Javor Novak: Kako je trebalo uvoditi euro
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 31 Siječanj 2023 13:00
Uvođenje nove monete u državni opticaj velik je događaj bez obzira koliko mi bili protiv gubljenja te posljednje krpice hrvatskoga suvereniteta. Taj događaj u potpuno krivo vrijeme zato je trebalo dodatno mnogo ozbiljnije pripremiti, pomno odabirati poleđine kovanica jer na njima smo imali priliku koju nismo iskoristili.
Nismo iskoristili na kovanicama donijeti sedam ljudi i događaja relevantnih za hrvatsku državnost i suvremenost. To što smo na čak tri kovanice na poleđinu stavili isto: stavili Teslu, potpun je promašaj, baš kao da nemamo ni povijesti niti istaknutih ljudi. I još gore: taj profil jako nalikuje Tesli i na srbskim novčanicama pa ako ga se već donosilo, trebalo ga je prikazati sučelice.
Još u rujnu prošle godine pripremu za uvođenje eura trebalo je učiniti na onaj najvidljiviji način. Upoznati narod s budućim izgledom novog novca u RH. To znači da su već u rujnu u prodaju trebali ući medaljoni identičnog slikovnog izgleda kako će od prvog siječnja izgledati hrvatske kovanice eura. Fotografije tih medaljona morale su donijeti i sve novine. Sedam kovanica, sedam medaljona trebalo je ići od najvećeg (1 euro) do najmanjeg (1 cent). Najveći medaljon trebao je imati promjer od oko 5 cm, a najmanji od oko 2 cm.
Uvijek se može diskutirati o odabiru osoba za poleđinu kovanica i to je trebalo prvo učiniti unutar Likovne akademije, sveučilišta, HAZu-a, Matice, Leksikografskog, raznih instituta i kulturnih ustanova… a tek potom se moglo ići na nekakvo pučko glasovanje po dnevnim listovima na omrežju. Prepustiti diletantima (Briselu, Vujčiću, Plenkoviću) da nam određuju izgled novca velika je izdaja. Namjerno je propuštena važna i povijesna odluka. Bez referenduma!
Kako su naličja medaljona trebala izgledati? Evo mogućeg primjera:
1 euro = Misal, hrvatski glagoljski prvotisak iz Kosinja (1483.)
50 centi = Marko Marulić (1450.-1524.)
20 centi = Ante Starčević ( 1823.-1896.)
10 centi = Lavoslav Ružićka (1887.-1976.) i Vladimir Prelog (1906.-1998.) Pola
naklade jedan - pola naklade drugi nobelovac, ravnopravno.
5 centi = Franjo Tuđman (1922.-1999.)
2 centa = Vatroslav Lisinski (1819.-1854.)
1 cent = Ivan Meštrović (1883.-1962.)
Trebali smo se zatim ugledati u talijanske nekadašnje vrlo lijepe lire s kovanicama i otisnutim portretima velikana u plitkom reljefu, a ne plošno kako sada imamo nemili slučaj s Teslom. Lire su se kovale još i uprešavanjem dviju različitih vrsta metala čime se postizalo dodatno razlikovanje kovanica.
Na poleđini bi bila ilustracija misala u sredini kao i portreti navedenih zaslužnika, a njihovo ime i godine rođenja te smrti bile bi u prstenu po obodu kovanice. Lice kovanice trebalo bi u što većem obliku nositi (također reljefno) vrijednosti eura, a zatim bi ispod tog broja trebalo stajati ovako (samo bold cifre):
Na 1 euru = 7,54 kuna
Na 50 centi = 3,77 kuna
Na 20 centi = 1,51 kuna
Na 10 centi = 0,75 kuna
Na 5 centi = 0,38 kuna
Na 2 centa = 0,16 kuna
Na 1 centu = 0,08 kuna
Na taj način hrvatski euri na medaljonima kao i kasnijim kovanicama zaista bi poleđinom bili hrvatski, pokazali bismo čime se imamo ponositi, a lice kovanice bilo bi podsjetnik građanima koju valutu smo imali te kako koristiti novi novac. Cedulje s listama, šalabahteri, posebni kalkulatori ili mučno brzinsko i napamet preračunavanje na licu mjesta same kupovine, tako bi postalo suvišno. Građani bi brže prihvatili i naučili zamjenjivati valutu. Tko želi kupio bi medaljon ili cijelu seriju za uspomenu, a ostali bi se iz medija mogli zorno i lako upoznati s budućom valutom i njezinom vrijednošću u preračunatim, a bivšim kunama.
No nemojmo se zavaravati, sadašnji (ne)izgled eura nije slučajan, slučajno ne povjesan, ne znanstven ili ne umjetnički – on je isključiv i politički, on nam je nametnut. Mi smo prihvatili pun diletantizam Brisela (uz sekundiranje Vujčića i Plenkovića) o svoj našoj povijesti i njega smo uzeli kao našu odnarođenu zastavu kojom od sada pa nadalje, sluganski mašemo. Izbavitelj je zadivljen samim sobom i „uspjehom“ uvođenja eura bez obzira na pljačku građana koja se odvija evo već pun mjesec dana. A kad čuje da ga se naziva nenarodnom vlašću silno se pjeni.
dolijao
Još jedan ugroženi Jugoslav dolijao je policiji. Nakon što je divljao na radnom mjestu još u Hrvatskoj, počinio zatim ratni zločin i odsjecanje ruke civilu (!) pa u bijegu u SAD-e lagao čak i američkom imigracijskom uredu, napokon se suočio nakon zločina i sa kaznom. U Hrvatskoj ga tako čeka dvadeset godina, tj. ponovljeno suđenje nakon izručenja, a kako je vrlo osjetljivim Amerima lagao pri useljenju tamo ga čeka i masna kazna od 10 do 15 godina. Ugroženi drug se zaigrao pa je mislio kako samo laž Jugoslava spašava ali je mnogo previše toga izvalio i pred vlastima u dalekoj ali useljenički oštroj jamerici. Taj je zločinac i divljak bio toliko blesav (inače ugrožen) da je i u Americi nastavio s maltretiranjem ljudi u svojoj radnoj okolini što ga je u konačnici i odalo. Ugroženi je ugrožavao druge. Već viđeno. Zbog svega, pravo je čudo što je otkriven tek punih 27 godina nakon pobjedničke VRO Oluje. Bilo bi uputno istražiti i tko su mu (sve) bili ugroženi pomagači, kako kaže pjesma: s obje strane Atlantika.
ne moramo mi nego moraju oni
Svakih nekoliko godina eto nama zločinaca iz Srbije pa se naši i njihovi političari sastanu da „otople“ odnose. Sve pod parolom „mi moramo surađivati“. A zašto bi Hrvatska morala surađivati sa zločincima koji skrivaju svoje zločine i ne priznaju ih? Što mi to moramo i zašto moramo? Tko nam je to naredio, Brisel? Ili Izbavitelj? Mi moramo nešto sasvim dijametralno suprotno: tražiti prvo masovne grobnice, konc. logore u Srbiji, a zatim i obveznu ratnu reparaciju. Tek tada može doći (ograničena) suradnja. I nisu nama krivi samo Srbi, u Hrvatskoj (još) nemamo provedenu lustraciju.
Ništ mi ne moramo, sam briselski kmeti od Sanadera do Izbavitelja i si drugi na vlasti posle 2000-te moraju. Oni moraju, a ne mi, ne Hrvatska. Oni moraju jer jedino tako mogu ostati na vlasti kao briselski namjesnici. Oni provode briselsku politiku odvlačenja Srbije od Rusije u EU, uzaludno, al navek prek hrvatskih leđa.
Batman 1 i Batman 2
Skrij Zagrebu klauna Batmana 1 i eto ti Batmana 2. Bandić je polijevao ulice, učio upravljati bagerom, što sve nije. Pa kako vodovodne cijevi posvuda gradom pucaju, a odgovornih naravno nikada nema, zašto i Tomašević ne bi zajašio bager nad vodovodnim kavernama usred grada? Nakon što je izveo performans prikupljanja smeća, što nam je pokušao prodati pod svoje „učenje“ kako je teško smetlarima, mogao bi isto tako suosjećati i sa zetovcima, liječnicima Hitne ili s medicinskim sestrama, sa svim službama u gradu čiji je posao težak. Ono kao: da se nauči kako je svim tim djelatnicima. Ma koji potrošen i falš populizam, koja imitacija. Koja lažna poruka djelatnicima Čistoće, ono kao: svi smo mi isti! A je li dimnjačarima teško? Pa što se čeka Muenchausen Tomaševiću - zajaši kuglu! Jako rado bacam smeće otkad ga Tomašević skuplja.
kano da je miš 2
I slučaj nestale ruske jahturine s Murtera u vlasništvu blokiranih Putinovih prijatelja ide dalje. „Irina Vu“ duga je 35 metara i teška 135 tona. Kao što sam pisao, riječ je o zvijeri koja ima dva dizel motora s ukupnom snagom od oko 5.300 KS. I kako to već kod nas poslovica kaže, prvo se sada, krađe radi, proganja sitnu ribu i čisti ju se od repa. Zato pomoračke udruge glasno i opravdano ustaju protiv hajke - protiv proganjanja posade te mega jahte, koja je već mjesecima vezana u turskoj marini. Ono što se sada kod nas želi preskočiti je čini se potvrđena činjenica da je jahta imala sve uredne papire za isplovljavanje i prelazak državne granice RH. Tome u prilog ide i zakon koji graničnoj policiji i carini daje ovlasti zaustaviti svako plovilo koje nema uredne papire za prelazak granice. A „Irinu VU“ nitko nije zaustavio. Čak ni u Dubrovniku gdje je punila desetke tona goriva. Nisu kapetanu uručili čak ni rješenje o zabrani plovidbe.
Iz svega je očito da ta mega jahta, pod blokadom SAD., V. Britanije i EU, u marini Betina nije bila zapečaćena. I ne samo to nego joj nisu bili oduzeti ni važeći plovidbeni dokumenti. Za što je dakle uopće kriv kapetan?? Ali policija uhićuje sve redom: kapetana, posadu, a valjda i čelne ljude marine i kapetanije no, bojim se to su tek ribe srednje veličine. Pravi macani, koji su izgleda imali znatan financijski interes da ova jahta „legalno“ nestane, su na najvišim razinama. Riba smrdi od glave. Da li samo u MUP-u ili samo u Ministarstvu mora? Ili u oba (državna) tijela? To tek treba pokazati istraga koja je otpočela sa zakašnjenjem od čak četiri mjeseca. A u Ministarstvu mora nije došlo do uhićenja već tek do smjene odgovornih. Očito se krivnja želi svaliti na one koji nisu politički likovi.
Kako sada izgleda, netko nije poštivao poznatu hrvatsku korupcijsku piramidu: ako se ne nahrani sve od vrha do njezina dna, tada afera izlazi u javnost. U protivnom svi su namireni pa se stvar odvija po starom principu: ujeo vuk magare. A ovo magare vrijedi više od 5 milijuna eura.
U subotu je tako izašla još i smućujuća vijest da je kapetan jahte uhićen, a obrazloženje je apsurdno: znao je da je jahta pod blokadom, dobio je pismenu obavijest! Obavijest ili službeno rješenje o zabrani plovidbe? Pa koji je to način postupanja? Kakva je to službena procedura? Kapetan je znao ali Kapetanija i MUP nisu? Ako jesu kako to da je brod imao uredne papire i za graničnu policiju i za carinu? Čini se apsurdima oko „Irine VU“ još dugo ne će biti kraja.
Odličan glazbeni urednik, prava legenda Hrvatskoga radija, danas nažalost pokojni, imao je uzrečicu: „Italija ima Cosa nostru i to je jedna grozna stvar, ali mi imamo Kozara nostru.“
Javor Novak
