Javor Novak: Grubo manipuliranje demokracijom

  • Ispis
Detalji
Objavljeno: Utorak, 19 Studeni 2024 12:59
fShare
Pin It

Otkad je samostalne Hrvatske još nikad nismo imali ovakve izbore, nismo još od vremena socijalizma. Unatoč svim upozorenjima i prigovorima sa svih strana, nastavlja se potpuno izigravanje demokracije, manipuliranje s predodžbama birača i otvorenim i drskim bojkotom većine predsjedničkih kandidata.

Na televizijama se ustalilo reklamiranje prvo manekena dr. Primorca, pa malo Milanovića i dr. Selak Raspudić te Bulja. Naizmjenično Kekinove i eventualno dr. Lozo. I tu je kraj. Svih drugih kandidata kao da ni nema.

Time brojni kandidati nemaju iste uvijete, a zapravo ih nema ni ovih prvih pet. Vaš bog je dr. Primorac, poručuju nam prodani mediji. No, zaista je nevjerojatno koliko su svi ti mediji u džepu Izbavitelja. Sada se to vidi jasnije nego ikada jer svi kao jedan guraju Primorca i nije ih nimalo briga što time gube i posljednju krpicu novinarske vjerodostojnosti. Sve su to zgoljne marionete postojeće vlasti.

Bulja se i Lozo pokatkad se reklamira jer je riječ o autsajderima, pa da se s njima glasačima dodatno zamaže oči. Tobože da se pokaže kako nije izreklamiran samo Primorac. No, njegova minutaža počesto je čak i dvostruka od svih ostalih kandidata. On već iskače iz paštete. To je već odavno prevršilo i svaku mjeru, to je toliko neukusno koliko su neukusne njegove slabe obrane od afera koje mu redovito iskaču iz ormara, a od kojih se on potpuno neuvjerljivo brani. Tako Slobodna Dalmacija 14. studenoga donosi naslov: „Branitelji složno kažu da Primorčev ratni zapovjednik laže! Pa do ožujka ’91. u Splitu nije ni postojala ta postrojba!“ O jada za Primorca.

Ovakvo izigravanje i poništavanje demokracije započelo je s dr. Primorcem još sredinom srpnja i evo traje već sve do sredine studenoga. In continuo. Puna četiri mjeseca! I još će trajati jer se nitko od nadležnih ne buni protiv takvog „izvještavanja“ medija. Ovakvo neviđeno manipuliranje potpun je udar i rušenje demokracije i vrlo je vjerojatno da će oni među nama koji vole reći: „to ti je istina, bilo je na televiziji“ - znatnim dijelom podleći takvoj prljavoj reklami.

Oni drugi, koji ipak misle svojom glavom, šalju sms-ve s fotografijom kapetana Dragana. Jer ima li što mučnije nego biti u generalskom zboru pored tolikih hrvatskih branitelja koji su poginuli i krvarili za slobodnu Hrvatsku, a ne za ovakvu Hrvatsku okupiranu medijima? Dr. Primorac čak nema tri čiste pa da privremeno zamrzne svoje članstvo među tim ostacima od hrvatskih generala.

Nema tu ni traga poštenju u predizbornoj utrci pa da dr. Primorac kaže kako se ne boji nijednoga kandidata i izađe na megdan. Ovakva „utrka“ prvo njemu samom ne služi na čast i kad on zaziva Milanovića da podnese ostavku prvo bi trebao pomesti pred svojim vratima i reći: meni ovakva pristrana i izrežirana te prljava kampanja ne treba, ne želim biti predsjednik kojeg su proizveli mediji. Kao ispolitizirane lutke.

Primorca nikakvi slogani ne mogu oprati od te pristranosti i svakodnevnog pojavljivanja u medijima, nikakav on ujedinitelj ne može biti čak i kad bi postao predsjednik. Vrhunac je ipak ovo: kad mu novinari postavljaju pitanje misli li on „da kao kandidat nije uspio postići željenu vidljivost u javnosti.“ O Bože, znači nije ga bilo dovoljno u medijima? Koje dno, koje uvlačenje. A on mrtav hladan odgovara: „Mislim da se svaki kandidat mora izboriti za svoju poziciju…“ Da zbilja, on se sam izborio.

I sad čujte ovu zamjenu teza, Primorac dodaje „kako smatra da su i aktualni predsjednik, ali i drugi protukandidati većinski fokusirani na njega. – „U ovom kratkom vremenskom periodu ispada da sam ja predsjednik RH, jer i Selak Raspudić i Kekin i Bulj i aktualni predsjednik... svi su se fokusirali na mene.“ Koje obrtanje pile naopako. Da, da pa svi smo fokusirani na njega zbog njegove vrijednosti kao kandidata, a ne zato što svaki dan iskače iz medija. Da, da pa krivi smo mi, a ne potplaćeni mediji. Možemo samo žaliti što će se taj i takav kandidat naslikati i u koloni sjećanja u Vukovaru. Srdačno će ga dočekati i Penava. Obojica su igrači izigrači volje birača.

katastrofalni promašaji

Kako svojevremeno piše DW, Putin je kipio i još u veljači 2007. upozoravao Saveznike u Muenchenu (na 43. međunarodnoj konferenciji o sigurnosti) da se on „proširenjem NATO saveza na istok osjeća isprovociran“, jednako tako i s „planiranim američkim proturaketnim sustavom u istočnoj Europi.“ No Saveznici su tada držali tek „kako je Putin pretjerao“. Istup ruskog predsjednika djelovao je kao šamar jer Putin je verbalno krenuo žestoko napadati i Ameriku i NATO savez. „Ušesnici su se ukočili, ne vjerujući svojim ušima“ piše dalje DW iz veljače 2007. No Putin je tada „čak zaprijetio da bi moglo doći do posljedica zbog novog natjecanja u naoružavanju u svijetu“.

I… što su Saveznici iz toga naučili? Baš ništa, bahato su nastavljali dalje. No kakve su obavještajne podatke o snazi ruske vojske imali? Gdje su tada bili zapadni špijuni infiltrirani u Rusiji i njihova izvješća? Gdje su bili špijunski zrakoplovi ili oni civilni s kamerama, gdje su bili svi ti brojni zapadni špijunski sateliti i njihove „neprocjenjive“ i moćne snimke? Nigdje. Zapad je Rusiju uporno potcjenjivao. I taj mega promašaj Zapada sada u krvi plaćaju građani Ukrajine. A uskoro će i teritorijalno.

Što je Zapad poslije tog govora poduzeo nakon što je Putin 2014. zauzeo Krim, točnije ušetao je u njega? Ništa. Nisu shvatili da je to Putinovo opipavanje Zapada, trik da vidi kako će on reagirati i dokle sve ruska vojska može ići.

Nemajući obavještajne podatke ni od zapadnih agenata u Rusiji, a niti od famoznih špijunskih satelita, Zapad ni izbliza nije znao koliko je ruska vojska snažna. I kad je Putin u veljači 2022. svim snagama napao Ukrajinu Zapad je još uvijek bio i nespreman i zatečen. I bahato pun sebe. To im je bila već treća uzastopna kardinalna grješka.

Zatim, kako je Putinova tzv. Specijalna operacija trajala, Zapad se izrugivao s tim nazivom jer eto ona je tada već trajala pola godine. Nije im palo na pamet da je to od početka bio Putinov trik na koji su oni nasjeli. Nije se on spremao ni za nekakvu Specijalnu operaciju već je to bila udica za Zapad. On se od početka temeljito spremao za višegodišnji rat. I to im je bila već četvrta katastrofalna pogrješka.

Kako je rat u Ukrajini trajao, Zapadnjaci su trubili kako je Putin bolestan: kako mu je otečena jedna strana lica, kako ga posjećuju liječnici specijalisti, kako čudno izgovara riječi, kako nezaustavljivo drma nogom itd. itd. Bili su to tek maštoviti pokušaji, ali baš ništa od tih „dijagnoza“ Putinove „bolesti“ nije se pokazalo točno. Tu je bila riječ tek o specijalnom ratu informacijama ali sa vrlo slabašnim konačnim rezultatom. Čak s kontraefektom i već u petom promašaju.

Putin je zatim i po šesti put uspio iznenaditi Saveznike. Njihovi obavještajni podatci potpuno su promašili metu, bili su nepotpuni i netočni, NATO pojma nije imao koliko je ruska vojska spremna evo već više od dvije i po godine ratovati u Ukrajini. I ne samo to nego napredovati u okupaciji. I ne samo to nego je Putin sagradio nova savezništva s Kinom i Sjevernom Korejom. Sve blokade ruskih financija, nekretnina i tvrtki, a koje su bombastično proveli Saveznici, pokazale su se kamilicom. Putin ih je sve vrlo lako preskočio.

I nakon svega Zapad se još ne budi, još nije shvatio što je ruska armija. Rat se približava kraju treće godine, a Saveznici još ne shvaćaju da je Putin u stanju voditi rat koliko god godina treba. Ono što se vrlo lako može dogoditi jest da Zapad i po sedmi put promaši i kaže: OK postignimo mir, neka se Ukrajina odrekne Krima i istoka države. To bi bio sumrak međunarodnoga prava i katastrofalna pogrješka s obrazloženjem Zapada: pustimo Ukrajinu, zaštitimo Europu od Sjevernog do Crnog mora. Pri tome Zapad izgleda još ne shvaća da ako Ukrajina padne, ona ne će biti ni jedina, a niti posljednja. Putin će ići dalje.

U svojoj megalomaniji o novoj velikoj Rusiji, Putin u njoj ima i mnogo stvarnih osnova. Kako svi vidimo sav NATO kapacitet naoružavanja i sav ogroman novac za naoružavanje Ukrajine, jednostavno nije dovoljan. Putinova je Rusija jača od svega! Kako se Zapadu mogao potkrasti takav niz katastrofalnih grješaka? Kako to da to Zapad nije mogao predvidjeti?

Sva ta nemoć Saveznika, naravno, jak su vjetar u Putinova leđa. Zašto bi on sutra stao na Ukrajini kad ima nekad bahate danas očito tako slabe Zapadnjake?

Trump, njegove pristaše i protivnici

Upravo me čudi koliko je oduševljenje u hrvatskim krugovima izazvala pobjeda Donalda Trumpa. Baš kao da svi mi znamo što će Trump sve (po)činiti u svome drugom mandatu i baš kao da je to gotova stvar. S druge strane plači-ljevičari su njegovu pobjedu doživjeli kao težak udarac i nakon što su ispuhali nos i obrisali suze nastavljaju točno tamo gdje su bili i stali: s napadima na Trumpa. Ono kao: ništa se promijenilo nije, još ga mi možemo srušiti. “Dvije su stvari beskonačne: svemir i ljudska glupost, ali za svemir nisam siguran” – A. Einstein.

 I Sanja Sarnavka već je postala politički analitičar, ona vrlo mudro zaključuje: „Ovo je loša situacija za civilizaciju, a to pokazuje da ljudski rod nije pametan“. Eto ljudski rod nije ali ona je velepametna. Za cijelu civilizaciju.

Bandiću vrati se!

Imali smo mnogo toga protiv pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, ali kad vidimo kako Tomašević uništava grad, Bandić je bio genijalac gradnje. Nije se njemu moglo dogoditi da redovito ne obilazi otvorena gradilišta u gradu pogotovo ne raskopane ulice i da ne pregledava kako napreduju radovi. Samo je Tomašević u stanju držati primjerice dio Mlinarske ulice raskopan cijelo ljeto na način da su radnici na gradilištu jedan dan pa ih tri dana nema. Samo je Tomašević bio u stanju neposredno pred Sve svete držati raskopanima čak tri ulice koje vode na glavno zagrebačko groblje.

U upravo nevjerojatnoj emisiji „Press klub“ Tihomira Dujmovića (Z1, četvrtak u 20,00 sati) gostovao je jako dobro potkovan dr. sc. Ivica Lovrić, zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Njegovi slapovi podataka o katastrofalno štetnim potezima Tomaševića nisu mogli stati u emisiju. Podatci, natječaji, poredbe s drugim državama, cijene radova, sramotno prekinuti ugovori, nekvalitetno izvođenje, enormni troškovi zbog promašaja, laži Tomislava Tomaševića… iz Lovrićevih elokventnih izjava širili su se u nedogled. Potpuno je pogodio voditelj kad je na kraju emisije kazao: ne mogu više slušati koliko je katastrofalnih poteza povukao Tomašević. 

Toplo se možemo samo nadati da će Uskok postupiti po kaznenim prijavama Lovrićeva Plavoga grada. Ako itko stane na rep nesposobnom Tomaševiću i njegovoj ekipi fazana, onda će to biti dr. Lovrić. Jer do sada je Tomašević imao vrlo jako (međunarodno) zaleđe, pa se u medijima povremeno pojavljuju tek ekscesi umjesto cijelog niza katastrofalnih šteta koje on svakodnevno čini gradu Zagrebu.

U odličnoj emisiji Lovrić je istakao važnu stvar o djelovanju Tomaševića i njegovih Možemovaca: oni su dijelom potpuno nesposobni, a dijelom namjerno uništavaju grad. Pisao sam i osobno o tome kako Tomašević tvrdo provodi svoju ideologiju, majkama uskraćuje status odgajateljica, čak ih Možemovci ružnim nadimkom i stigmatiziraju, on sam ne podnosi ni djecu ni obitelji, sve ono što je on u svom životu promašio. Ne podnosi ni automobiliste, po njegovom svi bi mi morali biti biciklisti. I po kiši i po zimi i po vjetru i ako smo bolesni i ako imamo 70 ili više te 7 ili manje godina ili ako prevozimo neki teret za kuću. Svi baš svi.

Lovrić je iznio i pitanja brojnih ugovora prethodne gradske vlasti, a koje je sve Tomašević raskinuo. To otvara jedno jednostavno pitanje: kako se može raskinuti i poništiti jednom potpisan ugovor? Da, svi koji su kreditno sposobni znaju kako mogu potpisati kredit pa ga onda i raskinuti. Samo je jedna mala sitnica tada u pitanju: kolike ćete penale tada platiti kao i troškove raskidanja ugovora. Kad se Tomašević hvali raskinutim ugovorima, ono što nam nije rekao jest koliki su troškovi takvih njegovih „hrabrih“ poteza? Jer nakon raskinuća slijedi: nov odabir projektanta, novo projektiranje, nova građevinska, nov natječaj, nov izvoditelj i sve to po kojoj ukupnoj cijeni? Da o izgubljenom vremenu i ne govorimo.

uhićenja, uhićenja, uhićenja…

Velika je to sramota kad se među uhićenima zbog korupcije nađe i ministar u Izbaviteljevoj Vladi - liječnik dr. Vili Beroš. Velika je to sramota bez obzira na daljnji tijek i okončanje tog pravosudnog postupka. Naravno šokirani su i brojni strani mediji, vijest je snažno odjeknula. U svakoj normalnoj demokraciji to bi značilo i da se fotelja predsjednika Vlade zaljuljala ako se ne bi i prevrnula. Žurno razrješenje Beroša sada je samo žurno spašavanje vlastite fotelje Izbavitelja. No, čiji je to Beroš bio izbor (čak dva puta) ako ne Izbaviteljev? Zar onda njegova odgovornost ne postoji? Da, to jest udar na Izbaviteljevu Vladu, ali potpuno zakonit. Hrvatskoj demokraciji treba mnogo više i konkretnije od Izbaviteljevog tužnog lica, tihog glasa i njegove nelagode na tiskovnoj konferenciji. Da sve to nismo vidjeli moglo bi se reći i da nema njegove odgovornosti, niti bi mu bilo neugodno, ali ovako… No, hoće li se ispričati građanima zbog svog očajnog kadroviranja? Sigurno je - ne će.

I dok se predsjednik Vlade stalno hvali indeksom ovim, indeksom onim i rejtingom koji raste, očito je da sa svime time navlastito buja i indeks korupcije. A on je u Hrvatskoj ionako već dugo na stalnom vrlo visokom europskome mjestu.

stara vijest

Inače za korupciju u hrvatskome zdravstvu, a pri nabavi uređaja i potrošnog materijala u bolnicama prvi sam put čuo još 1977. i to iz prve ruke, od nabavljača. Taj je posao tada bio vrhunski plaćen, mnogi su od njega živjeli kao bubrezi u loju, ali… Već tada je bilo općepoznato da oni liječnici koji rade na nabavama traže „majonezu“ i to svaki put sve veću. Na kraju to je i dovelo do propasti samostalnih dobavljača bolničkoga materijala u Hrvatskoj jer im je postalo potpuno neodrživo plaćati visok mito i istovremeno živjeti od preostalog dijela provizije koju im isplaćuje proizvođač po svakom obavljenom poslu. Mito ih je jednostavno progutao.

curenje nikad nije ni stalo    

I naravno, mijenjaju se Vlade, ministri, mijenjaju se glavni državni odvjetnici ali sve ostaje isto: novinari dolaze pred kuću koju će policija pretresati, promptno i na vrijeme. Kao i uvijek do sada dobili su poziv. Curenje i trgovina važnim informacijama nesmetano se nastavlja. Novac buši gdje svrdlo ne može. Ma od kuda to tako uhodano curi da mi je samo znati? Imate pravo dva puta pogađati.

Javor Novak