Javor Novak: Korijeni kukavičluka

Pin It

Hrvatska radio televizija više je to puta dokazala: njezino uredništvo jako voli pokazivati svoju „demokratičnost“ time što prenosi emisije stranih televizija koje razobličuju totalitarizam. Kako onaj crni tako i crveni. HRT jako voli to pokazivanje ali na tuđim primjerima, čime je ono u suštini obmanjujuće. Riječ je o zavaravanju gledatelja a HTV se kao, ideološku istinu ne boji prikazati.

Tako smo prošli tjedan mogli gledati emisiju preuzetu s francuske televizije naslova: „Korijeni tiranije“. U njoj su analitički raskrinkane biografije Hitlera, Musolinija, Staljina, Maoa, Pol Pota, Kim Jung Una i Saddama Husseina, i dobro je da jesu. Analiziralo se očeve nasilnike koji su djecu, kasnije tiranine, premlaćivali. Svim je tim tiranima zajedničko i to što su se na vlasti borili za svoju bolju prošlost. Nisu je samo i tek frizirali - oni su je prikazivali dijametralno suprotnom. Tu je zatim i obvezno veličanje tih vođa: jašu na konju; u lovu su na opasne zvijeri; puštane su vijesti kako su veliki ljubavnici; kako nedvojbeno pripadaju starim aristokratskim korijenima, ili, ako je to tada bilo potrebno - kako potječu iz siromašnih obitelji. Sve u službi gradnje kulta „ličnosti“.

analogije nema?

Koji se od ovih lažnih obrazaca ne može primijeniti na Putina? Jahao je medvjeda gol do pasa, pomno motrio jakim dalekozorom velike ruske vojne vježbe, tajio je mladu ljubavnicu i dijete s njom a onda su se mediji na Zapadu raspisali o tome kako je odgurnuo svoju zakonitu ženu. Pa je prikazivan u lovu puškom na krupne zvijeri, zatim kako je odličan u riječnome pecanju, pa je dokazivao Rusima kako je Lada najbolji automobil na svijetu i vozio se kroz Sibir i Daleki istok. A onda su zapadne satelitske snimke pokazale da je put poduzeo ne s jednim automobilom već ih je bilo čak trinaest u pratnji a koje je naravno morao mijenjati. Isto tako Putin je poznat i po eliminaciji protivnika: tu su brojne sumnjive smrti opozicionara, zatvaranje, trovanje… younameit. Po čemu se to Putin razlikuje od gore navedenih?

Koji od gornjih lažnih obrazaca nije primjenjivao i Tito? Nije masovno ubijao? Nisu nas u školi šopali kako je iz siromašne i gladne obitelji? Nisu nas šopali kako je deset kilometara sam prtio snijeg kako bi junački došao do škole? Nismo gledali njegove fotografije s puškom i jakim durbinom te u lovačkom odijelu a s nogom na vepru kapitalcu, na jelenu kapitalcu? Nismo gledali Tita u svim njegovim vilama, u svim njegovim kolekcionarskim cadillac-ima na Brijunima, sa svim njegovim tropskim zvijerima na Brijunskom otočju? Nismo ga gledali kao foto-amatera s najskupljim kamerama, u njegovom podrumu za sjajnim tokarskim strojem, nismo ga gledali kako buržujski puši cigare s Kube i oblači se u najskuplja odijela, nosi najskuplju marku ljetnog bijelog šešira? Nismo vidjeli zgomilane sve kljove i slonovače, glave životinja po zidovima? Nismo sve to vidjeli? Nismo znali za njegove mlade ljubavnice? To se zamatalo kao: „Tito voli žene“. Koji od gornjih obrazaca nije primjenjiv na zločinca Tita? Tobože nismo znali za izgradnju tolikih atomskih skloništa koje je gradio kao cijele gradove pod zemljom za sebe i svoje drugove iz komunističke partije? Nema gdje ih nema. A narod neka krepa? Što je u zločinca Tita bilo drugačije nego u manijaka Hitlera, kompleksaša Musolinija, pacijenta Staljina, u fanatika Maoa i Pol Pota, u megalomana Kim Jung Una ili tiranina Saddama Husseina? Razlikuju se samo po ukupnoj brojci mučki pobijenih.

istina pod ključem

Kad će HRT napokon smoći snage i prikazati dokumentarac o Titovim zločinima, o buržujskom životu tog nazovi komunista? O tome koliko je Hrvata Židova i Albanaca pobio a koliko nas je njegov raskošni život koštao. Kako to da nema ni riječi o njegovu masonstvu, odanosti britanskoj kruni (ma kakvi Nesvrstani), o tome koliko su koštala brojna njegova putovanja s tri ratna broda tzv. JNA tzv. Nesvrstanima a koliko njegovi pokloni u zlatu i naoružanju zemljama koje su se borile za „neovisnost“. Nakon Bleiburga, Kočevskog roga, Maclja i Križnih putova osim što su po brojnim Titovim gulazima nestajali svi koji su drugačije mislili, Titova udba ubijala je i po inozemstvu, diljem svijeta, sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Goli otok

Dobroslav Paraga primjerice, još je početkom osamdesetih godina robovao, bio teško mučen u rupi od kamena duboko pod mermerom na Golome otoku, samo zato jer je kao student prikupljao potpise za peticiju. Dok je Titov miljenik i trbuhozborac Bakarić prijetio svima: „Sve te intelektualce treba baciti na mermer“ misleći time na koncentracijski logor Grgur i Goli Otok. Koliko je samo koštalo golo održavanje tog Titova arhipelaga gulaga diljem Jugoslavije a za sve te njegove strašne „državne neprijatelje“? Koliko su nas svi ti podzemni gradovi uklesani u stijenu i svi ti koncentracijski logori koštali?

ljubljenje Arafata i Tita

Kad ćemo napokon dokumentarno saznati više o Titovu srdačnom prijateljstvu s Arafatom i o njegovoj mržnji spram Židova i države Izrael? Kad će HRT napokon progovoriti iz svojih arhiva koje su to sve pune istine a koje se tako brižljivo desetljećima skriva? Kad će HRT prestati prepričavati tuđe priče o tiraniji a pozabaviti se onom Titovom, Jugoslavenskom tiranijom? Posljedice koje trpimo još i dan danas, punih četrdeset godina nakon njegova uginuća. Jer zločinci, primjerice Hitler, Musolini, Staljin ili Saddam Hussein trajali su neusporedivo kraće od Titovih zločinačkih pola stoljeća.

Još negdje 1992. MUP Hrvatske predao je nekada cenzurirane knjige Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, što danas sprječava HRT da otvori svoje pismohrane, radijske i televizijske, s nekada zabranjenim emisijama? Duboko u dvadeset i prvome stoljeću bilo bi krajnje vrijeme da te opće istine iz onog prošlog krvavoga jugoslavenskog stoljeća, napokon isplivaju na svjetlo dana kao dokument krvničke prirode Titova komunizma, kao nepobitni svjedoci tiranije.

protiv i za

Mnogo puta razgovarao sam s gledateljima o HTV-u i zaista ih je mnogo koji su vrlo ljuti na sam program. „Ja uopće ne gledam HRT…“ – rekli su mi – „…ali sam ga prisiljen plaćati“. Čuo sam i ovo: „Da HRT nije u privilegiranom i zaštićenom položaju (trajno ga štiti vladajuća politika) i da nema prisilnu naplatu tv-pristojbe, propali bi za dva mjeseca. Sponzori bi im se brzo razbježali“. Treba reći da su ljudi najviše ogorčeni informativnim programom i Acinim „Nu2“. Informativna lakirovka je HRT-ova koma a Stankovićevo - napadam pa gladim - notorno je neuvjerljivo. O diletantizmu „Vjetra u kosi“ nema ni smisla hladiti zube. A onda na radiju: neke se voditeljice čak i cerekaju u eteru. Same sebi. Isto tako prilično je potrošeno i zamorno gledati višegodišnju dopisnicu HTV-ea iz Bruxellesa koja je kao u pjesmi: puna tikova pa ih njiše.

Treba ipak reći da to nisu i potpune istine, HTV ima odlične strane emisije, ima TV Kalendar, tu su vrsni domaći dokumentarci, ima i nešto ozbiljne glazbe te sporta, ima sigurno i još mnogo toga. Tu je konačno i radio program, koji doduše pati od sindroma brbljaonice i manjka glazbe. No „S obje strane Atlantika“ ili „Glazba s potpisom“ ili koncerti ozbiljne glazbe često osvjetljavaju prosjek. Tu je i odličan sugovornik o svemiru, postojano zanimljiv Ante Radonić. S njime je jednostavno nemoguće napraviti loš ili isprazan razgovor, čovjek bi ga mogao slušati satima. Samo ga voditelji trebaju pustiti da govori, potpitanja su suvišna.

tko govori?

I dok sam kod radija (a slično vrijedi i za televizije) emisija primjerice traje pola sata. Kad je riječ o intervjuu, voditelji često zaboravljaju jednu notornu stvar: nije dovoljno gosta predstaviti na početku, mnogi se slušatelji uključuju kasnije pa je nužno gosta oslovljavati i tijekom emisije kako bi svi slušatelji znali a ne pogađali tko je to gost s kojim se razgovara. Na televizijama u Hrvatskoj posvuda je slična boljka, baš kao da urednici priloga i montažeri ništa nisu naučili od stranih televizija. Naime u nas možete pročitati tko je osoba koja govori tek na nekoliko sekundi, zatim se to brzo skida i tako ne znamo tko govori. Strane televizije imaju dobru poslovnu naviku: čim se pojavi neka osoba koja govori, dolje stoji njegovo ime. I stoji tako dugo dok osoba govori. Pa zar voditelji, urednici ili montažeri zaista misle da ime nekog potpuno nepoznatog lica možemo pročitati za samo nekoliko sekundi? Je li tako lakše montirati, da ne upadne slijedeći sugovornik kojeg opet treba označiti? Netko se tu u lancu nastajanja tv-priloga jako muči s medijskom strukom i vjerodostojnim predstavljanjem ljudi. 

nepristojna pristojba

Zaista je mnogo onih vrlo ljutitih i na agresivnost HRT-ovih inkasatora/ utjerivača dugova. Neki čak silom žele ući u stan. Tobože da uhvate obitelj kako imaju tv a ne plaćaju pristojbu. Jesu li HRT-ovi inkasatori na postotku? Pa koliko više upecaju toliko više zarade? Ta je neuljudnost već više-desetljetna i perzistentna. Prešla je sve granice.

Nadalje, da li bi pristojba u ovim teškim inflacijskim vremenima, teškim energetskim vremenima mogla biti manja? Svakako bi i morala biti prilagođena vremenu i biti niža. I nije to upereno protiv HTV-a, moglo bi im se jednostavno povećati dopuštenu kvotu reklamiranja. Nitko ne zna zašto je ona sada propisana tako striktno nisko. Ako smo se kod svih drugih televizija odavno naviknuli na reklame (uz mogućnost preskakivanja i utišavanja daljinskim upravljačem) ne vidim razloga zašto bi nas to (uz nižu pretplatu) imalo smetati kod HTV-a?

još uvijek smeta

U Županji je obilježena 31 obljetnica osnutka 131 brigade Hrvatske vojske. Vrijedno je to sjećanje. Kroz brigadu poznatu i kao Sinovi ravnice prošlo je čak 7.800 pripadnika a poginulo je njih 58. No izraz Hrvatska, hrvatskim još uvijek je nekima neželjen pojam: na visokom spomeniku tek piše Poginulim braniteljima. Kojim braniteljima? Čijim braniteljima, anonimnim braniteljima?? Znači još uvijek nekima jako smeta što su to poginuli hrvatski branitelji pa se ono hrvatskim briše, ispušta, preskače. Tako to onda mogu biti bilo čiji poginuli branitelji i to je sramota. Otvoreno nepoštovanje poginulih hrvatskih vitezova.

biznis Jasenovac

Hrvatska ima puno etno-biznismena koji bi najradije prihvatili brojku ubijenih od 700.00. Tako su ti isti obrtnici na žrtvama, kada se postavilo pitanje kako je moguće 80.000 ljudi ubiti za samo četiri godine, prvo lansirali tezu o plinskom trovanju. No, znamo da je Srbija imala dušegupku, kombi s plinom ali se pokazalo da nje u Jasenovcu nije bilo. Onda se mudri Ivo Goldstein, čuvši da su na Golom otoku radile drobilice kamena kao drobilice ljudi i njihovih kostiju dosjetio da je toga bilo u Jasenovcu. Kada je pala i ta teorija a on zaradio nadimak Ivo drobilica, sad čitamo nove teorije: ustaše su iskapali i spaljivali žrtve. No još nam nisu objasnili kako i čime i u kojem se to roku može spaliti 80.000 ljudi?? I ne samo to nego mudro kažu da su to ustaše radile 1944. kad su već vidjele da će izgubiti rat… znači za oko godinu dana!

S vječito nekritičkim evociranjem Jasenovca i zločinima koji su strašni bila riječ o deset života i deset tisuća, prešućuje se jedna druga strahota. Dok svi mediji u RH odano komunjarski prešućuju da već mjesecima traju iskapanja Titovih žrtava na Kočevskome rogu, dok o tome vijesti nema, iako je riječ o stravičnih 30.000 žrtava i najvećem stratištu Hrvata ikad, Nova TV primjerice ima jako puno vremena da nam predstavi blentavu utrku moto-kultivatora. Neprocjenjivo!

Javor Novak