Javor Novak: Popušta li Putin? Dok bombardira

Pin It

Sprema li Putin ATOMSKI udar? - Alo.rs

očaj in progress

Agresiju na Ukrajinu Putin uvodi u još goru fazu - onu totalnoga rata. Njegova se razočaranja porazima ruske vojske diljem ratišta u Ukrajini pretvaraju u gorki očaj a on u potrebu da se zločinački osvećuje.

Koliko je bijedan, on svijetu javno poručuje odmazdom: na legitiman ratni cilj presijecanja neprijateljske komunikacije (granatiranje mosta) odgovara raketiranjem središta gradova (udarom na civile).No, neki drže kako je napad na most diverzija samoga Putina. Sve je moguće jer trebao je opravdanje za totalni napad na velike ukrajinske gradove. Treba se bojati Putinova očaja jer prije nego padne, a to je još na vrlo dugačkome štapu, on će posezati za sve većim ratnim zločinima. Bilo je samo pitanje vremena kad će dva brata manijaka i diktatora prohodati zajedno: u rat je uvučena i Bjelorusija. 

Nakon raketiranja središta gradova (pod krinkom uništenja energetskih postrojenja Ukrajine) Putin takva zločinstva može pojačati ali teško da ikoga više može šokirati. Ostaje mu sve manje prostora jer još jedna masovna mobilizacija stvorila bi mu nove velike probleme na unutarnjem planu. Ruski tajkuni za sad samo promatraju kako im se bogatstva tope ali pitanje je dokle će? K tome, ruski arsenal oružja je ogroman ali nije beskonačan. Zato azijski Hitler već reparira stare tenkove i oklopna vozila te rat vodi dronovima. Koliko ga pogađa smanjenje prodaje plina Europi govori nam izjava kojom i dalje, čak i nakon svega želi prodavati plin Europi – „Ona samo mora reći želi li to“ – kaže on prozirno. O diverzijama na plinovodima više se ne govori što bi moglo ukazivati na to da se počinitelje skriva. 

Putinov očaj završit će nažalost s bacanjem manjih nuklearnih bombi nakon čega će za sobom povući svijet da padne (ako već nije) u nezaustavljiv pakleni ratni vrtlog. Čak i za one koji nisu pristajali na takvu poredbu sada je definitivno jasno da je Putin novi Hitler Europe. Njegova spremnost da radikalizira rat koji je zapravo već izgubio, da granatira cijele gradove, pa i sam glavni grad, to očito potvrđuje. Zato je njegov očaj opasan za cijelu Europu i svijet. Sankcije i negativni odjeci masovne mobilizacije i porazi ruske vojske na terenu i pad ruskog gospodarstva, posebno plinskog i naftnog biznisa, eksplozivan su koktel po divljeg i umišljenog Putina.

Putinova novija objava da će prestati raketirati ukrajinske gradove i da mu nije cilj razrušiti i uništiti Ukrajinu, presedanska je i iznenadna pomirljivost. Popušta li to Putin? dok i dalje bombardira ukrajinske velike gradove. Ili mu je dalekometnog streljiva ponestalo ili sporo dolazi pameti. Svakako, daleko mu je bolje sam zaustaviti rat i ući u pregovore nego tjerati mak na konac i doživjeti konačan krvavi poraz. No, baca li nam on to pijesak u oči, kupuje li vrijeme dok s dalekometnih (skupih) projektila prelazi na udare (jeftinijim) dronovima?

ma kakav otok Zmajan?

Ilegalna gradnja na otoku Zmajanujako uzbuđuje hrvatske novinare. Cijela galama digla se zbog jedne jedine kućice i dvije barake i ona me podsjeća na onu: drž'te lopova. Dok nam Zmajanom mašu pred očima ni riječi o tome što se već pola stoljeća zbiva u podsljemenskom Zagrebu. A tamo viletine, tri garaže za svaku, terase, bazeni… Ma kakav Zmajan, kakvi bakrači pa u podsljemensku zonu građevinske inspekcije niti ne ulaze. Ne smiju. Sve je riješeno još u gruntovnici, te viletine vjerojatno imaju građevinsku dozvolu koju inače sanjaju toliki hrvatski građani. E ali neki macani imaju veza, znaju kome platiti i koliko pa građevinske dozvole pljušte. Ne i za sve ostale građane. Ovdje je išlo lako, tako lako da je urbanizacija Medvednice već postala normalna stvar. Muči nas jedino Zmajanjel' da? Dok mi hvatamo miševe, slonovi nam tabanaju zelena pluća glavnoga grada. 

sporno obrazloženje presude

Naravno trebamo diskutirati o najnovijoj vrlo spornoj presudi Sanaderu u kojoj sutkinja kaže: „…u odnosu na ratno profiterstvo nema štete za Hrvatsku jer je proviziju isplatila strana banka i njezin iznos ( 3,6 milijuna kuna, op.a. ) nije takav da bi doveo u pitanje funkcioniranje države tijekom rata i mirne reintegracije.“ Kakve veze ima tko je isplatio proviziju? Sanader ju je primio kao naknadu u državnom poslu, zbog državnog posla, temeljem svog visokog položaja u vlasti RH koji je zloporabio radi ostvarenja velike osobne materijalne koristi. Da nije bio na položaju na kojem je bio, do isplaćivanja provizije njemu sigurno ne bi došlo. Službene je državne usluge skupo naplatio i zadržao za sebe a ta je provizija trebala pripasti državi. Prema tome, bez obzira tko isplatio proviziju država je oštećena jer ju nije dobila u poslu u kojem je sudjelovala. Zatim „iznos nije takav da bi naštetio“. Što to znači? Da li to znači da nećemo osuditi pljačkaša koji je za 100.000 kuna oštetio banku jer taj iznos nije takav da bi naštetio poslovanju iste?? Nadalje činjenica da je državni dužnosnik visoku osobnu materijalnu dobit ostvario dok je ta ista država bila u ratu ne može biti drugo nego ratno profiterstvo. Ratno profiterstvo je i kada netko ukrade i preproda tri kamiona vojnih kaciga a to baš nikako ne može naštetiti funkcioniranju države tijekom rata a ni mirnoj reintegraciji. Znači li to onda da ratnog profiterstva s kacigama nije ni bilo?

donose zakone pa ih ne poštuju 

Treba reći i ovo: sudovi su posljednja crta obrane zakonitosti i reda, ako njih ne priznajemo pa onda ovlastimo hiromante, postavimo vješala i lomače na trgove i spaljujmo vještice. Jer to je alternativa saborsko-zastupničkom nepriznavanju sudskih procesa, presuda, sudova. Žalosno dokle smo dogurali. Žalosno po tzv. narodne i saborske zastupnike koji presudu Sanaderu ne priznaju. Koga će oni zastupati kad imaju iskrivljen pojam o pravdi i suđenjima? Kako takvi uopće mogu izglasavati zakone? A očito mogu i ne samo to nego ih onda mogu i nepoštivati!

nepotrebna blamaža

Nakon što je Hrvatski generalski zbor odbio dopustiti dodjelu nagrade knjizi generala Rahima Ademija „Samo istina - ratni dnevnik generala Hrvatske vojske“ u svojim prostorijama, aktualiziralo se ponovno vruće pitanje: je li general Ademi iznio istinu u svojoj knjizi? Kažimo odmah, velike zasluge ovog generala pobjedničke Hrvatske vojske za obranu i oslobađanje domovine uopće nisu upitne. Na tome smo mu vječno zahvalni. 

No što je pobjedničkom generalu (još i po struci topniku) trebalo da ga običan vojnik, časni dragovoljac HOR-a uči kako tzv. JNA s tenkovima T-84 uopće nije bila došla do Šibenskog mosta; kako tzv. JNA uopće nije imala tenkove T-84;čak je štoviše tragično i sasvim apsurdno po generala da ga vojnik ispravlja ovom činjenicom: takvi tenkovi tada još uopće nisu ni postojali!! Postoje tek tenkovi M-84!! A ukrajinski tenk T-84 uveden je u uporabu tek 2001. godine! O blamaže.

očite neistine

Što je generalu trebalo da dijeli i svađa hrvatske branitelje i časnike? Da do te mjere izvrijeđa šibenske branitelje da oni ustanu i tako učestalo i argumentirano prosvjeduju? Samo na max portalu više je od 25 pisama hrvatskih branitelja u kojima oni svaki put uz dva ili tri svjedoka pobijaju lažne navode iz knjige! Koji potop, koja katastrofa po auktora i uvjerljivost knjige!

Što je sve to pobjedničkom generalu trebalo? Zar pobjede u više prevažnih bitaka u Hrvatskom obrambenom ratu nisu dovoljna slava? Zar izlazak na upravo oslobođenu Kninsku tvrđavu nije dovoljno veleban i povijesni uspjeh? Zar odlikovanja nisu dovoljna zadovoljština? 

Nego kako pišu šibenski branitelji, general Ademi na koricama knjige ističe među svojih devet odlikovanja i priznanja i odlikovanje koje nikada nije dobio!! Velered kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom kojim se general Ademi kiti, najviše je odlikovanje Republike Hrvatske, ono se dodjeljuje samo državnicima. Njega je primjerice dobio talijanski predsjednik Cossiga, dr. Tuđman... Velered se dodjeljuje poglavarima država kao najviši izraz priznanja RH za njihovo djelovanje na uspostavi suverene RH, za izniman doprinos njezinu međunarodnom ugledu i položaju te za visoki doprinos razvitku međudržavnih odnosa između Republike Hrvatske i njihove zemlje. Branitelji se zato pitaju kako ga je onda general Rahim Ademi uopće mogao i dobiti??

nu mene

Ono što jako upada u oči na svih gotovo 500 stranica knjige je to da ni u jednoj jedinoj bitki ni pri jednoj jedinoj operaciji u Hrvatskom obrambenom ratu a kad je zapovijedao Rahim Ademi nije bilo poraza, velikih gubitaka ili povlačenja. Baš nigdje neprijatelj nije bio nadmoćan, bolje naoružan. Ne, uvijek su i samo sve to bile pobjede. Pa kad je to istina kako to da rat nije završio već 1992?

Naveo sam samo pojedinačne ali eklatantne primjere neznalačkog a neistinitog pisanja uz nezaobilazni vlastiti ego u knjizi iskićen do paroksizma. Iz svega ovoga neshvatljivoga u što se pobjednički general sasvim nepotrebno i uzaludno upustio, čini se vidljivim kako je on mislio da svjedoka nema, da živućih hrvatskih branitelja nema, da oni junaci koji su oslobađali Šibenik i koji pamte svoje poginule i ranjene vitezove ne će reagirati, da ratnu povijest grada ne poznaje i ne zna nitko drugi doli generala Ademija samog. Kako umišljeno i promašeno.

sa sto na sat

Ova je knjiga zato prava suicidalna misija generala Rahima Ademija. Vrlo opširan i ambiciozan pothvat u koji se rušeći sam sebe sasvim uzaludno upustio iz samo njemu znanih razloga i potreba. S njegovom se knjigom i naslovom dogodilo isto što i s uratkom Freda Matića: tamo je stajalo „Ništa lažno“ a ispalo je ništa istinito, ovdje stoji „Samo istina“ a ispada da je riječ samo o krivotvorini. Nepotrebno a tako žalosno.

pjevač Porfirije

Kako Vučiću trebaju dvije stolice tako i SPC s patrijarhom Porfirijem gusli na dvije strane. Prvo pjeva četničke pjesme, onda njegova SPC odlikuje koljača i osuđenog ratnog zločinca Šešelja a onda Porfirije slučajno dolazi baš u Vukovar baš na dan obljetnice pogibije hrvatskog viteza Blage Zadre. I onda on moli unutar svoje crkve ali ne i na pravome mjestu: na stratištu Ovčari, za sve hrvatske žrtve. Možda je za mučki ubijene i za sve nas i bolje tako. Potiče zatim svoje stado da moli i za katoličke žrtve Škabrnje, Vukovara. Ono kao sve su žrtve iste, nema razlike između „žrtava“ agresora i žrtava u obrani. Nema žrtava koje su branile svoj dom. Ne kaže čije su zločinstvo te žrtve. A kaže da su one nevine. Baca nam pijesak u oči, kako bizantinski. 

Koje velike i humane njegove riječi: „Oni koji čine nasilje nad bespomoćnim ljudima, bilo u ratu ili u miru, dostojni su svake osude i prezira.“ Krasne riječi, samo onda prezirete li sami sebe kad odlikujete koljača Šešelja?

Velik broj policajaca štitio je ovaj razdragani pravoslavni humanizam i sve je prošlo bez incidenata osim onog kad je Porfirije odlikovao i nekažnjenog Vojislava Stanimirovića. On je i inače mogao slobodan slobodno uživati u svečanoj liturgiji. Svi će oni poslije zapjevati negdje drugdje, nešto sasvim drugo a tako staro njihovo.

Najezda je smrdljivih martinija.

Javor Novak