Javor Novak: Rafali
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 30 Travanj 2024 13:00
Dugoočekivan i povijesni dan napokon smo dočekali - prva je eskadrila Rafala u Hrvatskoj. Njihov moćan let nad Zagrebom dobro smo čuli, a pomno će ih pogledati i naši susjedi. Doletjeli su najsposobniji hrvatski vojni piloti, hvala im, dobro nam došli doma. Sletjeli su s najmoćnijim i najkompliciranijim oružjem koje je Hrvatska ikada imala.
Ispunili su svoju do sada najzahtjevniju zadaću: svladati iznimno sofisticiranu obuku ali i osvjetlati obraz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Hrvatskih oružanih snaga i cijele mirnodopske Hrvatske. Još je jednom hrvatski čovjek pokazao kako je na visini svake pred njega postavljene zadaće. Koliko je cijeli projekt složen pokazuje i činjenica da smo u Bordeaux na obuku poslali čak 90 pilota i tehničara održavanja.
Nije ovo vrijeme da se vraćamo na ponude drugih zemalja i opet uspoređujemo njihove zrakoplove s Rafalima koje smo već kupili. Priča je završena. Naravno postoje lobisti, oni koji su nekom državnom opcijom razočarani. No nije isključeno da ćemo u nekim financijski izdašnijim vremenima kupovati i zrakoplove od SAD-a. Kako sada stoje stvari po vrlo visokoj cijeni. I s Rafalea bit će nam puno jednostavnije prijeći na njih nego s Migova. A za ovaj prijelomni trenutak važno je reći da je bio najzahtjevniji, najskuplji i zadnji u nizu: trenutak u kojemu je stvoreno moderno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. To je napokon konačan i trajni raskid samostalne Hrvatske s ruskom tehnologijom, malo je reći sa dotrajalim i zastarjelim Migovima ili helikopterima Mil Mi-8.
Bili smo i u vremenskom škripcu te u nedoumici i na raskršću i probir se odužio, Rafali su stigli doslovno u zadnji tren. Zbog svega logično je reći da je hrvatska obrana ušla u novu epohu. Od sada će se moći raspravljati samo o količini i rokovima ugradnje najsuvremenijeg naoružanja i nadamo se da njihovu punu borbenu sposobnost Hrvatska nikada ne će trebati. Od novih naraštaja očekujemo da razvijaju ovu suvremenu i jaku brazdu vojnog razvoja te da unaprjeđuju hrvatsko naoružanje u zraku, na moru i na kopnu.
identitet i državotvorni nacionalizam
U vrijeme slavlja i ponosa sjećamo se onih junaka koji su nam slobodu omogućili, a koji su dali sve za domovinu. Oni u prvom redu stoje, a o njima se tako nepravedno i malo govori: bili su piloti u malim poljoprivrednim zrakoplovima. Upravo oni, prvi iz zraka, unosili su strah u redove neprijatelja te opskrbljivali i dizali moral hrvatskim vojnicima na prvoj crti. Polijetali su u sporim zrakoplovima iz okolice Đakova u vrijeme kad je bilo najteže: u posljednjim danima opsade i herojske obrane Vukovara, nad gradom koji je već umirao. Izbacivali su sanduke lijekova i krvnih plazmi, a po neprijatelju su djelovali bacajući tzv. bojler bombe koje su među njih unosile najveću paniku. U kratko vrijeme izbacili su čak 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći Vukovaru. Bio je to Samostalni zrakoplovni vod pri Operativnoj zoni Osijek osnovan 8. listopada 1991. To su hrvatski junaci piloti Marko Živković (vidi MORH: Vojarna „Pukovnik Marko Živković“, Velika Gorica) i Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva koji su hrabro letjeli nad okupiranom istočnom Slavonijom. Tu su zatim heroji u Migovima, hrvatski nadzvučni piloti: pukovnik Antun Radoš, satnik Miroslav Peris, bojnik Zlatko Mejaški te pukovnik Rudolf Perešin. Slava im! To su naši nezaboravni vitezovi.
zavijanje nije pjev
Dio vrlo glasnih novinara iz vučjeg čopora (admiral Davor Domazet Lošo) prisiljen rezultatima izbora, morao je prestati zavijati o marginalnom, neperspektivnom ili crnom Domovinskom pokretu. No, nastavili su gristi „drugačije“. Izbori su ih baš kao i njihovu tzv. ljevicu, točnije soroševicu, bacili u očaj. Ta vrlo narcisoidna internacionala u RH nije u stanju suočiti se, priznati i čestitati na izbornom uspjehu. Čopor nemoćnika u pameti prikraćen je priznati sjajnu treću snagu u Hrvatskoj, a to je izborima ovjeren Domovinski pokret. Mnogi ustrašeni mediji na čelu s političkom organizacijom poznatijom pod imenom Hrvatsko novinarsko društvo i politička organizacija poznata kao Novosti, u najnovijem valu sotoniziraju Domovinski pokret na neviđen način. Panika koja njih zahvaća s iste je osnove: kao što se boje nezavisnog rada suca Turudića tako su sada u histeriji duboke države prema Domovinskom pokretu. U pitanju je sve njihovo najmilije što imaju, a to su im kese. Tremor im potiče iz osjećaja njihova užasa: birači su iskazali želju za drugačijom Hrvatskom, promjenom smjera kojeg su trećejanuari udarom izveli još 2000-te. Ista je to ona strava koja ih je opožarila i protiv Hasanbegovića i Karamarka.
Postizborno drugim ešalonom, novinska soldateska krenula je na osobu Ivana Penave, a trećim i na druge članove Domovinskog pokreta. Tako dnevnik.hr donosi naslov o „nervoznom Penavi“ o „Penavi koji je napao novinarku“, koji je „izbjegao ključno pitanje“, a sve iz pera inicijalima hrabro skrivenoga M. T-a. Priče o verbalnom napadu na novinarku tu su inverzije radi, da bi se prikrilo opći napad vučjeg čopora na DP-e. A kako on zavija? Dobro poznatom milicijskom, starom isljedničkom metodom: imputiraju jedno te isto želeći navesti optuženog da kaže ono što oni žele, što su oni isplanirali, ono čime će ga teretiti. I grdo se uzrujavaju i mrze kad to ne dobivaju. Srećom, još ne tuku.
istinita sličica
Za Titova totalitarizma i trajanja važnih dnevnih vijesti, u radijskoj su režiji HRT-a (tada u Šubićevoj) na četiri magnetofona kao i uvijek, bile vrpce sa snimljenim prilozima. S pulta se magnetofonima upravljalo tipkama međusobno udaljenim na kojih pet milimetara. I ide uživo spikerska najava priloga iz studija: Drug Tito danas je svečano otvorio… a tonac pogriješivši, stisne treći meg umjesto četvrtog i začuje se u eteru: Krvoproliće u Bangladešu… Za tili tren pod prozorima Radija, uz naravno sirene, sjatila se milicija. Vijesti su išle u 22 sata i sve do jutra slijedećega dana uhićeni tonac u miliciji je u Đorđićevoj morao odgovarati na ista isljednička podmetanja: Zašto ste namjerno stisnuli treći magnetofon, a ne četvrti? Ovo danas „novinarski“, isti je takav krug „zanimacije“.
mahniti mitomani
Umjesto da piše istinito, nekakav M. T. krivotvori pa piše da se Penava posvađao s novinarkom, da je bio nervozan i neugodan tijekom cijele „presice“ te da je od svoje PR-ovke tražio da uvede reda. Što je od toga istina? Samo ovo posljednje. A što je mudri novinarski vuk prešutio? Pa „samo“ činjenicu da su se novinari derali svi u glas i da je bilo nemoguće razabrati i tko i što govori. U toj je kakofoniji zato zatraženo da se uvede red, da novinari prvo kažu svoje ime i redakciju, a zatim da postave pitanje.
Nakon te novinarske dernjave kao sa sajmišta, nakon uzastopnog postavljanja hipotetskih pitanja, nakon zajedljivih pitanja i tendencioznih konstatacija novinara, a na koja je već pet puta odgovorio, u čemu se to sastoji Penavina „svađa“, „okršaj“, „agresija“ ili „napad“ na novinare, a kako nas želi uvjeriti dnevnik.hr? Valjda u tome što im je odgovorio ovako: „Sve neistine koje ste izgovorili, ministarstva (misleći na nepostojeću podjelu - op. JN), to su takve gluposti i laži.“ A što je trebao reći nakon što cijela bulumenta novinara, tjedan dana, uporno piše o foteljaškim zahtjevima DP-a koji se nikada nisu ni dogodili? Dakle prvo guraju u stranu, označavaju ga crnom bojom i prešućuju snagu DP-a, a kad ih stvarnost deklasira onda to ne priznaju, ne čestitaju na izbornim rezultatima, nego trabunjaju o velikom iznenađenju. Ne, nije njihova procjena bila tendenciozna, zlurada i pogrješna nego ih je DP-e zatekao. Baš kao u onom video clipu: voditelj TV-vijesti kaže: Dobar dan. Ovo su današnje vijesti u koje želimo da vjerujete.
I onda ajmo - prvi kadar, stoti put: „A zašto Domovinskom pokretu smeta SDSS?“ Može protupitanje? Što može uljuditi i opismeniti jednu trajno sekantnu i histeričnu Tandaru? Ta se novinarska „sposobnost“ očituje u slijedećem: čim sugovornik nije započeo odgovor sa slažem se i imate pravo, a u strahu da on ne dovrši misao i poantira te da ne bi njezino pitanjce ispalo plitko, ista ga brzo i drsko prekida i postavlja mu novo pitanje. Pa onda treće, četvrto, do besvijesti uzaludno. Je li to do karaktera, ili je takva „metodika rada“ odškolovana? I ne, ako niste znali, nije to uličarsko, to je provokativno novinarstvo.
Kako dnevnik.hr i njegov glasoviti anonimac, koji se potpisuje samo inicijalima, prenosi slijedeći dio tiskovne DP-a? Preskače ono najvažnije: Ivan je Penava pokazao naslov članka iz jednih novina (a prenijele su ga mnoge) – Stanimirović: „Pao je posljednji ustaški bastion, a to je vukovarska bolnica“. Hrabri člankopisac koji nema puno ime zatim je preskočio još nešto: Penava je jasno istakao kako je Stanimirović bio ratni gradonačelnik grada Vukovara postavljen od nekakvih vlasti nekakve krajine. To novinama i tom „novinaru“ ne paše, pa te opće poznate činjenice hrabro preskače. Nema u izvještaju M. T-a ni činjenice da je Penava podigao i naslovnicu srbskih Novosti na kojoj se masnim slovima ističe odurni naslov spram pokojnika: „Neka visi F. T.“ Usput, i tko to piše? Bijesni, a propali feralovac. Ali upravo ta naslovnica u rukama Penave, spalila je mozak komesarima iz političke organizacije novinara.
Da, nije vučjem čoporu lako zaista je strašno dobiti u lice da je tu „neka huja“. Očito ovi „novinari“ pojma nemaju što je huja (bijes, velika srdžba). Strašno je to dakle što je Penava kazao, jer oni su čuli ono što oni hoće čuti: guja. Da, razumijem ja to da su vuci i vučice do groba uvrijeđeni kad ih se okvalificira odgovorima: „na floskule ne ću odgovarati“ ili „to mi je pitanje trećerazredno“ ali pravo je pitanje tko je tu reagirao iznervirano, mirni Penava ili zavijajući „novinari“? Tko je vikao, svađao se, bio agresivan? Naravno nije potrebno braniti ni DP niti njegove čelnike, oni to odlično rade sami, ali je javno potrebno reći čime se sve služi dio novinara, vučjeg čopora i dati im odgovor: pročitani ste.
petak: prenio pressreader.com. (express)
Rekao sam da je na sceni treći ešalon novinarske soldateske, vučjeg čopora i da se zapjenjeni napadi s Penave šire na sve članove DP-a. Zasad su najbješnji Boris Rašeta & Luka Safundžić. Sa samom mogućnošću formiranja Vlade HDZ-a i DP-a njihov je rječnik unaprijed pomahnitao: bit će to „kulturna revolucija“, „slanje 'anti državne' i 'kriptojugoslavenske' kulture na rižina polja, ili na branje mandarina“. Express već zna: „upućeni kažu kako postoje tri kandidata za ministra kulture: profesor S. P. Novak za kojeg su „zaboravili“ navesti da je emeritus, dr. J. Jurčević koji „malo naginje teorijama urota“ te koji bi od alata više koristio 'sjekiru' nego 'računalo' te ugledni glumac za kojega su „zaboravili“ reći da je sveučilišni profesor – Joško Ševo. A onda upadaju sami sebi u usta pa od „upućeni kažu“ propadaju do: „ako Ministarstvo kulture ne bude među onima koja će pripasti Domovinskom pokretu…“ i tako nastavljaju svoje apsurde i mržnje kao nakon šmrkanja crte bijelog: „revolucionarni program“, vraćanje „iz XX u XVIII stoljeće“, program DP-a – „što je luđe i šašavije – to je izbor deset sljedova ludih gljiva“, „domovinci planiraju kroatizirati ili rekroatizirati sve živo između neba i zemlje“, to „mora biti izraz nekog čudnog dopinga“, SKH je bio ok ali HDZ je „božja stranka“, žele „istrijebiti globalističke i jugoslavenske natruhe“, „neke će sfere života možda izbjeći kroatizaciju: zaštita okoliša, stomatologija, astronomija… sve drugo neka se spremi!“, „popis unutarnjih neprijatelja godinama je radio Mladen Schwartz, pokojni triumvir Nove Hrvatske Desnice, no ta je praksa s njim i nestala. Domovinski će je oživjeti“. Najčešći izraz ovih sijača panike je financiranje, jer notorna je stvar da je udba i poltronstvo uvijek tamo gdje je novac. Zatim nastavljaju još gore: „talijanska 'ducessa' Meloni, koja je Titu oduzela orden Viteza“ (zamislite strahotu! – op. JN), „opet je našla stare partnere na istočnoj obali Jadrana“. Ne samo da još uvijek pokušavaju obraniti zločinca Tita nego i Domovinski pokret vezuju uz ustaše i Ducea! „Umjesto globalizacije Hrvatske…“ – pišu i otvoreno priznaju i taj svoj cilj. „Posebno povjerenstvo stvorit će Index librorum et auctorum prohibitorum“, „nema više Amleta i Omelije na Lovrijencu. Samo Držić, Tihomir Dujmović, Jakov Sedlar i drugi domoljubni autori“, „Jednim udarcem Domovinski bi uništio Srbe, Židove, Rome – i HDZ-e.“ Teško je pobrojati sve njihove mržnje, sve te buljuke teških i prijesnih laži i totalitarističkog ludila koje idu sve dalje i dalje. Još samo nedostaje odgovornost Domovinskog pokreta za Jasenovac, ali iz svega citiranog to se očito podrazumijeva. Ti najprljaviji pamfleti, sijanjem panike, nuđenjem segregacije i mržnje žele mobilizirati sve snage vanjskih financijera & duboke države since 1945. Ovo je za njih sad ili nikad.
linč kroz medije
Svi bi ti i takvi ešaloni i novinarske soldateske iz vučjeg čopora, čak i deset dana nakon izbora još uvijek željeli promijeniti činjenice i poslijeizborne rezultate: odličan Uspjeh Domovinskog pokreta i njegov status glavnog pregovarača i sastavljača nove Vlade RH. Globalisti sorošlije u velikom su strahu. I zato grizu. Očito vanjski gazde i duboka država pušu u iste diple: imaju mnogo kostura u ormaru. Zato ovaj njihov posljednji pjev nije pjev već plaćena mržnja i opsjenarsko zavijanje. A Plenković bi putem Štromara želio ostvariti drveno željezo: snatri o SDSS-u s Domovinskim pokretom. Ne će ići.
Kao i nekada harangu započinju dežurni marginalni mediji i pojedinci, a onda kad je led probijen Domovinski pokret napadaju i jurišnici srednje medijske struje. Cilj negiranja više nije moguć ali sada DP treba ugurati u mišju rupu i natjerati pod SDSS-ove skute. Prigodno izranja i pospani Pupovac (ne znam zašto ga svaki put probude): u jednom clipu kao udavača, u drugome pokazuje koliko je bio mali kad su ga zaklali u Jasenovcu u trećem viri nosom iz hodnika u prostoriju i ustrašeno pita: hoće li biti Oluje? Sad sa svojim sporim izjavama s neuvjerljivim dramljenjem više ne kuka o težini položaja Srba u Hrvatskoj već nam popuje o poniženju, političkoj i etničkoj segregaciji i o svojoj fatamorgani: poticanju na nacionalnu i vjersku mržnju. Pa kaže: „U suradnji sa svima onima koji će dijeliti tu vrstu brige“. Zaista druže Pupovac, brinete li ikad nad stravičnom sudbinom dr. Šretera? Prvo nam recite sve što o tome znate.
Antun Šoljan
Za kraj nešto ljepše i kulturnije: vrijedno je skrenuti pozornost na pedesetminutni film auktorice Branke Kamenski o hrvatskom umjetniku Antunu Šoljanu, Tonku. Nakon sjajnog biografskog filma iste auktorice o Veselku Tenžeri koji je bio emitiran na HRT 1 sad su napredovali do HRT 3! No i film o Šoljanu presjek je teških hrvatskih vremena u kojem su se hrvatski književnici borili za slobodu duha. Poveznice u googlu su slijedeće: (nakon HRT registracije) https://hrti.hrt.hr/home, upisati u tražilicu Šoljan, kliknuti na: Antun Šoljan: „Živjeli smo kratko, umirući intenzivno“.
Javor Novak
