Javor Novak: Državno odnarođivanje i nerješavanje
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 19 Rujan 2023 13:03
Mnogo se buke svojevremeno diglo pri uvođenju nametnute nam te konvencije o tobože zaštiti žena i o obiteljskom nasilju. Navodno to će jako unaprijediti rješavanje problema ali još nije. Očekivano. Vidimo da taj zakon nije riješio obiteljsko nasilje. Ni blizu. Pa što je onda „riješio“. Riješio je famozni Grevio, skupinu ljudi iz EU koja ima brojna naddržavna nadprava.
Ima tome sigurno već više desetljeća kako slušam kako su naši mladi lijeni, kako su gotovani koji dugo žive na grbači roditelja, da su nesamostalni, nedorasli, mamine maze, ne žele prihvatiti odgovornost i kako zaostaju za Amerikom u kojoj djeca odlaze od roditelja već s 18 godina ali čak i ranije.
Prvo treba reći da tako rani odlazak od roditelja nije dobar niti je poželjan. Djecu tada formiraju tuđi ljudi, kvazi profesori, a ne roditelji. Odlaskom od roditelja, ta djeca traže nov očinski autoritet i često ga pronalaze u tim nazovi profesorima. To je u hrvatskoj posebno izraženo na fakultetima na kojima takvi „profesori“ politiziraju, strančare, iz predavanja u predavanje agitiraju kao otvoreni ljevičarski komesari. Još uvijek nekažnjeno. To je u nas vrlo čest slučaj sa studentima iz tzv. provincije, koji dolaze na studij u Zagreb, u podstanarstvo. Uvijek se sjetim jednog mučnog slučaja: od oca koji je stradao 1971. i dvije godine odležao u zatvoru zbog svog prostodušnog i iskrenog hrvatstva, sin sa Hvara, došavši na studij u veliki grad, postaje ljevičar, SDP-ovac! „zahvaljujući“ tako obojenom fakultetu. To je primjer odnarođivanja i nažalost česta je to praksa. Rektorat se tim pojavama uopće ne želi baviti, a morao bi. Jer sveučilište bi, baš kao i vojska, moralo biti potpuno depolitizirano.
Drugo, dugo ostajanje kod roditelja: još nisam upoznao mladića ili djevojku koji se ne bi željeli useliti u svoj stan. Pa čak nisam upoznao ni takve mlade ljude koji ne bi željeli samostalnost u nekom normalnom i povoljnom podstanarstvu. Kome dakle, nije jasno da je sva ta napuhana priča: naši mladi su lijeni, to su gotovani koji dugo žive na grbači roditelja, ne žele prihvatiti odgovornost – jednostavno lažna. To je masna državna laž, koja treba pokriti veliko i dugogodišnje državno nerješavanje problema. Nerješavanje desetljećima. Ali i uporno i neskriveno uništavanje hrvatske mladeži. Potencijala koji onda, (i) time prisiljen, iseljava te gradi neka druga društva, a ne domovinu.
Kako će mlad čovjek s plaćom od jedva 1.000 eura plaćati 400 eura (pa i više) najamninu (bacanje novca kroz prozor) i plaćati još barem 80 eura režija te time živjeti tek s 500 eura mjesečno? U tih 500 eura tada treba stati barem ono golo i najosnovnije: hrana, odjeća i obuća te knjige za faks. I to teško. A kako se tada, i s kojim novcem, družiti, izlaziti s prijateljima? Voditi normalan život i normalnu mladost? Nikako. I zato oni mladi koji (još) ne iseljavaju, ostaju dugo s roditeljima. Jer su paralizirani, jer ih država blokira, jer njihov problem ne rješava. I onda se silno čudimo kako je to u Finskoj, Švedskoj ili Norveškoj puno bolje. Pa normalno kad su to uređene države. Kod njih je nezamislivo da ministar sam sebi dodjeljuje stan i još se žali što je optužen! Kad su plaće tamo pristojne, a krediti dostupni i otplativi, a ne lihvarski, ne zarobljenički. Ponavljam: nisam upoznao mladića ili djevojku koji ne bi željeli useliti u svoj stan.
Time se kod nas potiče i ona najveća strahota: depopulacija. Nije stvar samo u iseljavanju, nego i u tome da oni mladi koji ostaju, u najplodnijoj fertilnoj dobi, ne mogu planirati obitelj i rađati djecu. U takvim ne uvjetima, normalno: rađaju kasnije i rađaju mnogo manje. Jesu li oni krivi za takvo stanje? Naravno da nisu, prvo ih pojedini fakulteti odnarođuju, uče ih da je prije bilo bolje i da je Hrvatska slučajna država, a zatim ih država ne rješavanjem stambenog problema blokira, koči i onemogućava u razvoju i životu.
Mnoga se hrvatska poduzeća godinama žale kako imaju manjak radne snage ali ćete za mnogo manje njih čuti kako imaju program stambene izgradnje, ili poticaja za kredit i nabavku stana mladima. Nije u plaći sve ali u stanu jest sve: i početak i kraj. Zašto se stotine zagrebačkih derutnih stanova, koji godinama zjape prazni, ne bi uređivalo u dogovoru s poduzećima koja imaju manjak radnika? Zašto ne bismo razvili win-win situaciju? Grad bi time dobio uređeni prostor, a poduzeće zadovoljnog, stambeno zbrinutog radnika. Čak ta suradnja ne mora biti doživotna, i ne mora biti vlasništvo. Može biti dugoročni najam na 15 ili više godina. Mi uvijek otkrivamo toplu vodu, a sve to u inozemstvu već odavno postoji. I što je najvažnije: funkcionira i rješava.
mobitel operateri u RH rade što hoće
Nezadovoljan poslovanjem A1 teleoperatera informirao sam se o cijenama sličnih usluga u Njemačkoj i saznao: tamo se plaća 49 eura za omrežje i fiksni telefon, pa i ako ga ne koriste. Za mobitel dodatno plaćaju prepaid cijenu od 10 eura za 3 GB na 4 tjedna.
Cijena je to slična mojoj bivšoj za pun paket, ali što nedostaje? Pa samo jedna sitnica: cijene su dakle u Njemačkoj i Hrvatskoj podjednake ali nisu plaće!! Toliko puta koliko je prosječna Njemačka plaća veća, toliko puta su i ove teleoperaterske usluge bitno jeftinije u Njemačkoj nego u Hrvatskoj. A prosječne njemačke plaće su oko tri puta više. Što Vlada čini da te cijene prilagodi hrvatskom tržištu? Ništa. Teleoperateri su nedodirljivi samozvani bogovi.
A zašto sam bio nezadovoljan? Uputio sam im ovo pismo:
Poštovani,
Ovim putem iskazujem svoje veliko nezadovoljstvo i upućujem Vam prigovor po više osnova:
1. Prošle godine u kolovozu, kad me je Vaša referentica nagovorila da prijeđem k Vama i ponudila mi 6 mjeseci besplatnog korištenja (tv, internet, mob, internet preko moba) uopće mi nije objasnila cijeli proces. Prešutjela mi je osnovnu i ključnu stvar: da nakon 6 besplatnih mjeseci slijedi nekoliko mjeseci promotivne cijene (od 25 e mjesečno), a nakon toga nastupa 100 % -tno poskupljenje usluge na čak 55-58 e mjesečno!! Da mi je to rekla sigurno ne bih prihvatio takvu „uslugu“.
2. Zatim, nisam od Vas dobio niti elementarnu obavijest o toj velikoj promjeni, nego je samo stigao duplo veći račun na kojem sitno više ne piše „promocija“ nego samo stoji naknada za „Super Internet“. I to naravno smatram iznimno nekorektnim.
Ističem kako opseg usluge nisam povećavao, nisam kupovao mob na kredit. Lako moguće da sve piše u ugovoru koji sam potpisao, ali prešutjeti poskupljenje s 25 na 55 eura, za više od 100 % ! i to u trenutku samog ugovaranja, ostavlja vrlo, vrlo loš dojam o nekorektnom poslovanju. Ima još!
3. Odlaskom u A1 poslovnicu na Trgu D. Iblera referentica me prvo htjela uvjeriti kako je sve u najboljem redu. Zatim mi je kazala kako je taj paket od 55 e jako povoljan, pa mi je pokušala uvaliti tvrdnju kako do sada nisu imali nikakvih prigovora. Pitao sam ju je li njoj normalno da račun skoči s 25 na čak 55-58 e mjesečno, na što je opet ponavljala isto. Kako ništa od mojih argumenata nije htjela prihvatiti, upitao sam ju ima li neki manji paket usluga? Na to mi je, kao iz topa i drčno, kazala kako nema!
Došao sam doma, otvorio Vašu stranicu i pronašao da čak Vi sami pozivate, nudite kao svoju promociju, paket ali za 48 e, dakle za 140 e godišnje manje! Dakle ili ne poznaje poslovanje ili je drska, ali svakako: dala mi je potpuno pogrješnu informaciju!
Isključivo o Vašem odgovoru na sve ove nekorektnosti u Vašem poslovanju, ovisi hoću li platiti koliko sam dužan za raskid i završiti ili ne postojeći ugovor s Vama. Hvala lijepa na odgovoru.
S poštovanjem: Javor Novak, novinar, Zgb
Na to su mi odgovorili:
Poštovani,
u prilogu vam šaljemo informativni i okvirni izračun naknade za prijevremeni raskid vašeg pretplatničkog ugovora. Lijepi pozdrav, vaš A1 tim
A1 Hrvatska d.o.o.
Služba za korisnike
Dakle moćnici ne odgovaraju na prigovore pobijanjem mojih navoda (tacitus consensus), isprikom ili komentarom, iako za tu svrhu nude i mail i telefonski broj za pritužbe. Moćnici se ne ispričavaju, oni su uvijek u pravu. Prešutno štite i svoju službenicu u salonu A1 kao i sve što je ona istrkeljala i krivo informirala stranku.
Sačuvaj Bože da bi A1 oštećenom klijentu ponudio neki sitan popust, kao znak isprike, dobre volje i nastavka suradnje ili dobra poslovanja ali i poštovanja klijenta, a koji je doživio trostruku neugodnost: i pri sklapanju ugovora, i pri plaćanju mjesečne rate i u njihovu salonu. Takvi su to silnici. I tako prešućuju najbitnije: cijenu i neposlovnost svoje službenice. I tako nas gule koliko i kako hoće. Sigurno nisam jedini koji je plaćao mamutskih 60 eura mjesečno za tri usluge, a gotovo isto toliko plaćam za sve režije za stan, od pričuve, struje, plina, holdinga te pričuve za garažu! Ali službenici A1 operatera poskupljenje od 100 % je sasvim logično, njoj je to dobra cijena!! Jest za nju ali nije za klijente, koji joj pune mjesečnu plaću.
Što je lijek? Naravno i jednostavno: potražiti drugog operatera. Osobno, prešao sam drugome, raskinuo s takvim A1 i sada mjesečno štedim 16 e ili godišnje čak 192 e. Kome je to zanemarivo, neka ne traži novog operatera. Čak sam dobio i veću brzinu interneta i više minuta za razgovore i za sms.
Na sve ovo stižu nove negativne vijesti: „Možete li zamisliti da u jednoj od najprofitabilnijih kompanija u Hrvatskoj, A1, koja je građanima Republike Hrvatske od 1. srpnja povećala cijene usluga za 8,5 %, uprava odbija pregovarati o povećanju plaća radnicima? A te plaće su na razini 590 e u najnižem platnom razredu u kojem je zaposleno oko 400 radnika, odnosno 20 % radnika kompanije“ - „Radimo, a živimo na rubu siromaštva" - kazala je predsjednica Hrvatskog sindikata telekomunikacija. „U A1 Austrija radnici imaju kolektivni ugovor, plaće im se usklađuju s troškovima života i imaju dobar socijalni dijalog“. To je još jedan dokaz A1 samovolje i arogancije u Hrvatskoj? I zato su djelatnici prisiljeni ići u štrajk, čime će dakako dodatno osramotiti bezdušan A1? I što na to radi Vlada RH? Ništa. Izbavitelj napada novinare da šire teme koje su ne-teme. Jer valjda on je taj koji će nam propisivati što jesu, a što nisu, teme.
likuju militantne feministice
Vlada je predložila nov zakon ali samo o nasilju nad ženama. Žene su u RH time, snažno privilegirane. Nove odredbe prilično su drakonske ali veliko je pitanje hoće li one uopće uroditi plodom: manjim obiteljskim nasiljem. Kad bi to bilo tako, da se oštrim kaznama smanjuju zločini, ne bismo svako malo imali slučajeve za doživotni zatvor. Društvo se brani prevencijom, prosvjećivanjem i obrazovanjem, a ne visokim kaznama. To je dakle prvi promašaj.
Drugi je promašaj taj što se ne spominje žensko nasilje nad djecom (koja su najnezaštićenija i najugroženija) te žensko nasilje nad suprugom/partnerom. Iako se ove militantne feministice uporno prave kako tog nasilja nema ili je ono beznačajno, mnogi slučajevi ih demantiraju. Posljedice po psihu djece, koja rastu bez oca, uz snažnu nasilnu indoktrinaciju protiv njega, dugoročne su i nimalo bezazlene. Poznato je da se zlostavljano dijete ne zna, ne može i misli da se i ne mora braniti. Poznato je i da pri tom razvija štetan osjećaj vlastite krivnje, srama, da razvija usađenu mržnju spram oca te postaje nesigurno u sebe. U konačnici, od majke zlostavljano dijete, manifestira somatske posljedice (npr: mucanje), ostvaruje lošiji uspjeh u školi i manifestira neodgovorno ponašanje (bijeg od kuće, alkohol, droga, tuče, krađe). Ovaj novi, feministički, prijedlog zakona na sve ovo ostaje i gluh i slijep te odobrava posljedice ženskog nasilja.
Ovo nije rat militantnih feministica protiv nasilnika, ovo je rat protiv svih muškaraca. (Ugrubo) tri su vrste feministica: one koje mrze sve muškarce, one koje troše sve muškarce i one koje su ružne (za što su očito krivi muškarci).
Ne treba pri tom zaboraviti ni činjenicu da indoktrinirano i zlostavljano dijete zajedno s time osokoljenom nemajkom otvara sve nove i nove prstenove nasilja i svađa, umjesto da se majke, kao prave roditeljice, posvete zaliječenju svih rana u djeteta, a nastalih mučnim brako-razvodom. Sporedno tko je kriv za rastavu. Pri tome je inkasiranje alimentacije važno oružje nemajki. Iznosi alimentacija kod nas su potpuno voluntaristički, samovoljni i nekontrolirani. (Uglavnom) nemajka ih može rasipati kako hoće i na koga god hoće (pa tako i na sebe). Neke zemlje primjerice, imaju logičan propis da se (uglavnom očev) novac od alimentacije ima strogo koristiti za potrebe djeteta. Nije uopće nepoznat ni zakon po kojem su (uglavnom) majke svaki mjesec dužne podnijeti račune iz kupovina, a koje se odnose striktno na dijete. Dakle osim brzopletog donošenja drakonskog novog zakona, bilo je uputno pogledati kakve zakone ima Europa. Sve već vani postoji ali mi imamo potpuno krivu naviku kopiranja. Mi kopiramo iskompleksirano, kao provincijalci spram velikih, umjesto da preuzimamo od razvijenijih.
tzv. Istanbulska
Mnogo se buke svojevremeno diglo pri uvođenju nametnute nam te konvencije o tobože zaštiti žena i o obiteljskom nasilju. Navodno to će jako unaprijediti rješavanje problema ali još nije. Očekivano. Vidimo da taj zakon nije riješio obiteljsko nasilje. Ni blizu. Pa što je onda „riješio“. Riješio je famozni Grevio, skupinu ljudi iz EU koja ima brojna naddržavna nadprava. Koji mogu prelaziti granice bez kontrole, koji ne mogu biti prekršajno kažnjavani, ni policijski zaustavljani, koji primaju izvan serijske plaće i to doživotno. Dakle ti privilegirani europejci, koji se inače na papiru kunu u ravnopravnost i jednakost i demokraciju, imaju veća prava od diplomata. Zašto je to i uopće bilo nužno?
Mnogi su blebetali o Istanbulskoj, naročito Izbavitelj kojem je to bilo nametnuto iz Bruslja, ali ni riječi o tome koje je to ljude, s kojim imenima i prezimenima, Vlada u Hrvatskoj unaprijedila u ništa manje nego masno plaćene i nedodirljive. Diplomatima su barem znana imena i mjesta i trajanje s danom završetka službe, a što znamo o nadzornim fantomima iz EU i Grevia? I onda neki fantaziraju da smo mi demokracija.
Javor Novak
