Javor Novak: Profit, a ne život
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 09 Travanj 2024 13:00
Nestanak i smrt djevojčice u Srbiji u Hrvatskoj je medijski praćen na degutantno profiterski način. Ne iz dana u dan već iz sata u sat, objavljeno je do sada valjda već pedeset članaka (nijednog nisam čitao). Sve je to naravno s namjerom podgrijavanja teme bez obzira što je riječ o smrti male djevojčice. Ono kao mediji su silno zabrinuti, što je s djevojčicom?
Znamo da su oni u hrvatskoj u srbskim rukama pa je i ta činjenica doprinijela lukrativnoj senzaciji iz susjedstva. Profitu stečenom na strahoti uzaludne potrage te na strašnoj smrti tiskanoj i snimanoj bez mjere i ukusa, ne poštujući ni strahove i bol roditelja ni osnovni ljudski pijetet. Dvaput su je ubili.
Vezano uz strano vlasništvo medija, a otkako imamo Zakon o hrvatskome jeziku, u medijima su učestale provokacije. Odjednom kao nikada do sada, jeste li primijetili, izranjaju primjerice „rasturanja“ ili „ostrva“, sad će samo što nije i „keva“. Jesu li to samo otoci vidi se i po tome što se više ne ispravljaju ni zalomi, ma ni da bi zatipci.
evo mene na izborima
Upravo je nevjerojatno koliko se ljudi gura u politiku i misli da baš oni mogu participirati. Od onih koji nemaju što ponuditi, preko onih koji tek nabrajaju sve hrvatske probleme, do nikoga od njih koji ne precizira koliko bi sve te njihove mudre zamisli i ideje financijski stajale i odakle novac, do onih koji ne znaju ni govoriti, a neki čak imaju problema i s disanjem. Svi bi oni u Sabor, na slast i mast, na privilegirane mirovine, na nerad i blebetanje. A neki nisu kadri u pet radijskih minuta niti uobličiti ono što bi mijenjali.
Velika je naplavina lijevih stranaka ima i nemalo lijevo radikalnih, u toj lijepoj našoj navodno katoličkoj, u zemlji koja koketira s ustaštvom, koja je konzervativna i mizogina, jel' da. Ali zato su nam tu (kao pretučene) regionske pevaljke da nam ispod centimetarske žbuke približe Tita te nam tako nelustrirano još po koji put odkmeče na neželjeno, o veličini tog „našega“ sina. Zapravo presudno nam je pitanje svakako i danas i sutra hoće li ga se Beograd odreći, a Kumrovec razdragano izložiti njegove kosti? Umjesto da ga vrate u rodni aristokratski Beč ili staljinistički formativnu Moskvu gdje mnogo realnije pripada. Ali nema interesenata, njima su i previše dva njihova satrapa.
prva neizborna sličica:
Prije koji dan obje novine i Morgenzeitung i Abendzeitung donijele su ovakvu „vijest“: „Pa ja više ne dam budalašima, dvije trećine života su mi budale odnijele. Ja više ne dam tim različitim budalašima, pijavicama da me razvlače kako hoće.“ (Karmela Vukov Colić i to kao direktorica Turističke zajednice Dugo Selo)!
I nikome ništa, nema reakcije, nikakve čak ni od pravobraniteljica. A zamislite buku i prašinu koju bi digao ovakav izričaj: Pa ja više ne dam glupačama, dvije trećine života su mi glupače odnijele. Ja više ne dam tim različitim glupačama, pijavicama da me razvlače kako hoće.
Toliko o mizoginiji u Hrvatskoj.
druga neizborna sličica:
Priča mi prijateljica koja je neki dan išla u vodovod u širem samoborskom kraju po lokot za svoj vodošaht. Saznala je naime da vodovod prodaje lokote: oni uzmu jedan ključ, a moja vikendašica drugi. I mirna Bosna, iz vodovoda mogu očitati stanje kad god žele, bila ona u vikendici ili ne. E ali… lako za to koliko je dugo čekala „da se obavi procedura“, lako za jeftinoću lokota (6,4 eura) ali morala je potpisati 6 (šest) formulara iako se sve obavljalo preko računala. Šest formulara za lokotić 3,5 x 3,5 cm! Godine 2024. Nema nama pomoći. Ima li netko kakvo unaprjeđenje u svom političkome programu? Ima li netko tko će reći dosta? Ili: ako građanin prema državi za 15 dana uz zatezne kamate pa pljenidbu, onda isti ti rokovi i iste te sankcije vrijede i za državu! Amen. Jee, ali kada?
uzrok je u politici…
Neki se često pitaju kako je ušlo među nas toliko stravičnoga kriminala jer svjedočimo jezivim događajima. Velik je i katalizirajući utjecaj droge, svakako, ali osnovno je da su popadali svi kriteriji, odrednice društva. Pa kad pogledamo vrh vlasti u posljednjih gotovo četvrt stoljeća, u što se djeca u razvoju i oni još nerazvijeni, a odrasli, mogu ugledati?
Huliganizam politike rađa huliganizam po stadionima, nema to s nogometom suštinske veze, a pištolj politika uvodi Divlji Zapad među hrvatske obitelji i domove.
…poslije karizmatika
Nakon 90-ih u kojima su se s najozbiljnijim državničkim i ratnim problemima, s konstitucijom države, velikom većinom nosili ozbiljni ljudi kao predsjednici Vlade ili kao predsjednik države, na vlast je došao Račan, koji o vođenju Vlade pojma nije imao, jedino mu je ideologija bila važna. Još davno ga je njegov ideološki, a nadređeni drug Stipe Šuvar označio kao neradnika koji dolazi na posao u podne, telefonira na sve strane te nestaje prije dva popodne. Račanu je bilo važno da svoj nerad skrije pa je prvo udario na novinare smjenjujući ih kao da je ponovno došlo vrijeme i '71. godina. On bi strahovladao jer je svoj položaj shvaćao kao nedodirljiv i kao poklon koji mu pripada, a ne kao dužnost rješavanja nagomilanih problema u društvu. Tako oni ne samo da su perzistirali nego su se umnožavali. U vrijeme kad smo kao država trebali prodisati i rasti mi smo neumoljivo padali.
Mesić je također preskakivao obveze, bio je fikus, a glavna mu je zadaća bila rat s pokojnim predsjednikom. I ne samo s njim, dokumentacija prvog predsjednika letjela je u Haag i brže nego ju je taj sud stizao probaviti. Sanader je također imao repova s prvim predsjednikom pa se famozna detuđmanizacija ni za njegove vlasti nije zaustavljala. Slizao se sa SDSS-om, vodio privatne „biznise“ i na kraju osramotio Hrvatsku kao njezin prvi predsjednik Vlade koji je završio u Remetincu. Sva četvorica Račan - Sanader - Mesić - Josipović degradirala su Hrvatsku stvarajući vrlo širok sloj mlađih građana koji su osim nezaposlenosti trpili i usađivanu im besciljnost. Račan - Mesić - Sanader - Josipović: kao što s njima nije, Hrvatska bi bez njih sasvim solidno funkcionirala, a vrlo je vjerojatno da bi tako sama od sebe i prosperirala.
Vlade Kosorove i Oreškovića nisu vrijedne spomena, nema tu ni rješavanja gorućih pitanja ni državotvornih iskoraka, ukratko nastavljao se niz nerada, neznanja, šteta i nedjelovanja i to su markeri koje su svi nabrojeni usadili Hrvatskoj te tako stvorili idealnu klimu da predsjednik Vlade postane jedan notorni Milanović. Isti koji nije imao pojma o upravljanju, još manje o gospodarstvu čak i da je htio raditi. O njegovoj propaloj ideologiji i „radu“ u Vladi dovoljno je reći samo: poslao je specijalce na branitelje i invalide u crkvu, Europa ga je proglasila najlošijim predsjednikom vlade, Lex Perković i letalna ćirilična ploča u Vukovaru. Treba li više?
Josipović se pak jako dobro i kompromiserski slagao sa svojim komunjarskim prethodnicima i suputnicima u vlasti. S ideologijom Račana, sljubljivanjem sa srbskom manjinom Sanadera, s detuđmanizacijom Mesića na što je dodao i vlastitu delegitimaciju i suradnju po sluganskim hrestomatijama za dvadesetorangiranog srbskog dužnosnika u Zagrebu. Klevetao je i vlastitu državu u Izraelu. Kao zabavljač nije doduše svirao po svadbama ma da se bio došao udati u republiku srbsku. Svirio je on tamo mazurke Fryderyka Franciszeka Chopina Miloradu Dodiku, ali njemu je uz klavir i note nedostajala harmonika bez nota.
Kolinda Grabar Kitarović iznevjerila je očekivanja, ostala na verbalizmima, popustila pritiscima i odala se ispunjenju osobnih neostvarenih barbičinih snova: imati što više krpica, tjerati modu i frizuru te zavoditi. Sve same državotvorne karakteristike. U stvari ona je i posljednji čavao u političkom lijesu hrvatskog konstitutivnog nacionalizma i državotvorstva jer je nakon Sanadera, koji je oboje profućkao, pokazala još jednom kako se s najviše funkcije degradira Hrvatska. Sve je tada već bilo pokazano i spremno da se novi fikus uspne na Pantovčak i dovrši posao. Nismo se morali dugo dvoumiti: to je ponovno Zoran Milanović.
U četiri godine šetao se po regijoonu, Zapad ga nije htio ni pomirisati i onda što mu je drugo preostalo nego povraćati svoju isfrustriranost po Hrvatskoj? Je li se netko stručno do sada ikada pozabavio njegovim polomljenim rečenicama? Zbrkom nerazumljivih asocijacija? Problemom što naredna rečenica ne istječe iz prethodne? Ali skandalom s Ustavnim sudom on nije prekršio već je sasvim pogazio i svoju danu riječ i prisegu, predsjedničku zakletvu, kojom se obvezao poštivati hrvatske zakone. Tako smo od Sanaderovog "što me gledate?", Bajićevog „ništa ja ne moram“, preko Plenkovićevog „mogu što hoću“ došli do Milanovićevog „što mi mogu“.
Njegovo se vrijeđanje širi kao požar pa od napada predsjednika Vlade, njegove ministre i sam HDZ prelazi na državnog odvjetnika, ustavne suce, ustavni zakon i Ustav, pa čak i na DIP… što je slijedeće? Kao prema filmskom mitu, neronovski spaljuje jednu za drugom hrvatsku instituciju. Nedostaje mu još samo (kad ne zna na klavir) uz liru i zapjevati, jer škripi već predugo. Neron se ugledao u njega pa je vatrom očistio prostor za svoju novu palaču. Za Neronovu poznatu „Zlatnu kuću“? Ne, za Milanovićevu nepoznatu treću Republiku.
zajednički nazivnik
Svima njima najvažnije je bilo sluganstvo (kao paravan prema Haagu ili EU svejedno), a zatim osobni interes u hrvatskom dvorištu. I tako se planirana destrukcija Hrvatske nastavila/lja. S toga ne čudi povijest i sadašnjost malodušja koja prevladava među Hrvatima: čim su se vrata otvorila, mladi su hametice pobjegli na Zapad. Ima se samo jedno vrijeme za obitelj i stanovanje, jedan život za posao i napredovanje.
Preostalo je još samo demontirati HDZ-e, tj. ono što je od njega ostalo, a to je već Plenković učinio, ulizivati se EU i to je već učinio i kako je netko kazao: pristojno lagati, pa to sada u izborno vrijeme vehementno radi nalikujući Sanaderu: u šestoj brzini. Tako smo dogurali do najkritičnije točke: ili ćemo i dalje trpiti okupaciju štetočina i neznalica ili ćemo poći putem gospodarskog, demografskog i vojnog oporavka. Vrijeme nam je napokon raskrstiti s vladama koje su govorile: to je (nepoželjan) projekt bivše Vlade ili: ovo je projekt koji ne će dovršiti moja Vlada. Jednom se treba otarasiti te sebične, a četverogodišnje političke logike. K tome Hrvatska se mora strateški pripremiti za nadolazeće vrijeme nove geopolitičke Europe pod ruskom agresijom (ne samo na Ukrajinu) i za vrijeme kad će europski fondovi presušiti (čim vojni buđeti EU i NATO zemalja započnu eksponencijalno bujati u skladu s vojnim prijetnjama Rusije). Nije znači pitanje da li će, nego kad će.
„metoo“
Još je jedan pali anđeo komunizma, apologet Jugoslavije osvijetljen. Zašto me to nije začudilo? Pa oni misle da im je sve dopušteno, navikli su da im se sva vrata i tolike kese otvaraju. Ovoga puta to je filmaš. Za sada se posuo pepelom i kukavički sklonio na liječenje, a ako voda zaista dođe do grla odat će se koprodukcijama u nekoj drugoj državi. Pozdravljam sve hrabre žene koje mogu dokazati koliko su neki tipovi mizerni i bijedni, koliko lešinare i iskorištavaju svoj šefovski položaj. Za njih su žene tek plijen, meso koje treba ucijeniti, zgrabiti i iskoristiti.
U Hrvatskoj je ovaj pokret brzo zaustavljen jer se pokazalo tko je na pozicijama moći, to su drugovi, a drugove se ne smije dirati. Zbog toga je dragocjena purifikatorna moć svih iz faha koji „odozdo“ rasvijetljavaju ovakve slučajeve i šalju poruku budućim seksualnim predatorima, bili oni na alkoholu i drogi kao ovaj, koji se time i neodređenom, a longitudilanom isprikom sada pokušava spasiti. Mi mislili da je na petokraki, a kad tamo još je i na drogi i alkoholu.
Nije pretjerano reći da je ovdje riječ o apeks predatoru ili top predatoru, onome koji nije žrtva drugih predatora. On djeluje u „svome jatu“ i time je na vrhu hranidbenog lanca, bez konkurencije. Odatle bahatost, prepotencija i umišljenost, baš kao da je hrvatski političar. U njegovom jatu nijedno drugo stvorenje nema takve šanse za lov kao on, niti ima takvu poslovnu, financijsku i drugu moć. Tu je uvijek potencijalno i primisao: napravit ću te zvijezdom. Do sada ga taj lov baš ništa nije koštao, naoko radio je svoj posao, a „lov“ mu je nadošao kao nešto sa strane. I nije to samo lov, to je prije grabljenje žrtve za koju unaprijed zna da je smanjenih obrambenih mogućnosti. Uzrečica „first job than pleasure“ ovdje je pervertirana u: „job and wild pleasure“.
teški dani za samozvane ljevičare
Prvo im je SDP-ova bivša sisačka županica Marina Lovrić-Merzel, bila godinama zaljučana iza metalnih rešetaka, zatim je nedavno i pravomoćno osuđena, a sada je i njihova omiljena muška zvijezda spala s trona ravno u masnu kaljužu. Inače riječ je o moralnoj vertikali koja je u hrvatskoj i stranoj javnosti otvarala brojna etička i visoko humanistička pitanja. Time je ovo kraj svoj ljevičarskoj uvjerljivosti po aktualnim skupovima i ulicama, konjec za one koji su im nasjedali. Kraj i hropac njihovim optužbama za korupciju i tek početak njihovog najgnjusnijeg skandala. Večernji list objavljuje da su trpjeli velik pritisak da aferu „metoo“ ne objave, pogodite od koje opcije.
Javor Novak
