bilo. Možda u Trogiru nema novca za velike projekte, možda Trogirski most nije tako lako preimenovati u most Vinka Cocea ali da li Grad nema toliko malo novca da Coce napokon dobije svoju bistu u gradu? Skromni znamen na jednom jedinome mjestu. Bista kojom bi se Trogir odužio svome slavuju, mjesto na kojem bi zastajali turisti koji toliko vole dalmatinsku pjesmu. Vinko Coce odavno je to zaslužio ali još ju nije dobio, na sramotu gradskih službenika Trogira. Vilo moja: Skoro saki put/kad se mi pogjedamo/ti i ne odzdraviš/ko da se ne poznamo…
Javor Novak
