Javor Novak: Milanović protiv Ustavnoga suda, Plenković na štetu Hrvatske
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 21 Travanj 2024 13:05
Notorna je činjenica da je postojeći sastav ustavnih sudaca neuvjerljiv, nekompetentan i podkapacitiran iz jednostavnog razloga: njegovo kadroviranje propisano je i provedeno po kriterijima koji su ispod stručnih. Među ustavnim sucima su i isluženi politički kadrovi i oni koji nemaju baš nikakvog sudačkog iskustva ili staža.
Jedan budući Ustavni sud, nadam se, tvorit će ugledni suci s iskustvom od najmanje 20 godina staža ili međunarodno afirmirani sveučilišni profesori prava koji su zastupali RH u vrlo složenim međunarodnim arbitražama. A nikakvi i nikako stranački i strančarski političari.
Isto je tako činjenica je da je predsjednik Milanović sudjelovao u formiranju upravo ovog i ovakvog Ustavnoga suda kakav je danas na snazi. Vidi vraga sad mu taj isti Ustavni sud (dalje US) ne odgovara jer ne sudi onako kako bi Milanoviću bilo drago. Ali dok je ovakav US na snazi trebamo razmišljati o argumentima koje je on javno istakao 18. ožujka i 19. travnja, iznio uvjerljivim i jasnim riječima njegova predsjednika Miroslava Šeparovića na TV tiskovnim konferencijama.
U izbornoj kampanji na prvoj tiskovnoj US je jasno poručio tri stvari: a) dok je Milanović predsjednik svih građana RH, ne može se kandidirati za budućeg predsjednika Vlade, b) Milanović krši Ustav jer se stavlja na jednu stranu kao kandidat jedne koalicije stranaka čime je prekršio predsjedničku zakletvu i c) ukoliko želi nastaviti sa svojom stranačkom kampanjom Milanović prvo treba dati ostavku na funkciju predsjednika RH.
Odgovor Milanovića nije trebalo dugo čekati, uslijedili su buljuci gadnih uvrjeda, ali preskočimo smeće, on je jasno i glasno zatim ustvrdio: a) ja ne ću poštivati odluku US-a i b) nastavit ću započetu kampanju. I tako je zaista i djelovao, jedino što se prestao pojavljivati na stranačkim skupovima, a SDP se klonio njegova imena. No nastavili su ga promovirati na način da su ga zvali „onim čije ime nam ne daju da spominjeno“ što je bilo isto tako notorno nastavljanje kampanje za Milanovića kao i njegovo za SDP koaliciju.
U svom obraćanju javnosti US je 19. travnja ponovio samo ovo gore rečeno te dodao: sve je gotovo, sve je već učinjeno, Zoran se Milanović sam isključio iz kampanje otvoreno govoreći kako on odluke US-a ne će poštivati. Tako se i ponašao. Što je Milanović na to, sada time potpuno dotučen, pokušao izreći? Na pitanja novinara je li ga US sada onemogućio da se kandidira, on ne želi odgovoriti, čak kreće od mikrofona prema izlaznim vratima: Jer, prije toga je ispalio ćušpajz govoranciju iz koje ništa nije bilo jasno. Hoće li se ipak kandidirati? Priznaje li on ili ne US? Ima li argumente kojima pobija mjerodavnost US-a? Ima li argumente kojima pobija donesenu odluku US-a?
Umjesto svega toga istovario je kašu riječi, ništa konkretno, odbijao je odgovarati na poante novinarskih pitanja, skretao s jedne teme na drugu i treću i na kraju vrhunac! Čak je kazao kako je zadovoljan izborima ali je očekivao malo bolji rezultat za SDP. Malo bolji rezultat od očajnog?? No brzo je dodao kako je velik dio građana dao svoj glas protiv HDZ-a! Kako bijedno: hvastao se da će žandarmerovati, smjenjivati, učiniti Hrvatsku drugačijom, u zatvor strpati i Plenkovića i njegove ministre, rijeke pravde sada su nestale, a kamo li da dolaze, zatim da će uvesti Treću Republiku i sada kad od svega toga u izbornoj noći nije ostalo ništa, on poraz ne priznaje! A poraz 61- 42 bome je snažan i težak poraz. U najmanjem trebalo je biti obratno, ali kako su se hrustili, pjenili i prijetili trebalo je biti barem 80 - 40 za SDP. A oni jedva osvojili tek pola.
Sad zamislite dva scenarija: što bi se zbilo da su oni pobijedili, kako bi tada mjesec dana slavili po šumama i gorama. I drugo, kako bi se oni nosili s državnim problemima, kako bi ih tumačili kad nisu u stanju pojmiti ni najbjelodaniji izborni rezultat?
O kakvim se ljudima radi pokazali su SDP s partnerima, Možemo s partnerima, Most s partnerima, Socijaldemokrati s partnerima… svi oni, odnosno baš nitko od njih nije u izbornoj noći elementarno čestitao relativnim pobjednicima! Ono kao ništa se nije dogodilo. Koji primitivizam, koje niske strasti. Jedini koji su ljudski čestitali su Vanđelić i partner. Moj favorit svakako i nikako nije bio HDZ-e ali što je tu sporno? Je li HDZ relativni izborni pobjednik ili nije? I to očigledan pobjednik. I to pobjednik koji je dobio gotovo više glasova nego SDP, Možemo i Most zajedno! Znači potučeni su do nogu. Ali još nisu smogli snage ne samo čestitati relativnom i nadmoćnom pobjedniku, nego nisu u stanju čak ni priznati realnost: teško su poraženi. Takvi su to ljudi, nikakvi političari.
I sada svi oni plešu plesove domorodaca na pozornici, klimataju se nesuvislo, nedostaje samo partizansko kolo (oko kazana), cerekaju se sami sebi, slave jedni druge, ne znaju ni što slave, slave poraz i ne priznaju relativnog pobjednika. Kako bizantinski, nije nego. Ugledali su se u Beograd, tako i oni istinu prevrću naopako, laž vide istinom, a poraz pobjedom. Kažu Milanovićevci odlično smo prošli: a gdje su vam rijeke pravde, gdje one sada odlaze? Gdje je nestalo mi ćemo smijeniti Turudića? I onda i Milanović 19. travnja trabunja kako sve još nije gotovo i kako je mnogo građana glasovalo protiv HDZ-a. A oni relativni pobjednici.
Uz žaljenje što Domovinski pokret nije osvojio barem 20 mandata (posebice u depopuliranoj, prevarenoj i opljačkanoj Slavoniji), osuđujem kragujevačku Novu TV u Zagrebu koja zlobno Domovinski pokret tijekom cijele pretkampanje i kampanje uporno predstavlja crnom bojom iako je zastava Domovinskog pokreta bijela! Kako pristrano, tendenciozno i jednoumno sugeriraju gledateljima. Još malo i proglasit će ih ustašama. Treba se osvrnuti i na rast ekipe radno potpuno nesposobnih iz Možemo koji su diljem Zagreba već pokazali sve što (ne)znaju. Ali rastu, rastu u biciklista i uličara, rastu bez programa i bez realizacija. Rastu za histeričnu i lišenu smisla Benčić, jer kao: ona je žena!
Koliko mi je drago što će se Plenković sada debelo namučiti da sklopi Vladu, a uvjeren sam da će je sklopiti, toliko mi nisu drage dvije stvari: prvo to će biti konglomerat trgovačkih koalicija u njegovoj Vladi, a takvu salatu Hrvatska još nikada do sada nije vidjela. Drugo, to će biti i Vlada koja će se svako malo na nekom pitanju razilaziti, pucati ili raspadati. Gledat ćemo tako nove svađe i kad Milanović već bude u debeloj ropotarnici, a hrvatski će državni poslovi kliziti u ruke istočnih fašista i zapadnih globalista.
Na kraju unatoč upornim novinarskim mudrijašima koji vide samo i jedino plavu i crvenu Hrvatsku ili crvenu i crnu, a ne stvarno globalističku i suverenističku Hrvatsku, a o čemu sam pisao prošloga ponedjeljka, provlače uporno i drugu neuvjerljivost: blok jedne stranke surađivat će ili ne će s blokom druge. U stvarnosti dogodit će se ono što se mora dogoditi među pohlepnima i gramzivima u situaciji kad je novac i fotelja jedini nazovi ljudski kriterij: monolitnost stranaka će pucati. Jer hrvatski su političari toliki srebroljupci da idu onome tko im da više. Tko me bolje plati, njegov sam, logika je jednog znanca koji je to čak oglasio i na facebooku. (Neki kažu barem je javno priznao tko je i što je - roba je). Tako da će nova Plenkovićeva trgovačka koalicija biti ne samo ponovno srbsko-hrvatska već će biti i ideološki i programatski galimatijas. Svemu će biti bliži, a hrvatskim državnim interesima najdalji.
Javor Novak
