Javor Novak: Sve po starom
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 28 Ožujak 2023 13:06
Osim što nas SNV čitaj SDSS svojim masno plaćenim Novostima konstantno vrijeđa i provocira, on nas gađa i nekakvim stalnim bombastičnim mržnjama spram Srba. U tu svrhu služe im SDSS-ovi godišnji izvještaji, služe im grafiti koje redovito snimaju i objavljuju kao „dokaz“.
U tu svrhu trenutno im služe nekakvi plakati, crteži o srbskom obiteljskom stablu s obješenim ljudima. Kako bombastično. Uvijek bombastično. Očekuju da im povjerujemo kako baš nigdje i nijedan od tih ekscesa nije namješten, od Srba samih. Jer pamfleti su Srbima strani.
U tu svrhu plakali su i jumboplakatno kako je teško biti Srbin u Hrvatskoj. Ne pitaju se stvarno, a zašto? Jeste li ikad vidjeli neprimjeren grafit upućen primjerice Mađarima, Talijanima? Toliko im je teško da mogu obljepljivati Zagreb i plaćati te skupe oglase našim novcem. Srbska vojska je poražena ali velikosrbski projekt nije ni približno. Logičan je tada podsmjeh nekih kolumnista spram Granićeve Diplomatske oluje. Jedino njegove i ničije druge. I debelo post festum, kad glavni suvremenici više nisu živi i kad se pobjedničko ime Oluja može prigrabiti.
Naravno, postoje ekscesi s obje strane, slično kao i u mnogim državama svijeta ali dizati ih na neku političku ili saborsku razinu je podlo utilitarno, a cilj nije da ekscesa bude manje. Dapače. Hrvatski građani i oni lojalni vrlo dobro znaju da ekscesi s hrvatske strane nisu uvijek neovisno provjereni kao takvi i često predstavljaju pravno rečeno neuvjerljive dokaze. Uvijek im treba nešto čime će u Saboru mahati. Ne braneći incidente koji štete Hrvatskoj, treba znati da oni mogu biti i vjerojatno jesu odgovor (mlađeg) puka na stalno trubljenje o ugroženosti Srba. A isti ne vole čuti za staro pravilo o akciji i reakciji. To je plan, žikino kolo, u koje nas žele uvući e ne bismo li se osjećali vječno krivima.
Taj posjed u koji su ušli imamo zahvaliti Sanaderu pa nastavljajući Izbavitelju. Oni Europi i Beogradu žele dokazati i permanentno dokazivati koliko smo tolerantni, veliki demokrati, kako smo Srbima oprostili agresiju, kako nema revanšizma i kako optužbe nisu istinite. I tako su velikosrbi došli na svoje. Politički, upali smo u njihovu zamku. Točno tamo gdje su i htjeli. I sad nam poražena strana pokušava držati svakodnevne uljudbene lekcije. One na koje nikada ne će odgovoriti Izbavitelj. Niti je to sposoban činiti. Pa ne će valjda gaditi vlastito gnijezdo.
Sve to vrijeme, općepoznato je, Pupovčevi malobrojni Srbi jako dobro žive u Hrvatskoj. Popularizacijom incidenata žele odbaciti svaku svoju odgovornost za razaranje Hrvatske koje niti traje od HOR-ta, niti s njime prestaje. Nije tema stalna i stoljetna agresija prema Hrvatima u ovom ili onom obliku, ne, tema je koliko mi njih mrzimo. Jer oni nas ljube. Svojim „dokazima“ valjda kukaju što nisu ispunjeni njihovi snovi da budu glavni, kao u šugoslaviji ili da blistaju kao superstarovi u RH. No, oprost dolazi tek nakon kajanja pa tek onda slijedi ples sa „zvijezdama“.
Koliko su svojim izjavama na dnevnoj razini zatrpali hrvatski medijski prostor a koliko je bilo tzv. odgovora na takvo njihovo stalno iritiranje? I kad se govori o asimetričnom medijskom ratovanju dokaza je posvuda oko nas. Osim Bartolomeja I nemoguće je u SPC-vi pronaći glas razuma. U Beogradu, gdje smo po prvi put svojevremeno vidjeli Pupovca da se on može i smiješiti, ne postoji ni ekumenizma, ni katarze. Štoviše, povijest nas uči da je agresivnost spram Hrvatske njihova trajna odrednica, strategija i taktika. Zato omogućujmo im na sve načine da što prije uđu u EU i postanu velikosrbska, ruska mina u njoj. Tek tada nam slijedi hibridni rat. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova valjda očekuje kako će EU fondovi zajamčeno promijeniti Srbiju. Da, hoće, na gore.
Zaista je teško biti Srbin u Hrvatskoj, tim više što oni ni za što nisu odgovorni. Hrvatska vojska ratovala je u Srbiji, zar ne. Pogotovo je teško kad su podpredsjednici Vlade, kad su koalicijski partner Izbavitelju, kad dobivaju toliki novac za Novosti i ne samo za njih, kad uvjetuju neproporcionalno raspoređivanje svojih ljudi po tolikim RH institucijama. Ako jednog nemogućeg dana SDSS bude u stanju zalagati se za veća prava Hrvata u Srbiji, ako budu sposobni izvesti poredbu: Hrvati u Srbiji - Srbi u Hrvatskoj, s naglaskom na akutni a nepostojeći paritet, moći ćemo reći da su izašli iz svoje trajne busije optuživanja, plakanja i dramatiziranja položaja sebe samih u srbske lukrativne svrhe, naravno. Iz oklopa kojim prozirno pokazuju da im nikada nije dosta i da bi na svojim hrvatskim obrtima mogli zarađivati još i mnogo više. Tema koliko mi njih mrzimo trajno je loživo SDSS-a. Nekada Pupovca, nekada Dragane Jeckov, nekada Anje Šimpraga a nekada u orkestru. Na mig Vučića, Dačića... Taj sloj Srba ni ne zna, ni ne može bez nas.
HTV-eov nasilni aktivizam
Državna televizija koja sebe obožava zvati javnom, na omrežju već bilježi toliko peticija, negativnih recenzija programa, da je očito slijepa i gluha na zahtjeve svojih pretplatnika. I prkosna štoviše. Primjerice tako je to s LGBT promidžbom za djecu (ali i u filmovima za odrasle), tako je to s navalom partizanskih filmova i ofenziva u TV kalendaru, tako je to s nekakvom Zlatnom ligom Mirjane Rakić. Izmišljenom za dohranu HTV penzionera? Oni imaju još mnogo dati. Renesansno, na bilo kojem području. Mladi nemaju. Tako je to prečesto i s programom koji ispire neotporne mozgove u udarnome terminu.
Pritom: važno je razlučiti život LGBT ljudi od promidžbe. Umjesto da se shvati da smo svi ljudska bića i da se promisli koliko je tim osobama težak život posebice kad su u dječjoj i mladoj dobi, da bismo ih prihvatili nameće nam se ideologija i promidžba. Mnogo je lakše odraslim osobama koje su se u zreloj dobi našle na udaru između dva spola ali djeca izudarana hormonima najjače pate. U toj dobi osjećaju se izgubljenima, primjećuju svoje neuklapanje, trpe vrlo bolno ono često školsko nasilje i izrugivanje što može rađati cjeloživotnim strahom. Posebno je krivnja, koju mogu sasvim neopravdano osjećati i teška i opasna. Promidžba i ideologija ne samo da tu ne pomažu nego u „ostalih“ mogu razviti dodatan otpor i primitivnu osudu, što svakako ne pomaže.
HTV proizvodi i emitira po sustavu ako prođe-prođe, a kad se digne buka za propuste, idemo dalje. To je manira silnika koji ima političko zaleđe da bilo kako popunjava program, čitaj: radi što hoće. Pretplata će i plaćica ionako stići. A kad prenesu neki strani dokumentarac koji se rezonatno tiče i nas, to je takva rijetkost da lete esemesovi mobitelima, šire se poruke: svakako pogledajte.
U demokratskom društvu, na koje se mnogi vole pozivati, bilo bi hrabro za HTV uvesti emisiju: peticije građana, reakcije pretplatnika. Ako se ima hrabrosti necenzurirati. Naime ta bi (nesporadična) emisija imala materijala za svakotjedno emitiranje. Godinama. I ne u noćnom terminu. HTV sama sebi proizvodi i gomila materijal za osudu. I iritira i izaziva bijes u toliko pretplatnika. Time dokazuju svoju relevantnost? Skandali su ono što se traži? To bi naravno uključivalo i da bogovi s Prisavlja nauče prihvaćati kritiku, drugačije mišljenje od svojeg, možda podobničkog. I naravno to uključuje dijalog. S pretplatnicima i ne samo njima. Pa makar za početak on bio i populistički. Osim negativno nacionalističkog i revolucionarnog postoji naravno i zdrav populizam, odgojni populizam, onaj poticajni i osvješteni. Jer ne, nikako se ne smije govoriti o konstitutivnom nacionalizmu. Pardon, pričati.
Zgodan je i odnos HTV-ea prema prosvjednicima. Svaka medijska kuća koja je pod svojim prozorima doživjela makar jedan prosvjed, bilo bi moralno da se zabrine i zapita. No ne i HTV-e, nakon višegodišnjeg niza prosvjeda. Šefovske fotelje i vanjske porte i po 200 su metara udaljene pa su im prosvjedi tamo daleka neka, obrambeno zaštitarska pogodnost i baš nikakva neugodna situacija. Ma kakve peticije, one su u Hrvatskoj postale negativnost, kao i referedumi. Postoje telefonske intervencije iz zatvorena kruga, koje se sluša, za koje se odrađuje, koje su najvažnije, a pretplatnici? Pa oni ne ugrožavaju karijeru.
To je shema i program koji se dotiče i negativne kadrovske selekcije kao i opredjeljenja proizvodnje programa za regiju, a ne „samo“ i „usko“ za Hrvatsku. Pa mi smo širi, otvoreni, ne? U skladu s time predlažem promjenu imena kuće, koju neki još misle da shvaćaju nacionalnom, kako bi se još bolje uskladila s potražnjom ocvale ideologije i njezinih sempervivum apatrida.
Javor Novak
