Javor Novak: Atentat
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 21 Svibanj 2024 13:00
Pokušaj ubojstva Roberta Fica, slovačkog socijalističkog premijera izazvao je šok u političkom svijetu. Uljudbeno možemo samo željeti tom teško ranjenom čovjeku brz oporavak. Kao rijetko koji europski političar današnjice tzv. socijaldemokrat, Fico, ne može biti tvrdo svrstan ni lijevo ni desno.
Diplomirao je 1986. i odmah se utopio u vladajućoj komunističkoj partiji. No, premijerske izjave koje je zatim davao, poteze koje je vukao bili su često tipa: skrećem lijevo - žmigam desno. Svojim je „osebujnim“ i „nacionalističkim“ izjavama vrlo nalik laviranju predsjednika Milanovića. Oštro je istupao protiv Orbana, a danas su najbolji prijatelji… Upravo zbog takvih „plivajućih“ političkih stajališta čini se da je nekima stao na žulj.
Gdje je bila pamet Jurju Cintuli, piscu i ubojici kad je pucao u premijera? Počinio je obiteljsko, očinsko i političko samoubojstvo. Kad bi svatko tko se ne slaže s nekom politikom pucao u izabranu vlast to bi jedino vodilo kaosu i građanskome ratu, a ne korisnim promjenama. Srećom, već se javio Bojan Glavašević, on zna što i kako sada dalje. Ne znam je li se već konzultirao s Jadrankom Kosor, ali stajalište će im sigurno biti mjerodavno. Jer Puhovski im non-stop brine, čuva. Mora. Kad neprijatelj nikad ne spava.
Izrael
Pred kamerama plaču palestinske žene čak i djeca. Trpe strašne posljedice rata i pokazuju nam koliko je svaki užasan. Žele nam prikazati Izrael zločinačkim, genocidnim i osvajačkim. A je li Hamas drugačiji? To ne znači da potcjenjujem palestinsku patnju, volio bih jedino da se na uzroke ne gleda partikularno. Nisam vidio da bi se palestinski civili negativno očitovali o Hamasu. Da bi ga osuđivali i tražili trenutni prekid napada na Izrael. Da bi vikali protiv rata i zahtijevali radije mir, kakav su imali prije Hamasovog napada početkom listopada 2023. Ni jedne riječi o taocima Izraelcima koje su upravo hamasovci zločinački oteli. Palestinski narod odobrava otimanje civila? Danas se više i ne piše o tome tko je započeo rat i s kakvim teškim posljedicama po Izrael. A njega bi trebalo strogo obvezati da trenutno prekine sve napade čim Hamas ohladi svoje cijevi i prestane gurati vlastiti narod u pakao patnje i pogube rata.
sumnjiv(i) požar(i)
U Marini Medulin u istočnom dijelu zaljeva u strašnom noćnom požaru u srijedu, izgorjela su čak 22 plovila. Do pregleda video nadzora, na fotografijama se jasno vidi da 11 brodova istovremeno gori i to jednakom veličinom plamena… iako su neki brodovi međusobno bili udaljeni i po nekoliko metara.
Sumnjivo je što je požar na plovilima izvanjski, po palubama. Da je došlo do curenja plina, plovila bi eksplodirala (što je vjerojatno slučaj kod onih koja su cijela izgorjela i potonula), a da je riječ o curenju goriva iz motora, požar bi se širio iznutra, s krme plovila. Ovako izgleda kao da je zapaljiva tvar bacana ili je padala na palube brodova. Iz svega se nameće spekulacija da je ovaj katastrofalni požar podmetnut i da je onaj koji je palio bio stručan u toj raboti.
Požari plovila nisu rijetkost pogotovo u čarteru gdje njima i svim uređajima upravljaju ljudi s mnogo manje iskustva. Pogotovo gliserima koji koriste benzin kao visokohlapljivo gorivo. Naravno možemo se retorički pitati zašto baš sad katastrofalan požar? Na početku nautičke sezone, one koja nam je godinama iznimno uspješna, u segmentu turistički najduža te vrlo dohodovna. Visinu konačne štete odredit će (dojučerašnja) opremljenost svakog pojedinog plovila. Pogotovo jer su mnoga bila namijenjena višetjednim krstarenjima. Ali po fotografijama, više je plovila bilo duže od deset metara, a gliseri su imali i jake motore, pa se okvirno može reći da će šteta biti veća od milijun eura.
Cijelo šire područje ne pamti ovakvu katastrofu iako je prije tri godine također u Medulinu, isto izbio požar na plovilu ali šteta tada srećom nije bila ovako drastična. Konačno tada je to bio dnevni, za razliku od ovog, noćnog požara.
ražalovan svjedok Puhovski
Prolaze i desetljeća, a nekadašnji direktor stranke marksista UJDI (Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu -1989.) Žarko Puhovski, kao nekadašnji direktor stranke, a današnji ožalošćeni portir ekstremno lijevih usmjerenja, opet je potreban. Jer je on zaostao u nostalgiji, jer je još uvijek onaj isti stari - čuvarkuća. Čini se isluženi jugo-kadrovi nikad ne odlaze u penziju. Sad čak priznaje da je po nepoznatim ljudi na kućnim vratima tada primao 10.000 dolara od Šoroša „jer je to tada bilo normalno“. No, to nikad nije bilo normalno.
Koji posao sada treba odraditi? Najviše ga žuljaju namjere izabranog međunarodnog tajnika DP-a Stephena Nikole Bartulice, pa tako prvo rasistički započinje svoj napad izjavom da je riječ o „čovjeku koji govori hrvatski sa stranim akcentom“, misleći valjda na naglasak. Iza te diskriminacije krije se stari strah strukture jugovića spram svega inozemnog pa ovo treba valjda shvaćati i kao asocijaciju na hrvatsku emigraciju, i na nju odmah kao na terorističku. Zato se Puhovski i pjeni i koristi tešku artiljeriju: „on je ovdje strani ideologijski agent, o tomu nema spora“ - lupio je i ostao živ. Urednik novina odmah je iskoristio priliku pa je u naslovu izbacio riječ ideologijski i ostavio samo „strani agent“.
Strah od hrvatske dijaspore seže duboko u dvadeseto stoljeće, a borba protiv naših iseljenika za to je vrijeme samo mijenjala modalitete. Čak i kad je Hrvatska međunarodno priznata, a hrvatski su se iseljenici stali vraćati u domovinu, gledalo se sve do danas kako im sustavno zagorčavati život i onemogućiti zapošljavanje. U njima su jugosloveni vidjeli ugrozu, strah da ne razobliče korupciju. U njih je carevao strah - car svih strahova: da hrvatski povratnici ne pokrenu lustraciju.
Nezamjenjivom vojniku partije Puhovskom tako u međunarodnog tajnika Bartulice najviše smeta nekoliko stvari: 1.) zahtjev za prestankom ideološke kolonizacije Hrvatske, koju ŽP „ne vidi“, 2.) ali on tu zatim vidi „skupinu dobro organiziranih i u SAD-u financiranih organizacija“, što već spada u policijski posao iako nam (zasada) Puhovski ne otkriva koje su to zloguke SAD-e organizacije čiji je Bartulica navodni eksponent. Njihov krimen očito je u tome što su „dobro organizirane i financirane“, 3.) tako Bartulicu trpa u isti koš i s mogućom „izvanjskom intervencijom u RH!, čiji bi on bio agent!“ „Drugovi! Mi ovde imamo posla s jednim stranjskim protujugoslavenskim snjagama“ (JBT).
I na kraju: 4.) „ideološka kolonizacija o kojoj govori Bartulica podrazumjeva i mijenjanje postojeće školske i druge literature“. Jer kako nemudro hoće podvaliti Puhovski „spektakularno se precjenjuje uloga udžbenika u formiranju mladih osoba“. Da zaista, zato se on tako spektakularno i upinje da se u ulogu udžbenika ne dira. Osim toga pokušava nam poturiti zamjenu teza: kao da je s udžbenicima glavna tema koliko su ili nisu utjecajni, „zaboravljajući“ bitnu činjenicu da oni (naročito iz povijesti) šire laži i ocvalu jugo promidžbu.
Ovaj stigmatizacijski napad Puhovskog tek je uvertira, uopće me ne čudi što se (još) nije osvrnuo na Bartuličin logičan zahtjev da se osnuje muzej žrtava komunizma jer u tom zecu leži grm. Još stigne. Njegovi ideološki đaci dječaci već trube o tome da taj muzej treba vezati uz muzej holokausta, ali sad će (i) Puhovski samo što nije. „Zaboravili“ su samo „sitnu“ činjenicu da se u obje šugoslavije u gotovo 110 godina i proganjalo i sudilo i zatvaralo i ubijalo: ustaše, nacionaliste, Hrvate, šoviniste, pavelićevce, državne neprijatelje, klerofašiste, suradnike okupatora, naciste, koljače, antisemite, neprijatelje socijalizma, rušitelje poretka, antidržavne elemente… ali se partizanskim koljačima i Titovim odredima smrti u zemlji i po svijetu za mega zločine (još) nije niti sudilo. Osim u Njemačkoj. Kamo li da bi na jednom mjestu bila izložena istina kako je pobijeno više od pola milijuna ljudi poslije rata. Dokumentima i fotografijama, naređenjima tzv. Tita i njegovih komesara te sa zločinačkim „ekspozejima“ najvećeg fačuka naših naroda i narodnosti.
Eurosong i mi
Od pobjede Švicarca/kinje gore mi je gledati tko se sve u Hrvatskoj šlepao, šlepa se i još će se šlepati uz sjajnog Marka Purišića. Tobože govore o Purišiću, a u stvari to je ono isprazno ja-pa-ja. Ništa nije tako jeftino, ma besplatno kao šlepanje uz tuđi uspjeh. Davanje izjava tipa: i ja, i ja mislim da je on veliki potencijal. A vidi moju sliku. Drugi je, ti nisi radio, a bereš „slavu“.
nije doskočica:
Je li sad u ovoj novoj vlasti Furio Radin binaran ili ne binaran? Naime, on pjeva i oporbi & talijanskoj manjini i predsjedništvu Sabora & vlasti. A ka' će da se opredijeli još se ne zna.
em ga destabiliziraju
Politička organizacija novinara brine se baš o svim učlanjenima. Zato se jednako za sve, a na najjače, isključivo bavi slučajem i slučajevima svoga predsjednika. Jer on je oni. I obratno. Koji se pak uporno tuče po sudovima e ne bi li se vratio tamo gdje ga ne žele – na HRT. Vrhunac br. 2. je da oni udruženo smatraju kako je najnovija odbijajuća presuda njihovom predsjedniku „duboko pogrešna“ (zaista duboko pravni termin). I to zašto? „Cilj je presude destabilizacija HND-a!“ Aha! Ništa manje, a kako, čime? „Pokušajem rušenja njegova predsjednika!“ Jooj na! Samo da mi ga ne sruše.
dobošari
Krajem siječnja uz dobošare, grupa novinara prosvjedovala je na Markovu trgu zbog tzv. lex AP-a. U veljači u Perkovčevoj ti isti društveno politički radnici naručili su si ideološke dobošare u kompromitiranim crvenim bojama kombinezona. Ono kao crveni radnici, samo ime ti kaže. Vidi vraga i početkom svibnja dobošarilo se na tzv. Trnjanskim krijesovima ili kako oni pišu „kresovima“. Znači na trgu, na ulici ili na Savi, više se i ne kriju i ne razlikuju - sve je to jedan te isti kalup. Mentalitet seoskih dobošara. Donijeli dobošarenje još iz 19. stoljeća: čujte i počujete! Pa odmata svitak i čita „vijesti“… baš kao i predsjednik svih dobošara danas. Njihove rijeke odlaze. Bilo bi mi dragocjeno znati gdje će slijedeći put dobošariti. Da ih moje uši mogu zaobići.
vurušićijada
Poznati desetar jugo ideologije Vlado Vurušić ponovno vrijeđa tvrdeći da je u Domovinskog pokreta riječ o ustašluku i nekakvoj crnoj revoluciji. Tako on naziva legitimne izborne rezultate s kojima se ne može i nije se u stanju pomiriti. Na Matvejevićev način priviđaju mu se i nekakvi talibani te Orwell, još nije shvatio točno što sve. Piše o DP-u kao o nekakvoj radikalnoj desnici, a pojma nema što ona znači primjerice na vlasti u Europi. Koliko je ideološki i činjenično pogubljen te zapjenjeno slijep vidi se i po tome što je za njega rodoljubni portal narod.hr ultradesničarski! Jasno tu je i davno izlizana optužba o reviziji povijesti, glupa optužba u vremenu kad se znanost dobrodošlo revidira iz tjedna u tjedan, a kamo li nakon 80 godina koliko je umalo prošlo od 2. sv. rata. No, komunistička dogma još drma glavom, tijelom i vurušićijadom, a to partizansko novinarstvo nastavit će i dalje jahati na izmišljotinama i lažima.
Da bi nas impresionirao on govori i o „radikalnoj reviziji“, a vidi i amneziju, pa „ministarstvo istine“ i tko zna što još sve imade u toj glavi, u toj salati od uvrjeda pobacanoj na stol u silnoj mržnji i bijesu. Što više to bolje? A sve zato što ga je ubila nepobitna istina: „Hrvatska 1945. nije oslobođena, nego je okupirana“ pa se uzrujano pita „Što je tu krivo? Sve!“
To je ta poznata ispranost mozga i zadojenost jugo komesara, koji činjenice ne žele, kao da su one na izbor, pa jedne hoću druge ne ću. Pokolj poslije rata, koji su počinili partizani zločinca Tita, komunisti i samozvani antifašisti, ili današnji samozvani socijalisti, svi ti koji mijenjaju svoje ime kao zmija kožu od Saveza komunista u Savez demokratskih promjena do sulude Radničke fronte, Socijaldemokrata i (Ne)Možemovaca, svoje zločine ne vide i ne priznaju. Rigidni Vurušić kipti jer je nemoćan: nikad zločini Titovih divljaka ne će biti zaboravljeni i nikad, ovakvom ispraznom vurušićijadom i rafalnom mržnjom i obmanom, neće postati ništa drugo do li zvjerski.
Kao što je nepobitno i općepoznato: mnoge umne glave, međunarodne i domaće, desetljećima govore o tri najveća zla 20. stoljeća: o fašizmu, nacizmu i komunizmu. S time da je komunizam daleko najstariji i najrasprostranjeniji režim masovnog ubijanja neistomišljenika po svim kontinentima.
Sabor
Tako je bilo i u „novom“ Saboru u petak, započeo je isto tako uzaludnim ali već viđenim jalovim bijesom totalnih izbornih gubitnika. Kako to može lako eskalirati, vidimo nažalost u Slovačkoj gdje se i nakon atentata nastavlja politička havarija države sve bliže (planiranom?) kaosu.
rade što hoće?
Imamo li svi jednaka demokratska prava ili su neki jednakiji od drugih? Nacrtana zastava duginih boja na asfaltu ispred Hrvatske biskupske konferencije, svakome je jasno, jest prljava provokacija. To nije ostvarivanje prava nego prkos spram drugih, a sami traže jednakost.
Milorade
Pupovac započe plač majke svih jugovića. Uvijek isto: ustaše, Jugoslavija, Pavelić, Jasenovac pa onda unatrag... Tek je započeo. Nezanimljivo: o zločinima četnika nikad ništa. O napadu na Hrvatsku još ne zna tko je to počinio.
Javor Novak
