Javor Novak: Tko je zapravo dr. Dragan Primorac?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 22 Listopad 2024 13:07
Predsjednički kandidat dr. Primorac u ožujku je pravomoćno osuđen kao tadašnji ministar u Vladi Ive Sanadera jer je, kako bi zaobišao javni natječaj sklopio usmeni dogovor. Kako piše JL, sada je iznos, a koji Ministarstvo znanosti kojem je Primorac tada bio na čelu mora isplatiti privatnoj tvrtki, četiri do pet puta veći od izvorne cijene iz 2008. Zaista, mi zbilja trebamo takvog jednog osuđenika predsjednika, osramoćenog predsjedničkog kandidata.
sporni namještaj
Pri preuređenju i luksuznom namještanju svog kabineta na Sveticama dr. Primorac je dao ugraditi čak i teretanu. Zbog neplaćanja tog računa Ministarstvo privatnoj tvrtki Svetice-Centar mora isplatiti nešto više od čak 3 milijuna eura! Tako stoji u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Zagrebu.
Nakon financijsko-političkog i medicinskog dila dr. Dragana Primorca oko bolnice u Zaboku, a o čemu sam široko pisao prošlog utorka, ova presuda je sada nov pokazatelj tko je i što je zapravo dr. Dragan Primorac. Ova pravomoćna presuda pokazuje i koliko se dr. Primorac skrbi i brine za hrvatske interese. Njemu je bilo jedino važno luksuzno preuređenje svog ureda, uz teretanu i takvo preuređenje i svih drugih pokrajnjih vladinih kabineta… i na kraju što? Otkrilo ga je i oslikalo sramno neplaćanje svih tih dugovanja po njegovim pozamašnim (hohštaplerskim?) računima. To najtočnije govori o predsjedničkom kandidatu dr. Draganu Primorcu, koji eto besramno proizvodi enormne dugove državi kojoj sada želi biti još i predsjednik. A koliko bi nas tek to koštalo?
teško televizijsko manipuliranje
Upravo je nevjerojatno, dvije televizije HTV i Nova TV natječu se tko će lažnije. Prvo objavljuju kako je dr. Marija Selak Raspudić prva objavila kandidaturu, a zatim drugi dan objavljuju kako je gospođa prva istaknula svoj program. Sve to unatoč tome što je opće poznato da se prvi kandidirao dr. Tomislav Jonjić. Iako je opće poznato da je dr. Tomislav Jonjić prvi istaknuo svoj program. Još u svibnju je dr. Jonjić istakao svoju kandidaturu! Upravo na rođendan oca domovine Ante Starčevića. Dotle dakle ide to muljanje, manipuliranje i očita tendenciozna laž ovih televizija.
nečuvena bezosjećajnost
Uvijek kad pomislim kako Izbaviteljeva Vlada ne može gore, potpredsjednik Vlade Josip Dabro razmaše se rukama dok hoda. Doduše rođen je u Beogradu. Uvijek kad pomislim kako Izbaviteljeva Vlada ne može sramotnije, istrči neki ministar i osramoti se još dublje. Tako sada „vodi“ ništa manje nego ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman. Zamislite duhovitosti, nakon sastanka s beogradskim „kolegama“ on ponosno izjavljuje: Ja uvijek ponavljam kako bi bilo korisno za srbsku vlast da svoje „kamenčiće u cipeli“ ne ostavlja mladima koji će ih naslijediti. Dakle on to kaže ne samo sada, nego on to stalno ponavlja! A što, što on to ponavlja? Ponavlja očito da su hrvatski robijaši srbskih koncentracijskih logora i 1.790 nestalih hrvatskih žrtava koje još uvijek tražimo iz HORa, tek jeftini „kamenčići u cipeli“ srbijanske vlasti!? On to još stalno ponavlja, ma kako ga nije sram?
maratoni ega / Zg nesnosne priče
Recite mi molim vas koji je smisao trčanja kroz centar grada? Obustavljanja tramvajskog prometa, obustavljanja automobilskog prometa. Je li to ego trkača i organizatora: gledajte nas? Jer kad bi trčali oko jezera Jarun, po Sljemenu ili na Bundeku, tko bi ih gledao? Samo oni koji to zaista i žele. Zato trče centrom, prisilno gnjave sve stanovnike središta i putnike kroz centar. Oni građane žele, kao potpuni egzibicionisti, prisiliti da ih gledaju. Gušenjem prometa žele pokazati svoju važnost. Proizvode prometni kaos i mnogi ih proklinju. Kakav je to šport koji svoj smisao vidi u egzibiciji, u pokazivanju i u gušenju prometa? U paraliziranju gradskog života, u izazivanju srdžbe. Šport je to koji izgleda vrijedi samo onda kad se prikazuje baš u središtu grada. I sasvim neželjenoj publici. Misle li organizatori i trkači da je utrka tako vrjednija, da je dobila na atraktivnosti, na važnosti i utjecaju na mlade? Koja glupost.
Mi ćemo vam se svaki put nametati, vi ćete nas gledati htjeli vi to ili ne? Time što trčimo kroz središte grada mi dobivamo na smislu? Mi vas tako, sve vas, pozivamo na fizičku aktivnost? Mi populariziramo trčanje? Slijedite nas! Kako promašeno. To su tek maratoni ega, šuplje trke, gledajte nas. Tko vam brani da trčite ali morate li pri tom maltretirati građane? One koji zbog vas ne mogu stići na vrijeme na posao, one koji ne mogu stići na naručene liječničke preglede i na terapije, one koji ne mogu stići na vrijeme da bi pomogli svojim starim roditeljima, bolesnoj djeci; pomažete li tako onim obrtnicima koji ne mogu stići do mjesta intervencije, do kvara kojeg trebaju žurno popraviti? Vi ste športaši? Ili ste opća smetala? Vi organizirate tek puki egzibicionizam, a onda i opći maraton ega. U tome nema baš ništa športski, ni lijepo, niti plemenito.
najveći Zg problem je Zg gradonačelnik
Neki se čude tko se to u Gradu dosjetio da razruje toliko prometnica ne u srpnju i kolovozu nego baš u rujnu i listopadu? Vozači se pitaju koliko moraš biti nekompetentan pa da preskočiš ljeto kad je grad bitno prazniji i onda kad se svi vrate s godišnjeg ti razruješ grad na svim stranama? Isto tako, je li Tomašević ikada čuo da su se neki radovi u gradu nekada odvijali non-stop. U smjenama. Još se dobro sjećam kad je ZET uređivao raskršće Draškovićeva-Jurišićeva-Račkoga da se radilo cijele noći. A sada, što građane posebno iritira: gradilišta su već popodne pusta! Tomaševiću je smjenski rad izgleda nedohvatna nauka. No, ne budimo naivni, on to radi namjerno, namjerno uništava grad, sa smećem, s ne košnjom trave, s divljim životinjama u gradu, s recikliranjem koje to nije, s ne rješavanjem Jakuševca, ali i s neobrezivanjem stabala i sa zapuštanjem cijelih parcela tik uz centar, a čiji se korov penje u nebo.
Odgovore je svima dao diletant - gradonačelnik: nije kriv nesposoban on ili nesposoban njegov ured, ne, već su krivi vozači kojih ima previše. Oni su krivi jer se voze. Sami su si krivi. To je genijalan odgovor jednog potpunog diletanta i njegove ekipe fazana. Umjesto da svi hodamo. I da bi to potvrdio i dolio ulje na vatru on ne zatvara neke od već razrovanih prometnica, koje blokiraju promet, ne, on pušta da sve ide kako ide. A ide tako da građani gube živce, troše benzin, stoje u kolonama satima, zagađuju zrak dodatno, sto stvari. Njemu je to: pa košta što košta, njega ne košta. Grad stoji, grad pod Tomaševićem umire. To vam je tako, između redova će Tomašević, što svi vi ne vozite bicikle. Tko vam je kriv. To je retardirana logika tipa: ako ja volim odbojku – svi moraju voljeti odbojku.
Ekologija za koju se „zalaže“ gradonačelnik - pripravnik Tomašević je dodatno narušena. Je li netko pokušao zbrojiti koliko automobila svaki dan stoji u kolonama? Koliko je to suvišnih i sasvim nepotrebnih kubika i kubika benzinskih para ispušteno u gradski zrak? No, i tome kao da je dao neizravan odgovor gradonačelnik-pripravnik. Njemu je na sve ove opravdane prigovore prekipjelo pa nam je iskazao svoju letargiju i depresivnost izjavom: u Zagrebu sve treba obnoviti. Baš sve. Time misli da može opravdati sve svoje promašaje. A njih je bome sve teže ukupno pobrojati, toliko ih ima. Što je on uopće znao o Zagrebu kad se valjao po gradskome asfaltu, zabijao zastave po Jakuševcu, urlao u Gradskoj skupštini iz opozicije? Sad vidimo što je znao i što on može – jedino uništavati grad.
No, građane i vozače ne zanima ni njegova apatija, ni nesposobnost, nego ako puca po šavovima neka dade ostavku. Da je nesposoban to uopće nije u pitanju, pokazivao je to već od samoga početka. I što dalje to gore. Po nas.
Tomaševićevo manipuliranje
Gradonačelnik zatim barata podatkom o 40.000 novih vozila u zadnjih nekoliko godina u Zagrebu. Međutim toj jednadžbi nedostaje desni krak. Da, imamo mnogo novih vozila i to je ogroman plus za sigurnost zagrebačkog prometa i za moguć pad starosti vozila koji nam je desetljećima nepopravljivo i iznimno visok. Međutim, taj velik broj naravno ne znači da je i za toliko ukupno više vozila u prometu u Zagrebu. Notorno je naime, da je u istom tom višegodišnjem razdoblju s kojim manipulira Tomašević bilo i mnogo sudara, otpisa vozila kao i otpisa zbog kvarova i starosti ili iseljenja stanara iz grada na periferiju ili okolicu. Tako brojka od 40.000 uopće ne drži vodu.
Iako se s Bandićem svađao i žestoko ga napadao u Gradskoj skupštini, te obećavao velike promjene, Tomašević ponavlja iste grješke postupajući jednako. Bandić je tako sagradio garažu Langić na vrlo frekventnome mjestu u središtu grada, posebno zbog blizine tržnice Dolac. Hvala mu na tome. Ali sagradio je garažu za samo 300 mjesta, a trebala je imati barem 1.500. Zato je Langić danas često krcat, a ljudi ne mogu ostaviti vozilo kad idu u središte grada ili na tržnicu.
Sad tu istu grješku ponavlja i Tomašević s planiranom izgradnjom nove garaže-garaže Klaićeva. Što znači tek 800 parkirnih mjesta pod zemljom u četvrti koja ima čak četiri gimnazije, čak četiri fakulteta, dva muzeja, čak tri kazališta te Klaićevu bolnicu plus sve stanare? Znači da će i ta nova garaža opet biti brzo pretrpana kao što je i garaža Langić i to unatoč tome što je Lagiću vrlo blizu Importanne galerija s vrlo velikom garažom. Ništa drugo ne možemo očekivati. Na idealnom mjestu kakvo je prostrano srednjoškolsko igralište, zašto se ne bi sagradila najveća podzemna garaža u Zagrebu? Zašto to ne bi bila iskorištena, a nasušno potrebna prilika da se po njezinom uvođenju u funkciju, može bitno proširiti pješačka zona u zapadnom dijelu središta grada? I još: gradit će se i podzemna garaža ispod Paromlina, ponovno unaprijed nedovoljna, za bijednih tek 350 mjesta, a samo Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski prima 1.800 gledatelja… što je minimum 700 automobila.
mostovi su dobro rješenje za izlaz ali nisu i za ulaz u grad
Oko novog Jarunskog mosta: on nema neku stratešku i novu vrijednost iz jednostavnog razloga što vjerojatno ne će imati kvalitetnu i široku novu poveznicu s autocestom ZG-KA. Naime kad bi ju imao tada bi se smanjio pritisak na izlaz Lučko od svih onih stanara i posjetilaca koji dolaze u zapadni dio grada. Taj most tada bi privukao i sve one koji žele izbjeći velike gužve na izlazu Lučko prema Zagrebu. No reći kako će nov Jarunski most (i to znatno!) smanjiti pritisak na Horvaćansku, Ljubljansku aveniju i čak daleku Selsku, čisti je nonsens.
Sagradili mi pet mostova ili jedan na zapadu grada, frekvencija prometa ostaje ista i sve veća. Sve navedene ulice nemaju alternativu pa prema tome nemaju ni izgleda za nekakvim budućim znatno manjim prometom. Nadalje, vrlo je pozitivno što će nov Jarunski most imati šest traka (ako!), bit će to prvi takav most ne samo u Zagrebu već i u cijeloj Hrvatskoj, pa će izlaz iz grada i ulaz u njega biti bitno brži. Ali nakon ulaza, odmah poslije mosta: sve će biti jednako sporo i zagušeno baš kao i do sada jer grad jednostavno desetljećima prometno ne funkcionira. Možemo mi sagraditi pet ulaznih mostova u grad, što to vrijedi za najbliže ulice osim isto takvu gužvu kakvu smo i imali.
I dok sam kod Jarunskog mosta, može li fušer gradonačelnik Tomašević objasniti činjenicu koju gledam vlastitim očima: ima već najmanje 4 mjeseca da se preko tog mosta ulazi u grad na jednoj jedinoj prometnoj traci! Postavljeno je nebrojeno čunjeva, svjetlosnih i običnih prometnih znakova, sve izgleda kao veliko gradilište. Ali 4 mjeseca nigdje nikoga! Je li to kao u velikog Dantea na ulazu u pakao gdje stoji: „Ostavite svaku nadu vi koji ulazite“?
svemirska tehnologija?
U Hrvatskoj bi to možda bilo opasno ali vrijedi navesti i ovaj primjer kad govorim o zagrebačkim nesnosnim gužvama: još daleke 1990. vozio sam tada širokim Los Angelesom od čak 18 milijuna ljudi. I u takvom mamut-prometu vrijedilo je jedno olakšavajuće pravilo: na svakom crvenom svjetlu semafora slobodno možete skrenuti desno iz krajnje desne trake, uz obvezno zaustavljanje i stajanje (tri sekunde kotači moraju mirovati!) i provjeru ide li vam koje vozilo s lijeva. Naravno, propuštate i pješake. I to sjajno funkcionira, raskršća se time brže odterećuju i sve teče. Ali u Hrvatskoj?
Zaista, možete li se sjetiti koliko već desetljeća u Hrvatskoj prometne kamere snimaju prebrza vozila? Pa ne bi li se onda uz malo softvera moglo unaprijediti zagrebačke nesnosne prometne gužve i zagušena raskršća? Koliko ste često uzaludno stajali i čekali na crvenom, a iz drugog smjera nije bilo nego dva-tri vozila? Zar je to svemirska tehnologija postaviti na raskršćima kamere koje snimaju gužve po pojedinim voznim trakama? I onda da pale zeleno na semaforima i daju prednost onom smjeru na kojem je najviše vozila. Što je skuplje imati: sadašnje cjelodnevno gužvanje desetaka i desetaka tisuća vozila ili softvere za kamere i semafore? Zar je to svemirska tehnologija unaprjeđenja zagrebačkog nesnosno sporog prometa? I povećanje čistoće zraka kojeg svi udišemo. E moj Tomaševiću i Dolenčeva stipendirani ste po Britanijama, ali što vam to vrijedi kad ste (za)ostali u 19. stoljeću i postali destruktori Grada.
Izbaviteljevo manipuliranje
Već probija uši koliko se Izbavitelj hvali rastom plaća. Naravno ni one ni mirovine ni izbliza ne prate inflaciju kojoj svjedočimo svaki put kad kupujemo u trgovinama ili na tržnicama. A to je samo hrana i goli život, gdje su tek sva druga poskupljenja? Upravo je stravično kojim tempom cijene divljaju. A Izbavitelj i neki potkupljeni sindikalisti tvrde da plaće rastu, pa su tako u dvije-tri godine navodno narasle za cca 35 %. Onda sigurno i mirovine bujaju, zar ne? Šteta što sav taj rast baš nikako da osjete zaposlenici, a pogotovo ne i umirovljenici.
Imam primjer susjeda koji je u mirovinu otišao u siječnju 2018. I prva mu je mirovinica bila jadnih 440 eura. A danas je li, kako plaće i mirovine stalno „rastu“, mirovina mu iznosi gotovo 500 eura. Znači za šest i po godina mirovina mu je narasla za mizernih 60 eura. Ili za manje od 14 %. Unatoč svim „povećanjima“ i Izbaviteljevim periodičnim dodacima-nabačenim kostima. Gdje im je dakle svima njima nestalo ono povećanje od cca 35 % odnosno, kad se odbije stvarno povećanje, gdje im je nestalo onih debelih 21 % ?
Koga dakle Vlada na čelu s Izbaviteljem pokušava obmanuti, koga pokušavaju obmanuti neki prodani sindikalisti? Izgleda oni misle da narod ne vidi stvarno i istinito stanje u svome novčaniku, jer valjda smo svi slijepci? K tome euro 2018. i euro 2024. ne vrijede jednako, vrijednost je danas manja. Prema tome ni tih 14 % ne vrijedi toliko nego još nekoliko postotaka manje.
I sve to imamo s Izbaviteljem u vremenu kad je državna blagajna punija nego ikada, turizam je uprihodio rekordne svote, rejting raste, inflacija navodno usporava, a vidi čuda velikoga: unatoč svim Izbaviteljevim uspjesima - opće siromaštvo raste. U tom obmanjivačkom svjetlu slobodno možemo ne vjerovati i Izbaviteljevim praznim obećanjima o većim plaćama i mirovinama 2026., 2028. Jer jedino u što se ovdje vrijedi ufati jest da će tih godina, kad njega više ne bude u vlasti, narodu biti bitno bolje. Pa tko živ, tko mrtav.
„Partija“ 3. dio
I ova je epizoda bila čista kamilica. Nema tu ničeg novog, čak se auktor Gordan Malić odao najbanalnijoj kronologiji Titova režima o čemu je do sada snimljeno valjda već mnogo stotina metara filmske vrpce.
Javor Novak
