Javor Novak: Prijateljski glasovi
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 28 Svibanj 2024 13:04
Sve se više ljudi sjeća i osvrće na izjavu Miroslava Škore o Domovinskom pokretu s kraja travnja, a sada imamo i izjave dr. Josipa Jurčevića. Obje su od ljudi koji su zabrinuti i koji upozoravaju da stanje nije dobro. Obje izjave su i od ljudi koji više nisu s DP-om. Trebamo li ih zato zanemariti?
Činjenica jest da je Škoro izašao iz DP-a na jedan vrlo čudan način, a činjenice nisu iznesene. Isto tako profesor Jurčević je malo kontradiktoran: s jedne strane iznosi što zamjera kao stratešku pogrješku DP-u (prekratki, stručno neartikulirani pregovori) pa zaključuje da se iz toga ne može roditi ništa dobro, a s druge strane pomalo neuvjerljivo kaže kako im želi sve najbolje.
S treće strane, je li DP-va čvrsta vezanost tek i samo uz izbornu matematiku, bila ono pravo rješenje? HDZ je osvojio 62 mandata, DP 14, pa 12. Nije isključeno i da će dalju suradnju odbiti i dr. Stephen Nikola Bartulica kad postane jasno da će HDZ osim uvlačenja SDSS u vlast i ideju o muzeju žrtava komunizma izigrati. Izbornom matematikom omjer je: DP 1 mandat na 5,1 onih iz HDZ-a. Može li se time išta bitno promijeniti? Može li se išta promijeniti u Vladi s 3 ministra DP-a, nasuprot 15 iz HDZ-a plus Plenković? Praktički cijela stara Vlada ostala je ista. Zahvalimo biračima. DP nas sada pokušava utješiti tvrdnjom kako osim ministara imaju i mnogo tajnika i svojih ljudi po ministarstvima. Ali ministarstva su mastodonti s vrlo velikim brojem ljudi i jedino je relevantno pitanje može li DP-e sa svojim ljudima bitno utjecati unutar njih ili će to uvijek biti unaprijed izgubljena borba? Sumnjam u uspjeh DP-a ali volio bih da me razuvjere.
Nadalje, postoji i ova izborna matematika, činjenična: HDZ je dobio 700.000 glasova DP 200.000. Prema tome to je omjer 1 : 3,5. Zašto se DP-e nije rukovodio takvim omjerom snaga? Da jest, mogao je u koaliciji dobiti bitno više.
Izborna matematika na koju je DP pristao uz obrazloženje „takvi su izborni rezultati“ ili uz ono još gore: „mi nemamo dovoljno ljudi za sastavljanje cijele Vlade, to ima samo HDZ-e“, zapravo je popuštanje, pristajanje na HDZ-ovu obmanu. Izborni rezultati nisu samo gola matematika: naših ovoliko - vaših toliko, nego i stanje i omjer političkih snaga koji je novonastao voljom građana. A to političko stanje je da HDZ s bilo kim drugim nije mogao sklopiti koaliciju i ponovno vladati i po treći put, nego samo i jedino s Domovincima. A oni to nisu znali iskoristiti do kraja. Drugačije kombinacije Plenkovića, koalicijske akrobacije, uvijek su moguće ali takve Vlade, što on vrlo dobro zna, brzo se raspadaju i vode novim izborima. Tako iz postojećeg neiskorištenog omjera snaga nažalost vidimo da je DP nadigran, a Plenković je izašao jači nego ikad.
Što je propušteno? Pregovarači DP-a ne mogu biti ljudi koji kao Penava kažu „vraćam se u Vukovar odraditi mandat do kraja, poslije ćemo vidjeti“. Ili kao Radić: „ja ne ću biti u Vladi“. To su autogolovi, ponovno slanje pogrješnih poruka i pregovaraču s druge strane stola i biračima.
Mišljenja sam i da je Ministarstvo gospodarstva lako prepušteno DP-u jer je ono sklizak teren na kojem se pomaci vrlo teško ostvaruju. Izgubiti Ministarstvo obrazovanja, kad se već nije moglo izboriti promjenu u Ministarstvu kulture, znači biti temeljito nadigran. Ideologija čuči upravo u ta dva ministarstva pa izjave kako će se ideološki smijer RH stubokom promijeniti, kako kažu Radić i Bartulica: „to više ne će biti tako“, zvuče prazno i nepotkrijepljeno ključnim ministarstvima. Upravo na tom krivudavom putu DP-e je izgubio i ugledne intelektualce. Isto tako naš doživotni Izbavitelj, dobro prepoznaje gdje leži jak otpor, pa je u Ministarstvo pravosuđa, u ralje, poslao diletanta Damira Habijana, čovjeka bez iskustva.
Možemo se pitati zašto je to sada baš tako kako jest. Ono što smo već dugo znali to je da A. Plenković u svojim rukama ima ogromnu koncentriranu financijsku moć. Veću i od predsjednika Tuđmana i od zločinca Tita. Jer obojica su imala mnogo veće višegodišnje probleme, neusporedive u odnosu na A. P-a. Tuđman rat, agresiju i opaku opoziciju masno plaćanu iz nesklonog nam inozemstva, mučno i teško stvaranje hrvatske države, a Tito rodoljube koji su Jugoslaviju opravdano vidjeli kao tamnicu, plus poratnu glad i kasniju neimaštinu i devalvacije, te natezanja i sa Istokom i Zapadom. Plenković sve to nema, a ima veliku podršku iz EU-a. Doma? Doma u Saboru ima grlate cirkusante ekscesnog kvocijenta kao „protivnike“. Možemo mi (opravdano) osuđivati Plenkovićevu politiku koliko god želimo ali nedavni Aktualni sat pokazao je njegovu lucidnu i potpunu superiornost. Ne znam je li ih bilo 10 ili 15 koji su grizli ali on ih je sam pomeo sve. Glatko i sa smiješkom. Nažalost.
Sve me ovo tugaljivo podsjeća na Hrvatsko proljeće 1971. Na nastojanja prema promjeni unutar postojećeg sustava, a sada 2024. prema promjeni državnog uređenja u konfederaciju s ostatcima jugokomunizma, s dubokom državom i uz (buduću) tvrdu kohabitaciju. Stvarne demokratske promjene tek trebaju stići ali nitko sada ne zna hoće li nam nove dvije dekade biti previše ili premalo vremena.
Jasno da ovakav razvoj događaja neminovno donosi razočaranje u hrvatskih ljudi, neki govore i o tome kako Domovinski pokret nije nadigran već je matiran. Sve ovo smanjuje nadu koja srećom još nije posustala, pa se tako ovih teških dana može čuti i: „dajmo im priliku, možda ipak…“
jasno o Jasenovcu
Nakon toliko godina i znanstvenih radova o Jasenovcu koji su razotkrivali napuhivanje, konfabuliranje, konstruiranje „činjenica“ napokon je došlo vrijeme da ravnatelj Spomen područja Jasenovac dade ostavku. Hvala dr. Vladimiru Geigeru. Predugo su ignorirali znanost i budalasto proglašavali nekakvu nepoželjnu reviziju povijesti. Pred tom je institucijom još velik posao, vrijeme je da prestanu i licitirati s brojkama te dokinu klesanje imena na strani žrtava, a koje to nisu. „Tko spasi jedan život spasio je cijeli jedan svijet“ stara je židovska poslovica. Suštinski - veći broj nije strašniji od manjeg, način mučenja i smrti jest. Vrijeme je da to mnogi u Jasenovcu i šire, shvate. Kao i da shvate kako svaka laž vrijeđa stvarne žrtve Jasenovca. A Ivo drobilica ovom se logičnom ostavkom sad mora dodatno prenapregnuti kako bi mu biznis i dalje tekao „as usual“. Očekivano okreće glavu: sad glumi veličajnu zainteresiranost za Izraelski rat.
Srbija krije noge
Unatoč tome što se službena Srbija s partnerima izričito i snažno lobiranjem protivila rezoluciji o Međunarodnom danu sjećanja te osudi negiranja genocida uz veličanje osuđenika za ratne zločine, rezolucija je izglasana. Opća skupština UN-a usvojila je rezoluciju kojom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Jedino nije točna kvalifikacija: nije riječ o sjećanju na genocid u Srebrenici već o sjećanju na srbski genocid u Srebrenici.
Zapaljeni Vučić i SPC, drugovi negatori tog genocida, u četvrtak su prije skupštine UN-a lupali svim crkvenim zvonima po Srbiji. Kao da ide biblijska poplava koja će „vascelu naciju da pretvori“ u Atlantidu. U stvari samo je Vučićev strah opravdan: sustiže ga zločinačka prošlost. Zato ovo glumatalo uzaludno kuka po UN-u zaogrnut okrvavljenom srbskom zastavom. Njegova savjetnica Suzana Vasiljević sjedila je iza njega, i uz širok osmjeh snimala ga u trenutku dok je ovaj spuštene glave ogrnut zastavom slušao „presudu“ UN-a. Nije jasno odakle ona na tom položaju i mjestu u UN-u s obzirom da je 2005. snimila navodno potresan dokumentarac „Srebrenička sjećanja“.
Kako je sada istina dotakla Srebrenicu tako će sutra i Glinu u kojoj je Vučić velikosrbski i četnički obećavao kako će ona biti srbska zemlja. No laž kojom se obilato hvale, danas u UN-u nije im prošla. Kasno, ali istinito. Srbski probisvijet mora sada smisliti „nov“ memorandum.
skandal
Mogu još nekako shvatiti, nikako opravdati, da elektronski mediji po starom sosijalištičkom principu imaju crne liste auktora pa se hrvatski književnik Hrvoje Hitrec ne uklapa između njihovih naočnjaka, ali da se netko tko se profesionalno i godinama bavi književnošću usuđuje izbaciti Hitreca iz hrvatske književnosti to je ipak podlo, lažno i jadno.
U izdanju Hrvatskog društva pisaca i nakladničke kuće V. B. Z. objavljena je „nova“ književna antologija "Područje signala – Mapiranje suvremene proze u Hrvatskoj 2000. – 2020." Usput koji bezvezan naslov. I sačuvaj Bože da se prozu nazove hrvatskom. Izbor auktora potpisuje bivša književna kritičarka Jagna Pogačnik jer se nakon ove sramote kritičarkom zvati više ne može. Iako se raspalila na više od 570 stranica pažljivo je birala auktore da se slučajno između njih kvalitetom ne bi našao neki ne daj Bože rodoljuban. Još joj se tepa po novinama kako je Pogačnikova odbacila zastarjele kritičke alate, a nama se čini da je odbacila sve alate struke. Pa joj se dive (prije bilo kakvog prikaza ili recenzije izdanja) kako je proširila perspektive, kad je očito da ih je nagnječila. A to da je uvela nove metode, to se slažem: nove sosijalištičke represivne metode prešućivanja. Pa kaže i da se o toj knjizi govori na svim kavama u gradu. Pa nije čudo. Nego je sramota i skandal.
G. Hitrec može biti samo sretan što nije uvršten u takvu „mapu“ jer su u njoj sve sami obvezni velikani i velikanka: Viktor Ivančić, Jurica Pavičić i Dubravka Ugrešić. Uz takvu ideološku sekciju, a ne književnu selekciju, kad se već gospođa bivša kritičarka igra i unizuje ugledno ime, možda bi joj bolje pristajalo ime Jadna?
teško im je
Moram priznati da mi nema sretnijih vremena nego onih u kojima medijski poltroni, slugani i ljudi od partije, trepere. Vlast se polako mijenja, a oni još nisu dobili napismeno koji im je novi kurs. Još nisu otišli po svoje mišljenje, još nisu vlasti pripušteni. I što da se radi, kako dalje? Nije riječ o tome da oni bilo koji novi kurs ne bi slijedili ali da bi ga slijedili moraju za njega znati. A gazda im još šuti. Slatka mi je to neizvjesnost kad se pokazuje na kolikoj su muci podrepaši.
A oni pak koji u ovim vremenima prvi istrčavaju s naglo probuđenim „hrvatstvom“ imaju najviše putra na glavi. Zašto bi se istrčavao i grlatio netko tko je svo ovo vrijeme uobičajeno pošteno obavljao svoj posao? Istrčavaju se oni bivši jugoumni i pravovjerni, koji se moraju iskupljivati i kojima u novim vremenima savjest nije čista. A htjeli bi se opet dokazati privilegiranima. Svejedno im je, nije bitno koji je novi kurs, bitno je da su oni opet u tračnicama. Pa košta što košta.
ako nije iz njezine partije – smeta
Novinarka Gordana Jureško vrlo bi lako raziješila novonastalu izbornu situaciju u Hrvatskoj. Mačem i linčem: tko nije iz njezine partije treba ga vratiti odakle je došao. Nije nam doduše eksplicite rekla tko bi to bio taj koji bi ga vratio pa možemo pretpostavljati na koji državni aparat se ista referira. Jer kako rezolutno piše: „Bilo bi korisno vratiti Bartulicu u SAD da Hrvati i Nepalci mogu mirno spavati“. Zdravo sumnjam da je ovdje riječ o zabrinutosti za Hrvate ili Nepalce, prije je riječ o partiji kojoj hrvatski iseljenici oduvijek predstavljaju prijetnju. Kao i jugo-istoričaru Hrvoju Klasiću. Ukratko: hajdmo poništiti izbore jer mi nismo pobijedili. Tko nije naš – vratiti ga! Hm, treba ga vratiti? Kao pokvarenu robu koju se vraća?
Ova jasna netrpeljivost i silna netolerancija prema drugačijim stajalištima, nije izronila nepromišljeno, riječ je o iskusnoj kolumnistici koja namjerno prelazi crtu jer nikako ne može otrpjeti drugačija stajališta. Tu je i velika želja da se presuđuje, da se vrijeđanjem nameće svoja razina razmišljanja kao jedina. Drugarica je prespavala, CK je u propao i u ropotarnici. Ne znam samo tko ju je instalirao na taj centurionski položaj.
Ugrizajuća ljevica (za sad) zaboravlja i gradonačelnika Penavu i direktora Radića i legendu: hrvatskog branitelja Ćipu. Dr. Bartulica im je (trenutno) najveća meta, pa se tako našao na mjestu glavnog gromobrana Domovinskog pokreta.
plaćice
Sramota je dvostruka: Izbavitelj obećava povišenje plaća i mirovina do 2028., do kraja mandata. Ali to tada u odnosu na današnje plaće neće biti iznos veći za 40 %. Istovremeno sebi i dužnosnicima želi u roku od mjesec-dva (!) odmah povećati plaće za 40 %. Lako je tako mlatiti po inflaciji, a narod ostavljati na cjedilu. I to inicira i podupire čak i DP-e. No nije to sada najvažnije. Najvažnije je čime će (sve) beskorisni Radin sada utješiti Pupovca? Zatvore mu vrata on uskače kroz prozor, zatvore prozor on da će kroz dimnjak. Ha na neki položaj mora zasjesti… ta loptica u rukama politike. I taj položaj mu nimalo ne smeta.
kazalište, film, Hrvatski radio
Ne samo da se grabi svaka moguća udvornička prilika da se ugošćuje srbsko kazalište, nego nam njihovi protagonisti tumače umjetnost. Izgleda nemamo dovoljno državnih i privatnih kazališta pa se moramo isključivo okretati na istok. Sačuvaj Bože da bi se recenzirala neka austrijska ili talijanska predstava. I u filmu vlada ista „naklonjenost“ pa dopuštamo da nam neka protagonistica nekakvog filma kuka o „bombardovanju Beograda“ (bez spominjanja NATO-a) baš kao da ono nije izazvano, kao da upravo ono nije zaustavilo velikosrbski pipak koji je htio okupirati Kosovo. Sve su to redovita, a uslužna klanjanja „većoj kinematografiji i većem pozorištu“ koja su kao zagipsano okrenuta samo i jedino istoku. Baš kao nekad.
U oba ova dijela kulture posebno se ne vodi računa da Prvi program radija nije zagrebački nego nacionalni program i da je stanovništvu od Istre do Dubrovnika blizak i talijanski jezik i kultura. Primorci i Dalmatinci imaju malo ili ništa s Beogradom ali imaju mnogo s Anconom ili Venecijom.
Javor Novak
