Javor Novak: Igra mačke bez miša
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 04 Lipanj 2024 12:51
Odnedavno teče već treća godina otkako Rusija razara Ukrajinu. Sada se pojavljuju tanki glasovi kako je NATO potcijenio rusko naoružanje, što će reći Amerika je debelo promašila. Čak pišu kako je Rusija sada jača nego na početku agresije. Kako je to moguće?
Kako je mogla zakazati sva obavještajna američka mreža diljem svijeta, svi sateliti, sve agencije, sve vojne baze, sva mornarica, sva veleposlanstva, svi špijunski avio letovi, svo prisluškivanje sve elektronike, kako je mogao Pentagon, koji sve te bujice podataka koje mu se slijevaju iz sata u sat i koje trenutno analizira, promašiti? Kako su Ameri mogli utući stotine milijardi dolara, a da ključni podatak nisu uočili? Nisu znali?
Sav taj aparat nije promašio nego nas se želi uvjeriti kako je katastrofalno promašio. Amerika iz vremena kad su očajni ruski časnici prodavali dijelove važnog naoružanja jer nisu dobivali plaće, nije uočila da se Rusija diže? Naoružava? Da to više nije rastepena soldateska oficira i mornara, sitnih lopova iz 90-ih, već ustrojena super sila novog doba. Amerika najmanje dva desetljeća nije imala te velike podatke? Loš vic.
Dobro znajući koliko je Rusija jaka, Amerika je gurala NATO preko istočnih granica Europe. Netko je tu odlučio započeti rat mnogo prije nego je Rusija napala Ukrajinu. A nama sada, nakon pune dvije godine rata žele prodati tezu kako su potcijenili rusko naoružanje. Amerika je sve točno znala ali je zakasnila s drobljenjem Putina. Promašila je „samo“ u toliko. Očito pregovori im nisu bili baš nikakva poželjna opcija. Provocirali su ga i da, njega su potcijenili. Nisu vjerovali da će pokrenuti svoju ratnu mašinu na istočnu Europu, ali su znali kolika je. Zar su bili slijepi i gluhi na Putinov oštar govor iz 2007. u Muenchenu?
Godinama su SAD-e optuživale Europske saveznike da ne izdvajaju dovoljno za NATO kao i za vlastito naoružanje. I sada su postigli to da se cijela sjeverna, istočna ali i srednja Europa trese i grozničavo naoružava. Cilj je postignut, europsko gospodarstvo postat će vojno ili će padati u recesiju i okupaciju. Točno ono što Americi odgovara: slaba Europa. Zamislili su jednim zamahom udariti dvije muhe: oslabiti Europu i isprazniti ruska vojna skladišta. Samo što im situacija na ukrajinskom bojištu sada ne odgovara: dugačak rat može, dapače - ali ne i napredovanje ruske vojske.
I Rusija je odavno već usvojila logiku američke vojne industrije: stalno ratovanje. Diljem Afrike, južne Azije, gdje god je to moguće. Sudar s američkom vojskom je dobrodošao pat, znači rat će potrajati. Ono što će ga učiniti opasnim po Ameriku to je suvezluk Rusije i Kine. Toga su se Ameri pribojavali ali to se već dogodilo. Rusija isporučuje Kini energente, Kina Rusiji naoružanje. K tome više je nego jasno, a to je samo pitanje odabira pravog trenutka jer pakt je već sklopljen: Kina će pomoći Rusiji ratovati u Ukrajini, a Rusija Kini ratovati oko Tajvana. To je samo pitanje trenutka kad će Putin i Xi razvući Ameriku od Atlantika i Europe na Pacifik i Aziju. U međuvremenu izronio je još i Izrael kojeg naoružava SAD, a Rusija Hamas i Iran i Hezbollah… Sve ide prema tome da će ukupna eskalacija uskoro postati previše i za Ameriku i za Saveznike. Bit će to početak pada Amerike s prve na treću stepenicu svjetskih supersila, a istočnu i središnju Europu tada neka čuva dragi Bog. I nas skupa s njom.
priznanje nije rješenje
Upravo je budalasto kako Španjolska, Irska i Norveška misle da će rat u Izraelu zaustaviti priznanjem Palestine. Umjesto da su postavile jedan krucijalan uvjet, one su propustile povijesnu šansu. Trebalo je reći: zaustavite rat protiv Izraela i mi ćemo vas s mnogim drugim zemljama svijeta, međunarodno priznati. Ovako Norveška, Irska i Španjolska (a sprema se i Slovenija!) priznaju terorističku državu koja javno s Hamasom na čelu, obznanjuje svoje zločinačke namjere: Izraelce treba pobacati u more. I ne samo njih. Priznavanjem takve terorističke države samo im daju daljnji poticaj da se krvoproliće nezaustavljivo nastavlja i da rat vode do potpunog istrebljenja. O Hamasovu tada predstojećem širenju na Zapadnu obalu, ne treba niti govoriti. Vrijedi slušati elaboracije eksperta dr. sc. Borisa Havela, čitajte ga i sve će biti jasnije. Palestina je bila i ostala nepostojeća nacija, nepostojeća kultura i nepostojeća država.
prijatelj iznad zakona
Njegova je reakcija očekivana, veliki nikada nisu odgovorni. Ali tko je predsjednik Amerike da se postavlja iznad Međunarodnog kaznenog suda (ICC-a)? Štiteći unaprijed Izrael od odgovornosti dovodi se u poziciju onog koji negira zakon i potcjenjuje svaki pa i taj europski sud. Biden tako nastupa upravo sada kad svim silama želi pokazati kako ni Donald Trump nije iznad zakona. Kad kažem da je njegova reakcija očekivana želim reći da i inače i bez Bidena čisto ne vjerujem da će izraelski premijer Benjamin Netanyahu biti uhićen, a kamo li izveden pred sud zbog ratnih zločina. A priori skakati već i na samo podizanje optužnice, prije uhićenja, prije suđenja, a daleko čak i prije nepravomoćne presude, ostavlja vrlo mučan dojam o američkoj bahatosti. „No one is above law“ kako to sada ljigavo zvuči.
Milanče
Nakon budalastog iskoraka s nekakvim rijekama koje dolaze i s nekakvom trećom republikom Milanović je izborno pokopao SDP ali i sebe samoga. Taj jasan protuustavan geg nije mu polučio željeni rezultat već upravo onaj jedini mogući: nezakonit, poražavajući i divlji. Mnogi su prije nasjedali na njegov tobožnji trud i zalaganje za Hrvate u BiH ali nakon ovoga sve mu je palo u vodu. Ili u rijeku pravde, ako mu je tako draže. Milanče će trajno ostati zapamćen ne samo po tome što je odlazio u tzv. republiku srbsku, nego je zločinca Dodiga s državnim protokolom primao i na Pantovčaku. I ne samo to, nego je srbskim helikopterom Aleksandra Vučića pozivom s Pantovčaka ostvario tajni let iz Banja Luke preko Hrvatske kako bi zločinca Dodika prevezao na Hvar na kojem ga je „državnički“ ugostio. Baš kao da je zločinac hrvatskoga i muslimanskoga naroda Dodik, išta od svega toga zavrijedio. Od Milanovića je tako bio „bolji“ samo Josipović koji je na klaviru svirio tom istom zločincu Dodigu. Ipak utješno je, mediji kalkuliraju da je došlo do puknuća u toj ljubavi. I onda Milanče u novoj izjavi ponavlja ono isto staro: razlomljene rečenice, skakanje s teme na temu, trpanje u govor onoga čemu tamo nije mjesto… tko njega uopće razumije?
No, ovogodišnji ispad Milančeta je da ne priznaje ne samo Ustav RH nego ni zakone pa se tako već drugu godinu ne pojavljuje na proslavi Dana hrvatske državnosti 30. svibnja. Jednom je blebnuo da je to HDZ-ova stranačka izmišljotina kojoj on ne želi prisustvovati. Razumijemo mi zašto konstituiranje prvog hrvatskog demokratskog i višestranačkog Sabora vječno žulja Milanovića ali on taj povijesni događaj i nadnevak nikada ne će moći izbrisati nikakvim budalaštinama o HDZ-ovu datumu i navodnoj saborskoj izmišljotini.
A koliko je Hrvata Milanče uvrijedio ovakvim svojim divljaštvima? Je li on onda predsjednik svih građana Hrvatske? On misli da ne treba poštivati svoju predsjedničku zakletvu? Onu o poštivanju zakona i Ustava države kojoj je on slučajno na čelu. Višestranački se demokratski i tada dvodomni Hrvatski državni sabor upravo tog nadnevka po prvi puta konstituirao nakon tolikih desetljeća, sve tamo od tridesetih godina XX stoljeća. I Milanče tu baš ništa ne može. On se može samo osobno sramotiti što kao (trenutni) predsjednik RH (samo još koji mjesec) ne poštuje zakone, ne poštuje domovinu. Na vlastitu sramotu i na uličarsko-fakinski način. A koliko je proziran u svojem odiumu spram hrvatske države i državnosti pokazat će se uskoro: živo me zanima hoće li onda Milanović hrvatsku državnost slaviti za nekog njegovog „pravog“ nadnevka?
podlo i ucjenjivački
Ono što je dragocjeno i povijesno važno jest opis događaja kojemu je tada u vrhu vlasti nazočio prof. dr. Andrija Hebrang. On je nedavno u emisiji Projekta Velebit izjavio slijedeće (citiram po sjećanju): Pripremali smo Hrvatsku za ulazak u EU. Kako to nije bio tek projekt HDZ-a već cijele demokratske Hrvatske, na razgovore je pored drugih bio pozvan i predsjednik Vlade RH Zoran Milanović. On je tada otvoreno ucijenio HDZ: ili ćete u Saboru smanjiti broj hrvatskih iseljenika s 12 na 3 i povećati broj manjinaca - Srba na 3 plus ostalih 5, ili mi ne ćemo glasati za ulazak RH u EU!! I naravno, zaključuje prof. dr. Hebrang, što smo mogli? Od tada to potječe - tada su u malobrojni Srbi dobili čak tri zastupnika, a mnoštveni hrvatski iseljenici dvije trećine zastupnika manje! Naravno možemo se pitati zašto koju godinu kasnije, pred neke nove izbore, HDZ nije vratio brojku hrvatskih iseljenika barem na 12 ako ne na logičnijih 25? Ako već nije smio dirnuti u osinje gnijezdo srbske manjine.
Ovo je vrlo važan podatak da bismo razumjeli i dan danas iz kojeg se brloga i zašto na sve moguće načine pokušava minirati Domovinski pokret upravo s nekakvim „stečenim pravima“ manjinaca. Ona to uopće nisu, to su Milanovićeva nametnuta i ucjenjivačka „prava“. Za Pupovca je glasovalo manje od 10.000 Srba, a broj hrvatskih iseljenika ne treba ni isticati, to su stotine tisuća glasača. No upravo ih je Milanović, po starom komunjarskom strahu od hrvatskih iseljenika i domoljuba, nasilno izrezao iz demokracije. I pravde, dodao bih.
terorizam
Nekada su muslimanski militanti, a i drugi teroristi imali nekakav nazovi shvatljiv motiv i zahtjev: pustiti iz zatvora njihove, isplatiti visoku otkupninu za one koje su oteli, ubiti čelnike koji su im bili predmet mržnje, osvetiti se ili narušiti neki športski događaj… Danas sve češće svjedočimo kako muslimanski i drugi militanti i teroristi ubijaju nevine, slučajne prolaznike, ljude koji vjerojatno nemaju baš ništa protiv Muslimana. Danas su im, u njihovu ludilu, neprijatelji svi, bez logike i smisla, baš kao da im njihova vjera nalaže poubijati sve „nevjernike“, sve koji nisu Muslimani. To je naravno uzrokovala i politika multi-kulti u koju su se europske elite tako dugo zdušno zaklinjale. Tako su zapravo zapadne demokracije u Europi postale žrtve svojih pogrješnih pa i zločinačkih politika. Kakva je veza između njihovih kolonija i multi-kulti poziva imigrantima? Mala. Osim klanja koja su počinile imperijalne sile u „svojim“ kolonijama uvele su i vlast te stanovništvu dale državljanstvo i putovnice. Što je bila posljedica? Mladi ljudi su shvatili: pa zašto bih ja živio u nekom zabačenom polinezijskom otoku bez svih blagodati suvremene civilizacije? Pa su tako došli primjerice u Francusku i to u tolikom broju da Francuska danas od njih gori.
S multi-kulti principom pokazalo se slično. Prvo su pozdravljali useljenike, pozivali ih nekritički (jer trebamo radnu snagu), a zatim su isplivale posljedice: veliki broj useljenika ne želi raditi, oni siluju žene (jer se one oblače po njihovim zakonima provokativno, pa bi im to imalo biti opravdanje), traže neka svoja prava donesena iz zemlje iseljenja sve do ubijanja i klanja „nevjernika“ po zapadno-europskim zemljama. Tako se pokazalo da su bilo kolonijalizam bilo imigracije, jedne po svemu nepromišljene politike koje danas dovode do iznimno opasnih stanja po sigurnost cijelih europskih država.
pametni uče na tuđim grješkama, bedasti na…
Pokazalo se odavno da broj imigranata u Europi rađa dva žestoka problema: nasilje i radikalizaciju. Liberalna i lijeva politika, vičući godinama o ljudskim pravima dovela je do toga da u Europi već dugo raste broj džamija. Za mnoge se pokazalo da su središta obuke muslimanskih terorista. Mnoge su postale i središta radikalizacije svih Muslimana. Iako se Kur'an protivi svakom nasilju ono s čime se Europa danas bori je islamski radikalizam.
Hrvatska ima odličan odnos sa svojim Muslimanima ali ne smijemo zaboraviti povijest. Ona nas uči da je hrvatsko stanovništvo desetljećima mirno živjelo s Vlasima, s hrvatskim pravoslavcima i drugima. No militarizacijama Srpske pravoslavne crkve iz tog dijela hrvatskoga stanovništva nastalo je etničko srbsko stanovništvo. I naravno, počeli su problemi s „ustaškom“ državom, kako to propovijeda SPC. Uz rijeke islamista koji danonoćno upadaju u Hrvatsku lako je moguće da ćemo morati silom ponavljati povijest i po tom pitanju, jer ju nismo naučili iz prethodnih radikalizacija.
još se uvijek ne zna?
Pisao sam o tom nemilom događaju i spekulirao temeljem fotografija da je požar podmetnut. No još se ništa više ne zna ni puna dva tjedna poslije. Još uvijek se požaru u marini, u Medulinu 15. svibnja, na čak trideset plovila (!), ne zna uzrok. Odnosno, kako to kod nas već biva, svaki medij prekraja neki događaj onako i onoliko koliko mu treba za podizanje vlastite tiraže. Tako Jutarnji list piše da se uzrok još uvijek ne zna. No, uzrok je poznat, piše morski.hr: požar je izazvao otvoreni plamen nepoznatog izvora. Znači ipak se uzrok (još uvijek) ne zna.
To dodatno pothranjuje spekulacije o podmetanju jer čak ni video nadzor u marini, odnosno pregled snimki, kako pišu mediji, nije otkrio stvarni uzrok velikog požara. Kako sam pisao, indikativno je da je visina požara na desetak plovila bila jednaka te se požar širio (u početku) samo po palubama. Netko će reći: bilo je tu više piromana i vrlo su bili stručni u počinjenju ovog svojeg kriminalnog čina.
To potvrđuje i neslužbena izjava kako se u marini ipak na snimkama nadzorne kamere vidi: na jedno je plovilo bačen molotovljev koktel, objavio je Danas.hr. I sad se možemo pitati: nakon što je boca sa zapaljivom tekućinom prsnula i prebacila požar na plovilo lijevo i desno, kako je moglo doći do brzog, a potpunog uništenja preostalih čak 19 plovila, i do manjih oštećenja još kod njih 8?? Jaka bura koja se prvobitno spominjala, kasnije je iz vijesti s lica mjesta jednostavno nestala… baš kao i počinitelji.
Javor Novak
