Javor Novak: Prije izbora: pršti šarenilo ponuda
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 29 Listopad 2024 13:00
- Dva mosta Jarunski i Jankomirski, obilaznica Sesveta - Kolakova i Branimirova, nove duge tramvajske linije, Sarajevska - nov južni ulaz u grad, podvožnjak Medpotoki, nova Šarengradska kao revolucionaran nov ulaz u grad i rasterećenje Savske, prometna su obećanja gradonačelnika.
- Grad je pokrenuo preko 200 milijuna eura investicija u tramvaje i pruge, u autobuse i svu nužnu infrastrukturu za pouzdan javni prijevoz. A što su do sada čekali?
- Planiraju se i prometnice do Jadranske avenije i do Horvaćanske, projekti su ugovoreni. Most će, u koridoru produžene Vrapčanske, spajati Zagrebačku s Jadranskom avenijom, a bit će bolje povezan i zapad grada s Novim Zagrebom. Gradit će se i tramvajska pruga koja će s Horvaćanske prelaziti most i spajati se sve do buduće bolnice u Blatu.
- Dio Samoborske ceste se u zoni podvožnjaka proširuje na tri trake, s obostranom biciklističkom stazom.
- Sva ta šarolika prometna obećanja imaju rok dovršetka debelo u drugom mandatu nesposobnog gradonačelnika, a kojemu se isti vruće nada. Kako u prvom mandatu još ništa značajno nije učinio za Zagreb osim značajne štete, ovo je kampanja za njegov drugi mandat. Akcija na tržnici njegovih obećanja raste jer mu za oko pola godine predstoje izbori. Sad se sjetite koliko je puta Bandić pred svoje reizbore najavljivao izgradnju žičare na Sljemenu. Sada tim istim koracima bombastičnih obećanja ide i destruktor Tomašević, koji je profućkao prvi mandat. Pa tko popije, popio ih je.
rješenje je drugdje
Zašto Zagrebu ne će pomoći sva proširenja prometnica, podvožnjaci i nove duge tramvajske pruge? Zašto Zagrebu ne pomažu mostovi, već su mu nasušno potrebni tuneli?
Iz dva južna smjera u Zagreb ulazi velik broj automobila. Oni nepotrebno lutaju austro-ugarskim uličicama centra ali i po ćorsokacima istoka i zapada grada. Jer zagrebački prometni problem nije spoj istoka i zapada nego sjevera i juga. Zbog toga je već odavno trebalo izgraditi tri trokilometarska tunela (ne dulja) koja bi povukla sav promet koji inače vrluda gradom, e da bi se došlo do sjevera. Upravo naselja na sjeveru i istoku grada: Gračani, Remete, Bukovac te u centru: Ksaver, Mlinovi, Šestine, Lukšići i Mikulići te na zapadu: Kustošija, Stenjevac, Gajnice i Podsused glavna su naselja koja su posljednjih godina doživjela veliku ekspanziju novih kuća. Tu su i brojne vile s obvezna dva pa i tri automobila po obitelji.
Kad vozila dolaze iz smjera Karlovca ili Siska ona se gužvaju na Radničkoj, Držićevoj, ulici Hrvatske bratske zajednice, Savskoj i Selskoj. Sve te ulice završavaju u malim uličicama premalima za dalji nastavak prometa prema sjevernim naseljima. Izgradnjom tunela od NSK do Gubčeve zvijezde smanjio bi se promet kroz grad i vozače bi brzo doveo do Gornjeg grada, Jurjevske i Prekrižja, Ksavera, Mlinova, Šestina, Lukšića i Mikulića. Isto tako pomogao bi svima onima koji izjutra odlaze raditi na jug grada ili u Veliku Goricu. Izgradnjom istočnog tunela (isto male duljine) od Savice 1. do okoline Dinamovog stadiona, povukao bi se promet s juga do Remeta, Bukovca, gornjih Gračana ali i Markuševca i Dubrave. Također u oba smjera. Izgradnjom trećeg, onog zapadnog tunela s juga grada od stadiona Veslačka prema sjeveru do okolice Črnomerca odvukao bi se sav promet prema Črnomercu, Kustošiji, Vrapču, Stenjevcu, Gajnicama ili Podsusedu.
Možete li tada zamisliti promet u srcu grada, a bez svih tih automobila? To bi bio pravi preporod Zagreba neviđen od prelaska na drugu obalu Save. Uz čist zrak, ma kakva električna vozila. Uz još koju javnu podzemnu garažu, Zagreb bi mogao postati pravi grad pješaka, turista i biciklista s velikom središnjom pješačkom zonom povezanom tramvajskim prometom koji će tada napokon profunkcionirati. To bi bio preporod i čudo da, ali to je nešto što je zagrebački promet trebao ostvariti još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Prije četrdeset godina! Danas s EU fondovima, nije istina da je to vrlo skup projekt i da novca nema. Prije Sve drugo što Tomašević kao početnik pipavo poduzima: nekakve nove biciklističke staze, suženje prometnih traka (!), žute trake, više tramvaja i autobusa, mostove i podvožnjake, bolju organizaciju parkiranja u Gradu, puno premale nove podzemne javne garaže… sve to ne će trajnije poboljšati zagrebački promet. Treba poduzeti velik nov korak koji će donijeti preporod zagrebačkom prometu, a tu mislim i na sve one koji svaki dan krstare Zagrebom i iz svih drugih središta u okolici te iz cijele Hrvatske. Preporod u zagrebačkom prometu značio bi i preporod u ukupnom poslovanju Grada. To svaka suvisla poslovna elita iz bilo koje europske i svjetske metropole vrlo dobro i već odavno zna.
pometite prvo pred svojim vratima
Nakon burnih višetjednih i opravdanih prigovora u vezi poreza na nekretnine i s bajkama o napuhanih 600.000 praznih stanova, Nova TV objavila je zanimljivu anketu. Pitali su gledatelje biste li iznajmili svoju nekretninu državi u dugoročni najam? I što? Kakvo je povjerenje u državu? Nikakvo. Čak visokih 78 % građana izjasnilo se negativno, ne bi ušlo u aranžman s takvom državom.
A zašto je to tako? Odgovor se nameće sam od sebe: država želi dodatno opljačkati svoje građane, a ne mladima stvoriti uvjete za tzv. priuštivo stanovanje. To je tek nova obmana. Jer, ako im je zaista stalo do priuštivog stanovanja mladima i do povjerenja građana u državu, onda bi valjda bilo prirodno i logično da država prvo uredi i iznajmi sve one mnogobrojne vlastite stanove, a koje desetljećima drži zapuštenima i praznima. Da time pokaže kako im je zaista stalo mladima stvoriti uvjete za stvarno priuštivo stanovanje. Pa da tek onda, kad je pomela pred svojim vratima, da Izbaviteljeva Vlada počne detaljno, sporo i promišljeno razmatrati porez na nekretnine. Ali Izbavitelj i njegova Vlada prvo želi inkasirati. Opljačkati građane da bi onda vašim novcem već po tko zna koji put ostvarivala svoje „velike“ ciljeve: „uspjehe adaptacija“ svojih stanova i time bi se kao i uvijek, tada bučno hvalila.
Kako će Izbaviteljeva Vlada stvoriti tržište priuštivog stanovanja za mlade, ako naplaćuje porez na sve vikendice ili kleti? Mladi će otići živjeti na zagorske brege? Koja prozirna glupost Vlade.
dvaput: o sramote
Nakon bučne Vladine reklame oko dolaska prvih lovačkih zrakoplova francuske proizvodnje u Hrvatsku, nakon pompoznog preleta istih preko Markova trga, nakon slavnog slikanja i pusica Izbavitelja s francuskim predsjednikom Macronom u Zagrebu, nakon impozantnog slijetanja letjelica u zračnu luku Franjo Tuđman, nakon mnogo tvrdnji kako su naši piloti završili obuku na novim lovcima i doletjeli iz francuske Bretanje u Hrvatsku, nakon sveg tog napuhanog slavlja, uslijedio je hladan tuš. Iako je bilo najavljivano kako će Migovi otići u muzej, a Rafalei sada preuzeti nadzor nad hrvatskim nebom, pokazalo se da je to laž.
Cijelo vrijeme, još i prije isporuke francuskih lovačkih zrakoplova, tajno se pregovaralo s Italijom i Mađarskom da oni preuzmu nadziranje našeg neba. I sada se to i dogodilo. Rafalei su do daljnjeg poispadali iz križaljke. A zašto se to dogodilo i zašto se ta činjenica skrivala? Zato što je Izbaviteljeva Vlada, a što se ne smije reći, debelo kasnila s pravovremenom nabavkom novih hrvatskih zrakoplova. I to nakon što je neslavno propao (za Milanovićeve Vlade Kotromanovićev) servis Migova u Ukrajini. Propao u velikoj aferi koja je imala i pravosudni epilog.
Tako je posljedica Milanović-Plenkovićevog fuša i nerada slijedeća: tuđinac će nam sada štititi hrvatsko državno nebo jer isporučeni Rafalei očito nisu dovoljni, piloti još nisu spremni, a javnost je obmanuta, Hrvatska još uvijek nema suverenost nad svojim državnim nebom.
Isto tako nakon spektakularnog kineskog pa onda i hrvatskog vatrometa na Pelješkome mostu, nakon Izbaviteljeve šetnje po njemu sa svom svojom HDZovom razdraganom svitom, nakon „noći za pamćenje“ na novome mostu, nakon „povijesnog spajanja sjevera i juga Hrvatske“, nakon „ostvarenog sna naših očeva“, nakon „svečanog svehrvatskog projekta“, nakon Rimčeve Nevere koja je prozujala preko mosta, nakon svečane prezentacije autohtonih proizvoda pelješkoga kraja, nakon glazbe te obveznog ila i pila za uzvanike, eto nama i prvih ozbiljnih pukotina na inače krasnome mostu. O sramote.
I sada kako će, što će sada mediji čitaj politika? Kao i uvijek će: malo lijevo pa malo desno. Prvo se govori kako treba javni natječaj za popravak, te kako su neke točke iz natječaja već poništene, a zatim se slabo probija notorna činjenica: most je još uvijek pod jamstvom izvođača: China Road And Bridge Corporation. A ono traje čak punih i dugih deset godina. A most je pušten u promet još 26. srpnja 2022. te je tek napunio dvije godine i dva mjeseca otkako je pušten u promet. Kakav dakle javni natječaj, zar izvođač nije dužan popraviti kvar?
o sramote i po enti put
Karlovčanima već mjesecima ruju pod temeljima njihovih starih i zaštićenih kuća. Pucaju zidovi, sliježu se pročelja i krovovi, ljudi nemaju čak ni pitku vodu. Država niti jela niti mirisala, šuti. Neka tu sramotu rješava sam grad Karlovac. U 21om stoljeću!
I onda vijesti tek tu i tamo stidljivo objave neki od mnoštva prosvjeda. Najnoviji je da ti pamet stane: 2024. godine ljudi su prisiljeni izaći na cestu i prosvjedovati jer nitko ništa ne poduzima, a nemaju običan nogostup. Mjesto kod Križevaca koje trpi strahovit kamionski i drugi promet (Carevdari) na način da roditelji više ne mogu i ne žele djecu slati u školu, da stariji ljudi ne mogu do dućana, već mjesecima trpi. Zbog jednog običnog nogostupa.
Ako u Google upišete temu „prosvjedovali stanovnici“ iskočit će vam više od čak 35 prosvjeda. To je prava slika Izbaviteljeve Hrvatske prepune pobjeda, uspjeha, slave i vatrometa.
Poznat mi je odličan primjer Stubičkih Toplica u Hrvatskom zagorju: u samo nekoliko posljednjih godina napravili su kilometre i kilometre nogostupa, na mjestima čak i sa skupim podzidima (armirano-betonskim škarpama), a promet je neusporedivo manji nego u Carevdarima. I obližnja općina Oroslavje uređuje svoje prometnice, šetnice, crvenim slojem na kolniku označava blizinu škole, ograničava brzinu, ima i led panoe koji mjere vašu trenutnu brzinu i upozoravaju vas na prekoračenja, uređuje javnu rasvjetu nad cestama i ugrađuje onu šparnu…
jedan klinac maltertira sve
Upravo je nevjerojatno nesposobno Ministarstvo obrazovanja RH. Jedan klinac koji bi u moje vrijeme glatko postao ponavljač pa bi zatim naglavačke bio izbačen iz škole, danas je osoba s posebnim pravima iznad svih prava druge djece, učitelja i roditelja! Ravnatelj osnovne škole je izbezumljen pa daje ostavku jer više ne može izdržati pritisak, a ministar Fuchs glavinja po medijima i prebacuje odgovornost na sve druge. I čeka.
Što sustav može poduzeti osim što tjednima laže roditelje? Zar je takvog đaka nemoguće uključiti u poseban i individualan psihološko-psihijatrijski program? Što se čeka? Što se misli postići prebacivanjem istoga iz jedne škole u drugu? Kakav promašaj. Zar će taj đak u drugoj školi postati drugačiji i pristojan? Koliko on u svim drugim razredima i školama, drugih đaka, profesora i roditelja još treba izmaltretirati pa da neznalački i sasvim nedjelotvoran sustav obrazovanja kojeg vodi nesposoban ministar Fuchs shvati o čemu se tu radi i sasvim konkretno nešto poduzme. Da ministar napokon pronađe način kako riješiti pitanje obrazovanja jednog jedinog divljeg đaka.
Zar je Hrvatska po tome neki ekskluzivan slučaj, zar u drugim EU zemljama ne postoji sličnih problema? Kakvo to onda rješenje Fuchs tjednima bezuspješno traži? Koliko dugo on može biti ovako zbunjen i nesposoban koliko je sada? Možda da ga prebaci u neku četvrtu školu? To će „sigurno“ pomoći. Ako taj odnos potraje upravo ovakav obrazovni sustav stvorit će budućeg kriminalca.
NATO je slab
Samo ove godine doneseno je čak 40 frazeoloških deklaracija o podršci Ukrajini. Sadržaj je: mi moramo, mi trebamo, Rusija ne smije pobijediti. Od početka rata svaki drugi tjedan održan je negdje neki skup s temom silne ali tek nedovoljne podrške Ukrajini. Samo EU, V. Britanija i SAD do sada su odobrile stotine milijardi dolara pomoći Ukrajini, a gdje je tek sva ona pomoć u naoružanju. I što? Jesu li pobijedili Putina? Jesu li ga barem zaustavili? Od svega toga što radi Zapad, rezultata nema, Rusija i Putin napreduju u osvajanju Ukrajine. Pa kako to? Ili je sva ta pomoć figurativna i manjkava ili je Rusija toliko jaka. Kako bilo, očito je da ujedinjeni Zapad i cijeli NATO savez temeljito gube rat. Oni su i slabi i nedovoljni. Je li tu na sceni možda neki drugi podžitni plan da se Ukrajinu tiho ostavi na cjedilu? Pokazat će vrijeme. Iako nam ono već dugo to i pokazuje…
Dubravko Merlić : „Plovopis“
Vrlo je teško vjerovati putopiscu koji se (još uvijek) nije uspio riješiti osobnog ega. Tako Merlić, učestalo snima sam sebe, a ispada i da su najvažniji dio njegovih putopisa njemu (besplatni) ručkovi i večere. Da, ima tu mora, otoka, jedrenja, lijepe kamere ali velika auktorova površnost trajna je oznaka ove nizanke. Kraj serijala je na Palagruži kao hrvatskom najudaljenijem otoku, hridi. Ne ulazeći u dalju širinu, navest ću samo jedan kardinalni promašaj.
Ne može se govoriti o Palagruži bez da se konzultira vrhunskog znalca i strukovnjaka prof. dr. sc. Branka Kirigina. Ne može se zanijekati njegove brojne znanstvene radove o tom Diomedovu otoku. Ne može se prešutjeti iznimna arheologija. No, Merliću je bilo daleko važnije, u dugim minutama, snimati profanog gitaristu koji lupa, nema što reći. I onda auktor pušta njegovu nemaštovitu pop pjesmu o Palagruži, umjesto da odmota sjajne priče iz dubine povijesti koje samo kompetentan i vrlo zanimljiv dr. Kirigin može ispričati o Palagruži. Merlićeva površnost pogubna je boljka punog želuca, a prazne glave.
Javor Novak
