Javor Novak: BBB-si kao ničiji građani
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 12 Rujan 2023 13:00
Tjedni prolaze, a hrvatski dečki još su uvijek (svi!) u zatvorima u Grčkoj. Novosti nema. Silenzio stampa? Nema više ni riječi o analizi njihovih mobitela, o analizi snimki sa stacionarnih kamera, a pogotovo nema snimki sa samoga stadiona! Nema, iako je sve to već odavno trebalo biti i dovršeno i objavljeno.
Davno je već većina mladića trebala biti puštena da se vrate u domovinu. Ali ne samo da se još ne zna tko je ubojica/ce, nego se još ne zna ni koji su od njih većine potpuno nevini. Lako moguće da je ubojica Grk pa se zato sve i zataškava.
I sad se ljudi pitaju zašto se ne vrši pritisak na Grčku, zašto se ne traži brži postupak? Pa, kao i s obnovom Banovine nakon potresa, odugovlačilo se s obnovom, zapinjalo i nikako da se krene. Onda je magijom Izbaviteljevog HDZ-a na čelo obnove postavljen supermen Bačić i gle čuda: mrtve patke lete! Odjednom obnova krenula tik pred izbore. Slučajno. Kako s jadnim narodom na Banovini tako će biti i s našim BBB mladićima: oni su tek izborna moneta Izbavitelja. Bit će pušteni tik pred izbore, a naš spasitelj Izbavitelj I ponosno će se time hvaliti kako se već hvali svaki pokvareni političar: tik pred same izbore.
Vlasti u Hrvatskoj nakon teatralnog posjeta Grčkoj, uzaludnog sastančenja i usput površnih razgovora o sudbini hrvatskih mladića, utihnule su, i ne rade baš ništa. Kontakata s (prijateljskom?) Grčkom nema. Osim kad Grcima zatrebaju besplatni hrvatski kanaderi za gašenje njihovih mamutskih požara. Tada im ih šaljemo kao da ih imamo 200. I tada Vlada RH baš nikada ne objavljuje koliko nas sve to košta. To ne pita, čudno je, niti oporba! Ali kad treba povećati plaće osiromašenim hrvatskim građanima ili spasiti umirovljenike da se ne objese od jada, tada se Izbavitelj hvali povišenjima, kao nedavno kod umirovljenika, iznosima na drugu decimalu. Ali kad treba hrvatskoj javnosti priznati koliko milijuna nas košta pomoć Grčkoj u kanaderima, pilotima, pričuvnim dijelovima i serviserima, tada Izbavitelj šuti kao akvarijska ribica. Sačuvaj Bože da bi hrvatskoj javnosti kazao koliko nas koštaju kojekakve otvorene strane agenture, čitaj nevladine udruge.
sasvim suvišna HNB
Nakon što smo ušli u famoznu eurozonu, koja je stvarna potreba za lokalnom Hrvatskom narodnom bankom? Nikakva. Ona je čista ekspozitura Europske središnje banke. HNB je obična sluga europskih banaka na punu štetu hrvatskih građana. Osim Izbavitelja, posebno je mučno slušati guvernera Vujčića koji je vječno glagoljao o tome kako će inflacija biti mala pri uvođenju eura (a naravno uopće to nije bila) baš kao što sada opet lažljivo glagolja kako inflacija u hrvatskoj pada. Čim čujem za njihove hrvatske financijske uspjehe, znam da tonemo. Kad slušate tu dvojicu Muenchausena u hrvatskoj se sasvim dobro živi. Jedino su mali problem brojčani pokazatelji koji su nam najlošiji u Europi. Ističu kako inflacija stagnira ili pada ali prešućuju da nam je BDP u minusu! Zato ta dvojica mitomana i trube o tome kako nam je silno dobro. Laži, laži i nešto će i ostati. Od njih dvojice gore je samo slušati ministra Filipovića iz ministarstva gospodarstva i tobože nekakvog održivog razvoja (ma što to značilo). S njima u društvu je i Ivica Puljak kojeg je jako teško slušati. Baš kao i Starog Mačka, policijota, koji stalno iskače iz paštete, svejedno je li riječ o coroni ili o prometnoj nesreći.
šefovi sindikata Bogom dani?
Umirovljenici su primili povišicu manju od 8,5 %. Kome treba crtati da je to stiglo u uvjetima najmanje dvostruko veće inflacije? Vlada računa s onim siromašnim i skromnim umirovljenicima koji će uvijek reći: bolje išta nego ništa. A kad slušate našeg vrlog spasitelja i faraona i Izbavitelja, riječ je o najvećoj povišici ikad. Ma najte dajte. A jesmo li ikada imali inflaciju od 20, povremeno i do 30 %? Jesmo li imali takve potrese, poplave, bujice, iseljenje i doseljenje koje će nas i te kako (i) u buduće koštati? Jesmo li ikada prije imali coronu? I sad se umirovljenicima bacaju mrvice sa prebogatog stola, krcatog lovom od inflacije, krcatog od turističke sezone. U tim uvjetima, bila bi već opća sramota da Vlada isplaćuje povišice od tek 16 %, a nekmoli samo katastrofalnu polovicu toga.
I dok sam kod turističke sezone: mediji pišu kako je jedan hrvatski otok najtraženiji strancima. Kupuju kuće ali kupuju i parcele, kao ludi, na Viru. Tako će taj naš otok, odavno prekrcan kojekakvom gradnjom i zagušen suludo uskim i nepravilnim ulicama, izgleda postati prvi hrvatski otok na kojemu će se graditi neboderi. Jer toliko je divlje gradnje na Viru, da još jedino preostaje graditi u vis. No, smijem li upitati nešto sporedno: a kako Vir stoji s kanalizacijom?
Jeste li se ikada zapitali kako šefovi sindikata postaju šefovi? Tko ih bira na visoke, i te kako masno plaćene položaje? Jeste li ikada među radnicima neke tvrtke ili među umirovljenicima čuli da će se održati izbori za predsjednika pojedinog od stotinu sindikata? Pa tko njih onda bira? Kada su i kako umirovljenici ikada pozivani da se učlane ili da izađu izbore i biraju najboljeg od ponuđenih mogućih sindikalista? A kada ste čuli da se govori o tome koji je to famozni ključ po kojem se biraju oni predsjednici „reprezentativnih sindikata“, koji će pregovarati (u ime svih nas!) sa Vladom RH? Njih bira vlast? Oni su po zakonu sindikati „više razine“ (najmanje 3.000 poslodavaca, 100.000 radnika i rad u najmanje 4 županije). Vidi u čak 33 članka: „Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata“. Sve je to lijepo, ali ništa o tome kako se njih bira. Neki od njih i kuće grade, toliki su to rabotnici, silno zabrinuti za standard i položaj radnika, koje bi imali predstavljati, a ne jahati im na grbi.
Kako je dobro poznato, sit gladnom ne vjeruje, pa tako ni mi ne vjerujemo lovom umašćenim predsjednicima nekakvih „reprezentativnih“ sindikata. Oni služe Izbavitelju i jednostavno s njim šuruju, a ne da zastupaju prava radnika i umirovljenika. Umjesto da su u stalnim demonstracijama zbog disproporcija: povećanje 8,4 %, a inflacija 20 %, oni blebeću po televizijama i glumataju nezadovoljstvo. Kad ste čuli da barem neki od sindikata poziva svoje radnike da se učlane, da budu dionici sindikalizma?
Kako uopće nastaju predsjednici sindikata? Stalnim dodvoravanjem direktorima? Sluganskim odnosom s vrhom firmi? Vlade? Kad pogledate što ti brojni sindikalisti sve propuštaju učiniti, očito je da su kupljeni. Oni su korisni jedino direktorima firmi i Vladi, a nikako ne radnicima koji ih svaki mjesec uredno plaćaju. Da nije tako oni bi oštro i često prosvjedovali, a to se uopće ne događa.
Svojevremeno, gledao sam predsjednike sindikata kako u zgradu HRT-a na Prisavlju, na Mramornu portu, u emisije u živo, bilo na radiju bilo na tv-u, dolaze u skupocjenim limuzinama sa šoferom. Ma tko njima još uopće vjeruje? Oni su zastupnici radnika i umirovljenika? Oni su odavno (pot)kupljeni.
Svojevremeno je predsjednik nekog od HRT sindikata, napola primitivac, dolazio u našu sobu da mu naš šef napiše dopis, jer ga sam nije znao ni osmisliti, niti napisati! Ne zna čovjek na računalo. Ali je zato godinama vozio srebrni alfa romeo! I uredno čučao kao peso pred vratima ravnateljstva. Kad sam se želio ispisati iz sindikata, zavlačili su me iz mjeseca u mjesec. Ono kao: pa vi ste član sindikalne kase – nisam! Pa vi imate sindikalni kredit – nemam! Pa nemojte se ispisivati… itd. Dok nisam počeo vikati…
Usput možemovci hvataju ribice lude pa obećavaju povećanje mirovina od mizernih 10 %. Tko pak još njima uopće vjeruje, nakon što su se u Zagrebu obrukali i po pitanju odvoza i recikliranja smeća, i po pitanju Jakuševca, i po pitanju roditelja i djece, i po pitanju nepokošene trave... Zato ono što je ostalo od SDP-a, kroz isprazna usta Grbina, nudi već i 50 % povećanje mirovina. Što idemo dalje u izbornu kampanju, a koja već naravno traje, čini se da će plaće narasti na 2.000, a mirovine na 1.000 eura, a moguće još i više.
robovi Izbavitelja
Što su saborski zastupnici faraonu Izbavitelju? Što su njemu političke stranke, a što obični građani? Članovi izabranih političkih stranaka, koji su dobili podršku glasača, za Izbavitelja su odnedavno „politička sitnež“. Toliko bezobrazno. S tolikim prijezirom. A prema kome? Pa prvenstveno prema građanima Hrvatske koji nisu svoj glas dali njemu. Zato ih valjda treba, s visoka, vrijeđati. Kao faraon, kao robovlasnik robove.
Odakle u Izbavitelja toliki bijes? On kipti zato što ga oporba lupa njegovim aferama, slabim procjenama, očiglednim lošim kadroviranjem pa traži i njegovu odgovornost. Logično. Ministar Banožić, koji je mudro i bahato sam sebi dodijelio stan u središtu Zagreba i tako upao u sukob interesa, po svim ljudskim i drugim europskim kriterijima, trebao je dati ostavku još prije mjesec dana, najkasnije. No, taj nenadomjestivi, izvrsni Izbaviteljev izabranik, umjesto ostavke pokazuje nevjerojatnu drskost, on bi sad na Ustavni sud, a poslije valjda i na Europski?! Dok sve to traje on će i dalje jahati na ministarstvu, ne. Iako mu je presuđena (Povjerenstvo za sukob interesa i glađenje političara) upravo komična globa (od 900 e) što je iznos koji on zaradi za samo dva radna dana, on bi tražio pravdu, on je zakinut, on je krivo presuđen. Koja bijeda duha. Da ti pamet stane koliko Izbaviteljevi ministri drže da su nedodirljivi. Što radi Uskok? Ali ne bi on tako da ga Izbavitelj ne brani, što je sramota nad sramotama. Kaže nama Izbavitelj „rekao sam mu jedino da ja ne bi sam potpisivao, dao bi to nekom drugom“. Drugim riječima krađa stana mogla se pametnije izvesti ali predmet (oteti stan) uopće nije sporan!
Nakon što je već bio prisiljen promijeniti valjda 25 svojih ministara, još jedan Izbaviteljev pulen je (naravno HDZ-ovac) predsjednik Uprave HEP-a, Barbarić. Ni njemu (još) nije ni na kraj pameti da je već odavno trebao dati ostavku. Ni on po Plenkoviću nije napravio ništa sporno. To je krasno stajalište predsjednika Vlade RH koje je inače u potpunoj suprotnosti s Državnim inspektoratom, a sada već i sa Uskokom. Plenković drčno brani i tog svoga pajdu Hvaranina, drži kako je to obična nadogradnja šupe, a ne gradnja vile kraj mora. Drži kako mu građevinska dozvola nije ni trebala te kako nema ništa sporno što je hitri Barbarić već dobio i HEP-ov priključak na sankcioniranu vilu! Njemu ništa sporno, inače protuzakonito.
I onda, nakon afere s vilom koja tinja već valjda dva mjeseca Barbarić mudri izjavljuje: „Srušit ću svoju kuću ako se u upravnom postupku dokaže da je Državni inspektorat u pravu“. Znači ni njemu kao ni Banožiću ne pada napamet dati časnu ostavku nego nam obojica mažu oči. Barbarić će srušiti kuću ali mu ne pada napamet da bi i prije nego što ju sruši prvo trebao dati ostavku kao predsjednik Uprave HEP-a. Dok traje postupak i on će dalje nesmetano jahati Upravu HEP-a. Ne, on će tek srušiti kuću i nikome ništa, idemo dalje! Neš ti predsjednika.
Može li gore? Može. Aferu INA još nisu ni razriješili, a već je izbila afera plin. Za jedan cent. I sada Izbavitelj ponovno grčevito brani sve svoje trule jabuke. Možemo samo nagađati zašto? Zato što je s njima dijelio lovu? Zato što misli da od afera ne će biti ništa? Zato što misli da je bolje sada grčevito braniti sve svoje pulene, nego odmah ih smjenjivati? U svojoj opijenosti vlašću, u svom sljepilu on uopće ne vidi da je najgore od najgoreg kolerično braniti svoje pulene, a zatim ih pod pritiskom sudstva morati naglo smjenjivati. To je dvostruki poraz. To nije samo moralno i promašeno pitanje tako postupati, to je i velika politička šteta. Jer, time šalje vodu na mlin jednoj divljačnoj graktalici Benčić, poklopcu svih lonaca pa i šire, jednoj uzornoj kažiprst-kopačici Urši i ostalim iz nesposobne ekipe Možemo. Ma kakav faraon, Izbavitelj je običan gipsani vrtni patuljak, kakve sve promašaje izvodi. No, ono što je ostalo od SDP-a čini mu veliku besplatnu uslugu: izabrali su glasnog, a savršeno ispraznog Peđu Grbina kao kandidata za premijera. Izbavitelj s njime u trci - sigurno dobiva! Jedino ako… Na skupu sluđene mladosti HDZ-a Izbavitelj je govorio punih 45 minuta. To je mogao prodati samo njima. Neka-neka, neka tako nastavi, daje nam nadu da će ipak pasti.
Politika u Hrvatskoj, a nikako hrvatska politika, već je dugo drska. Nakon što se uvale u fotelje temeljem glasova građana, pljuju na sve nas. Govore o „marginalcima“ (koka Kolinda), o „političkoj sitneži“ (faraon Izbavitelj) ili nam bacaju na desetke uvrjeda kao što je to činio Smesić i kao što to sada čini Zmilanović. Sve me više podsjeća na Moai kipove na Uskršnjemu otoku.
Uvijek se sjetim legendarnog glazbenog urednika Hrvatskoga radija pok. Slobodana Šelebaja. On je još početkom osamdesetih godina imao poslovicu: „Italija ima jednu strašnu stvar, zove se Cosa Nostra. A kod nad je nešto još mnogo gore: Kozara nostra“.
kuna protiv eura
Umjetnik Vilko Žiljak zajedno s Miroslavom Šutejem dizajnirao je hrvatsku kunu. I to odlično, kako sada vidimo i nenadmašno. Rukovodili su se prirodno time da i kovanice budu čitljive, što baš nikako nije slučaj s eurima. Dvadeset, deset, pedeset euro centi neprepoznatljivi su i slabo vidljivi baš kao i euro i dva eura. K tome, čemu služe sve one puste sitne kovanice ispod pola eura? Baš ničem, osim da vam pune novčanik i unose zbrku pri plaćanju. Što u hrvatskoj možete kupiti za 20, 10 ili 5 centi? Ništa, ili još i manje. Dva ili jedan euro cent? Pa oni su čisto ruganje s ljudima. Tko s njima plaća ili ih uopće prima natrag?
nu mene
Nakon tolikih, nakon Maje Šuput, Vlatke Pokos, Severine, Elle Dvornik, Karleuše, Vujice, nakon tolikih lepotinja, koje redovito izlažu svoj život i guzice fotografima i medijima, eto nama u vrhu celebritija i nekadašnjeg predsjednika Vlade RH pa ministra Zlatka Mateše. Čim promjeni dragu - eto njega u novinama. Nu mene. Dođe mu to kao olimpijski sport. Njegovim stopama i da će Marin Miletić. Valjda Mateša misli da se ne zna što su to trofejne žene i kako trebaš imati para da ih si možeš priuštiti. Ono kao dogodila mu se ljubav (po osmi put). Hahahha, nije jedino rečeno prema čemu: džepu? Ono kao moguća je ljubav i u 74-oj. Možda, ako imaš dobre prijatelje ili si ovladao umjetnom inteligencijom.
Javor Novak
